Zašto debljinu teško prihvaćamo kao bolest?

Debljina je definirana kao stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu s rizikom za razvoj bolesti različitih organskih sustava kao što su arterijska hipertenzija, aterosklerotska kardiovaskularna bolest i kardiomiopatija, šećerna bolest tip 2, dislipidemije, maligne bolesti debelog crijeva i dojke, nealkoholna masna bolest jetre, degenerativni artritis i brojna druga stanja.

U fiziološkim okolnostima masne stanice i masno tkivo imaju važnu ulogu u termogenezi, skladištenju energije i mehaničkoj potpori, dok „hormonima“ masnog tkiva – adipokinima sudjeluju u regulaciji fizioloških metaboličkih i energetskih procesa putem različitih neurohumoralnih sustava. Porastom tjelesne mase s povećanim udjelom visceralnog masnog tkiva razvija se neravnoteža sinteze adipokina i citokina s posljedičnom aktivacijom upale, hipertrofije i fibroze, te drugih patofizioloških procesa ovisno o lokalizaciji masnih naslaga.

Danas se u općoj populaciji debljina još uvijek ne shvaća dovoljno ozbiljno kao bolest per se koja predstavlja individualni zdravstveni rizik, ali i veliko globalno javnozdravstveno opterećenje. Za takav pristup postoji nekoliko razloga – razumijevanje debljine kao problema estetike;  povijesno shvaćanje debljine kao sinonima za blagostanje, ljepotu i plodnost; težak put do promjene osobnih stavova i stavova zajednice.

Nacionalni institut za zdravlje 1998. godine proglasio je debljinu bolest, što je 2008. godine potvrdilo i Američko društvo za debljinu. Godine 2013. Američko medicinsko udruženje utvrđuje potrebu prevencije i liječenja debljine. Navedenu deklaraciju podržale su brojne druge medicinske asocijacije uključujući Američko udruženje kliničkih endokrinologa (AACE) i kardiologa (ACC).

Debljina predstavlja kroničnu, multifaktorijalnu, neurobihevioralnu bolest. Povećanje tjelesne masne mase pospješuje razvoj disfunkcije masnog tkiva s nepovoljnim metaboličkim, psihosocijalnim i biomehaničkim posljedicama. Uzroci debljine mogu biti primarni genetski poremećaji, dok su najčešći sekundarni uzroci posljedica nezdravog života, a rjeđe dio kliničke manifestacije neke organske bolesti ili posljedica primjene lijekova.

Temeljni uzrok debljine je energetska neravnoteža između unosa i potrošnje kalorija odnosno povećani unos energetski guste hrane koja sadrži puno masti i šećera koji predstavljaju tzv. „obesogene“ čimbenike kojima smo pretjerano izloženi u suvremenom stilu života, neadekvatna tjelesne aktivnost i sedentarni stil života.

Za postavljanje dijagnoze debljine osim određivanja uobičajene tjelesne mase, opsega struka, određivanje omjera opseg struk/bokovi, potrebno je dodatno analizirati sastav tjelesne mase – mišićne i masne mase tijela te vrste masnog tkiva – potkožno i „unutarnje“ visceralno masno tkivo koje oblaže intratorakalne i intraabdominalne organe.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2016. godine, 13 % odrasle svjetske populacije boluje od debljine – 11 % muškaraca i 15 % žena. Prevalencija prekomjerne tjelesne težine i debljine među djecom i adolescentima u dobi od 5 do 19 godina dramatično je porasla sa samo 4 % u 1975. na više od 18 % u 2016. Dječja debljina povezana je s većom vjerojatnosti debljine u odrasle dobi s rizikom ranog obolijevanja, prerane smrti i invaliditeta u odrasloj dobi.

Edukacija i provođenje preventivnih mjera osnova je za plansko smanjenje pojavnosti debljine u općoj dječjoj i odrasloj populaciji. Na individualnoj razini neophodno je ograničiti unos energije iz izvora masti i šećera; povećati konzumaciju voćnih i povrtnih obroka, biti svakodnevno aktivan i provoditi redovitu tjelesnu aktivnost.

Za liječenje debljine potreban je specijalistički tim za provođenje nutricionističkih mjera, regulirane fizičke aktivnosti, provođenje bihevioralne strategije, farmakoterapijski pristup, a za određene slučajeve i  kirurško liječenje.

Debljina je bolest!