Erektilna disfunkcija

Erektilna disfunkcija (ED) je poremećaj koji karakterizira privremena ili trajna nemogućnost da se postigne i/ili održi odgovarajuća erekcija primjerena za zadovoljavajuću seksualnu aktivnost u trajanju duljem od šest mjeseci. Erektilna disfunkcija je vrlo je raširen poremećaj povezan sa starenjem kao i s nekoliko čimbenika rizika uključujući hipertenziju, bolesti srca, pretilost, dijabetes, hipogonadizam, dislipidemiju, lijekove i operacije zdjelice. Mnogi od ovih čimbenika komponente su metaboličkog sindroma, višestrukog faktora rizika za kardiovaskularne bolesti.

Prevalencija erektilne disfunkcije raste s godinama. Epidemiološka istraživanja temeljena na populaciji prikupljaju informacije o ED-u ispitivanjem uzorka muškaraca, a zatim generaliziraju rezultate na veću populaciju. Međutim, zbog metode samoprijavljivanja koja se koristi u populacijskim epidemiološkim studijama, muškarci s erektilnom disfunkcijom  u tim studijama ne moraju predstavljati one koje njihova ED dovoljno smeta da potraže dijagnozu ili liječenje. Nasuprot tome, podaci promatranja iz stvarnog svijeta prikupljeni u velikim bazama podataka o potraživanjima zdravstvenog osiguranja i bazama podataka elektroničkih zdravstvenih zapisa pružaju klinički značajne informacije o ED-u od muškaraca koji su zapravo tražili dijagnozu ili liječenje svoje ED. Posljedično, podaci iz stvarnog svijeta o ED-u mogu pružiti dodatne uvide i nadopuniti epidemiološke podatke istraživanja stanovništva.

Američka studija iz 2016. Godine (Mulhall JP, Luo X, Zou KH, Stecher V, Galaznik A.) pokazala je da je   prevalencija dijagnoze ili liječenja ED-a porasla od dobi 18-29 godina (0,4%) do 60-69 godina (11,5%), zatim se smanjila u sedmom (11,0%), osmom (4,6%) i devetom (0,9%) desetljeću. Smanjenje dijagnoze ili liječenja ED-a u dubokoj starosti može odražavati odsutnost seksualnog partnera, nedostatak interesa za seksualnu aktivnost, nedovoljnu zabrinutost zbog stanja da bi se potražila medicinska pomoć, utjecaj drugih popratnih stanja ili smanjenu vjerojatnost da će liječnici pitati muškarce u vrlo visokoj dobi o prisutnosti erektilne disfunkcije.

Muškarci s dijagnozom ili liječenjem ED imali su veću prevalenciju bilo kojeg komorbiditeta (63,1% naspram 29,3% za muškarce bez ED). Hipertenzija, dijabetes, depresija i benigna hipertrofija prostate bili su značajni čimbenici rizika za dijagnozu ili liječenje erektilne disfunkcije. Nasuprot tome, bolesti kao npr. moždani udar, infarkt miokarda i angina, koronarna bolest srca i kongestivno zatajenje srca značajno su povezane s manjim izgledima za dijagnozu ili liječenje ED-a, vjerojatno zato što ozbiljnost ovih kardiovaskularnih stanja čini seksualnu aktivnost nepoželjnom ili je stavlja u drugi plan.

Prema MMAS (Massachusetts Male Aging Study) studiji ukupna prevalencija kod muškaraca u dobi 40-70 godina iznosi 52%. Podjednako je zastupljena u cijelome svijetu i značajno utječe na kvalitetu života.

Etiološki erektilnu disfunkciju  možemo podijeliti na organsku, psihogenu i onu najčešću – miješanu.

Dijagnoza ED se temelji na anamnestičkim podatcima, fizikalnom pregledu, laboratorijskim pretragama, a ponekad je potrebno učiniti i doppler krvnih žila penisa. Svakako je od izuzetnog značaja i procjena kardiovaskularnog rizika, a po potrebi pacijenta treba uputiti na kardiološku obradu.

Kod psihogene ED liječenje provode psihijatri i seksolozi, a ako se radi o organski uvjetovanoj ED prvo je potrebno liječiti uzrok (bolest) koji je doveo do ED.  Ipak, obzirom na etiologiju ED liječenje najčešće treba biti multidisciplinarno. Edukacija na način koji pacijent može razumjeti je najvažnija, a sastoji se od informiranja pacijenta o psihološkim i fiziološkim procesima koji su uključeni u seksualnost. Potrebno je razgovarati o potrebama i očekivanjima pacijenta i njegovog seksualnog partnera. Prije ili u isto vrijeme s početkom liječenja ED savjetuje se započeti s promjenama životnog stila.

Kada govorimo o medikamentoznoj terapiji prvi izbor su PDE5 inhibitori. U Republici Hrvatskoj odobrena su četiri selektivna PDE5 inhibitora (Sildenafil, Tadalafil, Verdenafil i Avanafil), a izbor ovisi o očekivanjima ili osobnom iskustvu pacijenata. Apsolutna kontraindikacija za korištenje PDE5 inhibitora je upotreba bilo kojeg oblika organskih nitrata. Primjena nije preporučljiva u bolesnika s nestabilnom AP i onih koji su preboljeli infarkt miokarda unutar šest mjeseci. Nuspojave su rijetke, a najčešća nuspojava je glavobolja.

Ako ne djeluju oralni lijekovi pacijentu treba ponuditi intrakavernozne injekcije, a najčešće se koristi alprostadil. Ranije je potrebno provesti edukaciju pacijenta o načinu apliciranja lijeka. Lijek se injicira u spolovilo (kavernozna tijela) neposredno prije spolnog odnosa. Kontraindikacija za korištenje lijeka je poremećaj koagulacije. Najčešća nuspojava je hipotenzija, a česte komplikacije su penilna bol, lokalna krvarenja, prijapizam i fibroza kavernoznih tijela penisa. Druga mogućnost je da se aktivna tvar aplicira intrauretralno u obliku gela, a potom se spolovilo masira radi postizanja što bolje apsorpcije.

Ako nema efekta na primjenjenu medikamentoznu terapiju savjetuje se koristiti vakum uređaj za erekciju, a terapija udarnim valom (SWT) se može koristiti kod vaskularne ED.

Penilne proteze su silikonski umetci pomoću kojih se postiže erekcija najsličnija prirodnoj erekciji. Komplikacije koje se mogu dogoditi nakon implantacije proteze su infekcije i mehanički kvar. Ugradnja proteza se savjetuje kada je pacijent i dalje motiviran nakon prethodno neuspješnih drugih modaliteta liječenja.

Američka studija iz 2014. godine (Frederick LR, Cakir OO, Arora H, Helfand BT, McVary KT) je pokazala da ako je učestalost ED bila povezana s povećanom dobi i brojem komorbiditeta, muškarci >60 godina imali su značajno manju vjerojatnost da će biti liječeni u usporedbi s muškarcima u dobi od 40-59 godina. To pokazuje da unatoč visokoj prevalenciji ED-a s dobi i komorbiditetima, većina muškaraca i dalje ne prima nikakav tretman. Iako su dobrobiti medicinske intervencije za ED dobro poznate, mnoge prepreke liječenju stalno postoje, uključujući preferencije i znanje liječnika, pacijenta i partnera.