Zdravlje ženskog vaginalnog mikrobioma i bakterijska vaginoza

Ženski vaginalni mikrobiom predstavlja jedan dinamičan mikroekosustav koji sadrži mnoštvo bakterija koji žive u simbiotskom odnosu s domaćinom.

Zdravlje vaginalnog mikrobioma (eubioza) ovisi o mnoštvu faktora, kao što su način života, prehrana, kroničan stres, pušenje, spolno ponašanje, higijenske navike, ali i o unutarnjim faktorima kao što su stanje imunološkog sustava te promjene razine hormona tijekom menstrualnog ciklusa, tijekom trudnoće i menopauze.

Dominantne bakterije u zdravom vaginalnom mikrobiomu su laktobacili koji su iznimno važni za imunološku funkciju rodnice i čine prvu liniju obrane od infekcije, prije svega stvaranjem mliječne kiseline koja rodnicu održava kiselom ali i čuvanjem integriteta epitela rodnice. Kisela vaginalna sredina sprječava naseljavanje i umnožavanje potencijalno štetnih bakterija i virusa što uz očuvanog integriteta epitela rodnice onemogućava prodor mikroorganizama u dubljim slojevima i razvoj infekcije.

Iako je bakterija Gardnerella vaginallis u normalnim uvjetima i u manjim količinama dio zdravog vaginalnog mikrobioma, njen prekomjerni rast uz gubitak laktobacila ili dobrih bakterija u rodnici su glavni čimbenici nastanka bakterijske vaginoze.

Bakterijska vaginoza je jedna od najčešćih upalnih stanja rodnice, koja se javlja kod 30-50 % žena, gdje prekomjerni rast Gardnerella vaginalis pospješuje razmnožavanje drugih anaerobnih bakterija kao što su Atopobioum vaginae, Bacteroides spp, Prevotella species Peptococcus spp, Peptostreptococcus spp, Fusobacterium nucleatum, Mobiluncus spp koje u konačnici dovode do razvoja ove infekcije.

Bakterijska vaginoza je povezana s nizom ginekoloških oboljenja, ona povećava rizik od pojave spolno prenosivih bolesti, upalne bolesti zdjelice, ali i komplikacija u trudnoći kao što su pobačaj i prijevremeni porod.

U oko 40 % žena ova infekcija protječe bez simptoma ili se očituje blagim simptomima, koji su izraženiji nakon spolnog odnosa i tijekom menstruacije.

U tom slučaju govorimo o t.z. „prolaznoj disbiozi“ rodnice kada je liječenje jednostavno, a vjerojatnost rekurencije mala.

Međutim u slučaju prave bakterijske vaginoze koja predstavlja pravo upalno stanje rodnice simptomi su izraženi, a liječenje je često praćeno s visokom stopom recidiva. Tada se javljaju sljedeći simptomi:

• obilan vaginalni iscjedak sivkaste ili bijelo-sivkaste boje
• neugodan miris vaginalnog iscjetka po ribi
• svrbež rodnice i vanjskog genitalnog područja
• bol i nelagoda tijekom spolnog odnosa

Iako ne govorimo o pravoj spolno prenosivoj infekciji, Gardnerella vaginalis je često pridružena sa spolno prenosivim bolestima.

Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom pri čemu su znaci upale kao crvenilo, bolovi ili svrbež najčešće odsutni, a pH vrijednost vagine je veća od 4,5.

Određivanje pH vrijednosti i/ili aminski test, uz mikroskopski pregled vaginalnog iscjetka uz prisutnost tipičnih stanica t.z. clue cells sigurni su i dostatni pokazatelji bakterijske vaginoze.

Navedeni postupci spadaju u Amselove kriterije, pri čemu se dijagnoza bakterijske vaginoze postavlja ako su ispunjena najmanje tri od četiri stavke:

• rijedak, ljepljiv, bjelkast vaginalni iscjedak,
• pH vaginalnog iscjetka veći od 4,5,
• miris po ribi pri izvođenju amniskog testa/dodatak 10 % otopine KOH nativnom preparatu i
• nalaz clue stanice u nativnom mikroskopskom preparatu vaginalnog iscjetka.

Dijagnoza bakterijske vaginoze postavlja se i laboratorijskim testovima, prije svega s pomoću Gram obojenih mikroskopskih preparata, odnosno testovima koji detektiraju aktivnost dijalidaze u vaginalnom iscjetku ili PCR testovima.

Jedan od ključnih čimbenika u nastanku bakterijske vaginoze kao i u njenom neuspješnom liječenju je stvaranje kompaktnog vaginalnog biofilma kojeg dominantno čine Gardnerella vaginalis i Atopobium vaginae.

Vaginalni biofilm je zajednica mikroorganizama koji su vezani međusobno na stanice vaginalnog epitela te uklopljeni u izvanstanični matriks koji ove bakterije proizvode kako bi se zaštitili i izbjegli imunološki odgovori domaćina i povećala otpornost na vanjska djelovanja kao što je djelovanje antimikrobnih lijekova.

Ovo je jedan od razloga čestih recidiva i ponavljajućih infekcija koje mogu narušavati kvalitetu života žene i razlog su čestih posjeta ginekologu.

U 30 % žena bakterijska vaginoza ponovno se javlja u sljedeća tri mjeseca, a u 50 % žena njih tijekom sljedećih šest mjeseci.

Sve žene koje imaju simptome bakterijske vaginoze potrebno je liječiti.

Lijekovi izbora su derivati 5-nitromidazola kao što su metronidazol, ornidazol i tinidazol, odnosno Klindamicin koji se primjenjuju lokalno u obliku vaginalne terapije, ali i peroralno što ovisi o težini simptoma. Djelotvorna doza je 2 g metronidazola koja se uzima tijekom jednodnevne terapije ili podijeljeno kroz 5 dana. Vaginalete s metronidazolom se koriste 10 dana, a klindamicinska krema tijekom 7 dana.

Uz antimikrobnu terapiju se savjetuje korištenje probiotika. Istraživanja su pokazala kako primjena probiotika za vrijeme uzimanja terapije i nakon nje potpomaže obnavljanju vaginalne mikroflore te umanjuje rizik od recidiva infekcije.

U većini slučajeva nije potrebno liječiti partnera. Za vrijeme liječenja se preporučuje suzdržavanje od spolne aktivnosti ili zaštićeni spolni odnos (kondom).

S obzirom na to da je bakterijska vaginoza često recidivirajuća infekcija, važno je ukloniti ili promijeniti čimbenike koji pogoduju njezinom razvoju.

Preporučuje se:

• korištenje prezervativa jer oni dokazano štite od pojave spolno prenosivih bolesti
• održavanje pravilne intimne higijene primjenom preparata za održavanje higijene intimnog područja čija pH vrijednost treba biti između 3.8 i 4.5
• korištenje higijenskih uložaka i tampona od prirodnih materijala
• korištenje probiotika koji će pomoći u vraćanju ravnoteže vaginalnog mikrobioma
• promjena životnih navika (zdrava prehrana koja se temelji na unosu kvalitetnih nutrijenata, tjelovježba, tehnike relaksacije i otpuštanja stresa)