Tumori mokraćnog mjehura

Mokraćni mjehur je šuplji mišićni organ koji je smješten u donjem dijelu trupa – zdjelici. Nalazi se iza stidne kosti. Iza mokraćnog mjehura kod muškaraca nalazi se završno debelo crijevo, a kod žena rodnica i maternica. Kad je prazan, veličine je stisnute šake odrasle osobe. Stijenka mokraćnog mjehura sastavljena je iz više slojeva. Središnji dio čini mišić. Njegova je funkcija da se kod punog mjehura skraćuje i na taj način prazni mjehur. S unutarnje strane, mišić oblaže sluznica. Ona je u kontaktu sa mokraćom i zato podložna djelovanju tvari iz mokraće. Sa vanjske strane mišića nalazi se tanki sloj tkiva koji omogućuje „klizanje“ mjehura uz susjedne organe.

Funkcija mjehura je da skuplja mokraću proizvedenu u bubrezima. U stijenci mjehura nalaze se 3 otvora. Dva su parna i pripadaju mokraćovodima (ureterima) – tankim cjevastim organima koji dovode mokraću iz bubrega. Treći otvor pripada mokraćnoj cijevi (uretra) kojom mokraća izlazi iz mjehura.

Tumori mokraćnog mjehura na 11. su mjestu po učestalosti među svim vrstama tumora u svijetu, a najčešći su od tumora mokraćnog sustava (bubreg, mokraćovod, mokraćni mjehur, mokraćna cijev). Učestalost novootkrivenih tumora u Hrvatskoj je 22.4 slučaja na 100000 stanovnika. Češći su kod muškaraca (35/100000), 4. po učestalosti, nego kod žena (10.5/100000) 8. među svim vrstama tumora (prema podacima iz 2013.g.).

Glavni rizični čimbenik za nastanak tumora MM je pušenje (aktivno i pasivno podjednako). Prestanak pušenja je, prema tome, najbolja mjera za smanjenje rizika od nastanka i povratka tumora MM kod pojedinca. Ovi tumori potječu iz stanica prijelaznog epitela, od kojih je sastavljen unutarnji, površinski sloj stijenke mokraćnog mjehura – sluznica. Tumori mogu rasti “prema vani” (egzofitično) tj. u šupljinu mokraćnog mjehura, zatim u širinu (aplanirano) – duž površine mokraćnog mjehura ili u dubinu (infiltrativno) – kroz slojeve stijenke mokraćnog mjehura. Osim ovih vrsta rasta, mogu se širiti i putem limfnih ili krvnih žila u druge djelove organizma (ovako nastaju udaljene presadnice – metastaze).

Stadiji tumora:

• Ta tumor se nalazi samo na površini sluznice
• T1 tumor prodire u sluznicu, ali ne zahvaća mišićni sloj
• T2 tumor prodire u sluznicu i mišićni sloj, ali ne zahvaća masno tkivo
• T3 tumor prodire u sluznicu, mišićni sloj i u masno tkivo oko mokraćnog mjehura
• T4 tumor prodire kroz sve slojeve (sluznica, mišić, mast) i prodire u susjedne organe

Zahvaćenost limfnih čvorova

• N0 limfni čvorovi nisu zahvaćeni
• N1 zahvaćen je jedan limfni čvor u “maloj” zdjelici
• N2 zahvaćeno je više limfnih čvorova u “maloj” zdjelici N3 zahvaćeni su zajednički iliakalni limfni čvorovi.

Prisustvo presadnica (metastaza)

• M0 nema presadnica
• M1 ima presadnica

Određivanje histološke građe tumora G1 dobro diferencirani tumori (“manje zloćudni”) G2 srednje diferencirani tumori G3 slabo diferencirani tumori (“više zloćudni”)

Najčešći simptom tumora mokraćnog mjehura je bezbolna hematurija (pojava krvi u mokraći, vidljiva golim okom, bez drugih simptoma). Rjeđe se javljaju drugi simptomi: učestalo i bolno mokrenje (ovo je češće znak upale mokraćnog mjehura), a u uznapredovalim slučajevima javljaju se bolovi u zdjelici ili leđima. Pojava krvi u mokraći (vidljivo okom) bez prisutnosti drugih simptoma (pečenje, porast tjelesne temperature) razlog je za hitnu obradu.

Osnovne pretrage: krvna slika, nalaz urina, urinokultura i citologija urina; urološki pregled, ultrazvuk urotrakta, cistoskopija; intravenozna urografija, CT urografija. U nekim slučajevima rade se i dodatne pretrage.

Kada se ovim pretragama postavi dijagnoza tumora mokraćnog mjehura slijedi izrada plana liječenja. Ovaj postupak je kratkotrajan i rijetko traje dulje od 7 dana (nekad se tumor mjehura otkrije u sklopu druge bolesti, npr. upale mokraćnih puteva, pa sa obradom valja pričekati do izlječenja upale), a na kraju tog perioda urolog će bolesniku objasniti dijagnozu te preporučiti daljnje korake.

Uobičajeni prvi korak u liječenju je Trans-Uretralna Resekcija tumora (TUR).

To je endoskopski operativni zahvat (izvodi se kroz mokraćnu cijev, bez reza na koži), koji se vrši u spinalnoj ili u općoj anesteziji tijekom hospitalizacije koja u prosjeku traje 3 dana. Tijekom zahvata (TUR) urolog će odstraniti sve vidljive tumore (do 40% bolesnika ima više od 1 tumora), a prikupljene uzorke će poslati na patohistološku analizu kako bi se postavila konačna dijagnoza (vrsta tumora i stadij). Bolesnici se otpušaju kući 1-2 dana nakon operacije, a zatim ih se naručuje na kontrolni pregled (obično za 3 tjedna).

Na kontrolnom pregledu urolog iznosi rezultate analize i preporučuje daljnje korake. Kod otprilike 75% bolesnika tumor se otkrije u fazi kada je ograničen na sluznicu (stadij Ta ili T1 – površinski tumor). Kod takvih bolesnika preživljenje je duže i rizik od povratka i napredovanja bolesti manji nego kod bolesnika kod kojih bolest zahvaća i ostale dijelove stijenke (mišić – stadij T2, masno tkivo oko MM – stadij T3), ili susjedne organe (stadij T4). Tumor u stadijima T2, T3 ili T4 naziva se lokalno uznapredovali tumor. Ako tumor zahvati i limfne čvorove ili druge organe u tijelu – naziva se metastatski tumor.

Za površinske tumore (Ta i T1) koji su uz to i dobro diferencirani (G1, G2), najčešće nije potrebna dodatna obrada ni terapija jer je vjerojatnost da će prijeći u uznapredovali oblik bolesti mala. U ovim slučajevima bolesnika se naručuje na periodičke kontrolne preglede (obično to izgleda ovako: cistoskopija 3, 6, 9, 12 mjeseci nakon operacije, a zatim svakih 6 – 12 mjeseci, UZV pregled urotrakta jednom godišnje, laboratorijske pretrage nakon 3 mj pa zatim jednom godišnje).

Za uznapredovale tumore (stadiji T2, T3 i T4), i one koji se slabo diferencirani (G3), ili postji sumnja na postojanje presadnica, obično se provode dodatni dijagnostički postupci (CT pluća/glave/kralješnice, PET/CT) pa se ovisno o rezultatima može učiniti sljedeće: dodatna terapija instilacijom (ulijevanjem) lijeka “BCG” u mokraćni mjehur, dodatna terapija instilacijom lijeka Doksorubicina (Adriablastin) u mokraćni mjehur, radikalna cistektomija (operativni zahvat odstranjivanja cijelog mokraćnog mjehura i limfnih čvorova), zračenje, kemoterapija, ili neka od kombinacija ovih metoda (npr cistektomija + kemoterapija kad se nakon cistektomije tumora nađe i u limfnim čvorovima – stadiji N1, 2, 3).