Upalne bolesti crijeva

U upalne bolesti crijeva spadaju ulcerozni kolitis, Crohnova bolest te postoji jedan manji dio pacijenata (10 – 20 %) za koje se ne može razlučiti u koju skupinu pripadaju (nedeterminirani kolitis).

Upalne bolesti crijeva javljaju se kod svih dobnih skupina. Najčešće se javljaju u osoba mlađih od 30 godina, uz porast incidencije od 50 do 70 godine. Uglavnom se podjednako učestalo javljaju kod obaju spolova (CB se javlja nešto učestalije kod žena). Češće su u razvijenijim zemljama te su povezane s hladnijim područjima.

Etiologija bolesti ostaje nerazjašnjena. U podlozi tih bolesti nalazi se neprilagođeni imunološki odgovor gastrointestinalnog trakta na intestinalnu floru, genetski čimbenici, okolišni čimbenici, virusi, bakterije.

Pušenje kod Crohnove bolesti ima negativni učinak dok kod ulceroznog kolitisa ima pozitivan učinak na javljanje i tijek bolesti.

Obje se bolesti po proširenosti mogu klasificirati na blagi, umjereni i teški oblik. Karakteristične su izmjene razdoblja remisije i relapsa bolesti.

Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest se međusobno razlikuju po lokalizaciji, tj. dijelu probavnog sustava koji zahvaćaju.

CB može zahvatiti sve dijelove probavnog sustava, najčešće zahvaća terminalni ileum i debelo crijevo. Rjeđe će zahvatiti rektosigmoidni dio debelog crijeva.

UC zahvaća debelo crijevo te je najčešće zahvaćen upravo rektosigmoidni dio crijeva. Kod UC upala zahvaća kolon difuzno, kontinuirano i simetrično.

Kod CB karakteristične su preskakajuće „skip“ lezije koje asimetrično i segmentalno zahvaćaju crijevo te su patognomonični tipični epiteloidni granulomi unutar crijevne stijenke ili limfnih čvorova.

Kod UC promjene su ograničene na mukozu dok su kod CB promjene transmuralne.

Dijagnoza se postavlja na temelju laboratorijskih pretraga, kalprotektina u stolici, mikrobiološke analize stolice, radioloških, endoskopskih pretraga te patohistološkog nalaza.

Klinički se upalne bolesti crijeva mogu očitovati febrilitetom, proljevima, mogućim primjesama krvi ili sluzi u stolici kod UC, lažnim pozivima na stolicu, bolovima u trbuhu, grčevima, gubitkom na tjelesnoj težini, poremećenim laboratorijskim parametrima (povišenim, upalnim parametrima, anemijom, povišenim kalprotektinom).

Kod UC češća je bolnost u lijevom donjem kvadrantu, dok se kod CB bolnost češće lokalizira u donjem desnom kvadrantu.

Crohnova se bolest očituje stvaranjem fistula, apscesa, striktura te perianalnom bolešću. Kod UC moguć je nastanak toksičnog megakolona.

Kod upalnih bolesti crijeva česte su ekstraintestinalne manifestacije poput artritisa, ankliozantnog spondilitisa, uveitisa, episkleritisa, aftoznog stomatitisa, pioderme gangenosum te bolesti jetre poput PSC.

U liječenju upalnih bolesti crijeva cilj je osloboditi pacijenta od simptoma te postići mukozno cijeljenje.

Preparati 5 ASA poput sulfasalazina, mesalazina su učinkoviti u liječenju ulceroznog kolitisa dok kod Crohnove bolesti imaju mjesto u onih pacijenata kod kojih je zahvaćen kolon. Primjenjuju se p.o. te u obliku supozitorija ili klizmi.

Kortikosteroidi, primijenjeni sistemski , i.v., p.o. ili lokalno putem pjena ili klizmi, imaju bitnu ulogu u egzacerbacijama obje bolesti te u postizanju remisije, ali zbog svojih nuspojava nisu prikladni za terapiju održavanja remisije bolesti. Koriste se hidrokortizon, prednizon, budezonid, deksametazon.

Ulogu u održavanju remisije bolesti imaju imunomodulatori poput azatioprina, 6 merkaptopurina, metotreksat, ciklosporin.

Antibiotici poput metronidazola, ciklosporina te rifaximina imaju ulogu kod liječenja apscesa ili fistula.

Važnu ulogu u liječenju upalnih bolesti crijeva ima biološka terapija. Tu spadaju TNF inhibitori (adalimumab, infliksimab, certolizumab), antiintegrinska protutijela (natalizumab, vedolizumab), inhibitori IL12 i IL23 (ustekinumab). U praćenju njihova učinka bitnu ulogu ima određivanje protutijela na lijek te koncentracije lijeka.

Od ostale potporne terapije primjenjuju se antagonisti H2 receptora, IPP, antidijaroici te antikolinergici, antispazmolitici.

Kad konzervativne metode podbace, kao opcija liječenja nerijetko ostaje kirurška terapija.

Kod Crohnove bolesti zbrinjavaju se komplikacije poput fistula i apscesa. Kod ulceroznog kolitisa totalna kolektomija dovodi do izlječenja bolesti.

Obje bolesti imaju veliki morbiditet. S obzirom na to da u znatnoj mjeri utječu na život bolesnika važno ih je pravovremeno dijagnosticirati te dugotrajno odgovarajuće liječiti i kontrolirati jer u konačnici obje imaju povećan rizik za razvoj kolorektalnog karcinoma.