Tihe upale srednjeg uha u djece

Upala srednjeg uha jedna je od najčešćih dijagnoza u dječjoj dobi. Manja djeca često reagiraju s općim  simptomima poput povišene temperature, povraćanja i razdražljivosti, a u starije djece prevladavaju lokalni simptomi. Uhobolja zna biti vrlo neugodna i djecu često probudi iz sna a može je pratiti zaglušenost i iscjedak iz uha ako bubnjić perforira. Zapravo bi pomislili da je jaka bol glavni simptom koji karakterizira tu bolest, ali uvijek moramo imati na umu da postoje upale uha koje ne možemo lako prepoznati, koje se mogu provlačiti dugo vremena, ostati neprepoznate ili kasno dijagnosticirane.

Takve upale imaju posebnu važnost u male djece koja tek usvajaju govor i jezik tako da u djece s usporenim razvojem govora moramo razmotriti sve moguće aspekte uzroka, a među njima i tihu upalu srednjeg uha koja može dovesti do provodnog gubitka sluha.

Kronična sekretorna upala srednjeg uha medicinski je naziv za ovu bolest.

Često se postavlja pitanje kako uopće nastaje tiha upala uha, a odgovor je vrlo jednostavan. Najčešće nastaje nakon akutne upale srednjeg uha. Za vrijeme oporavka od akutne upale, nakon što se povuku akutni simptomi, može se nastaviti nakupljati sekret u srednjem uhu zbog disfunkcije Eustahijeve cijevi uzrokovane edemom tako da  oko polovina djece čak i nakon mjesec dana od upale ima perzistirajuću sekreciju.

Funkcija Eustahijeve cijevi ima značajnu ulogu u nastanku upale i izljeva, a glavna uloga joj je u izjednačavanju tlakova između srednjeg i vanjskog uha. Različita stanja mogu uzrokovati njenu disfunkciju poput anatomskih čimbenika, infekcija gornjih dišnih putova i alergija. Ako je disfunkcija Eustahijeve cijevi dugotrajna, stvara se negativan tlak u srednjem uhu i izljev koji postaju pogodno područje za rast bakterija. Uvećane adenoidne vegetacije („treći krajnik“)   mogu mehanički opstruirati Eustahijevu cijev i uzrokovati njenu disfunkciju. Ujedno  su kronični izvor bakterija i virusa koji mogu ascendirati u srednje uho i uzrokovati upalu. Alergije u djece, posebno alergijski rinitis, također su povezane s tihom upalom uha, a glavni mehanizam nastanka je opstrukcija Eustahijeve cijevi upalnim edemom.

Gastroezofagealni refluks često nalazimo u djece s tom bolešću. Zbog karakteristične anatomije Eustahijeve cijevi, dolazi do refluksa želučane kiseline i pepsina u srednje uho.

Tiha upala uha ne nastaje samo nakon akutne upale nego kao i samostalna upala zbog otpuštanja tekućine iz upalne sluznice srednjeg uha koja je prethodno bila izložena i senzibilizirana bakterijama i kao takva ima stalnu antigensku stimulaciju. U prilog tome govori više studija  koje su dokazuju da je ista bakterijska flora prisutna u akutnoj upali uha kao i u tihoj upali odnosno da nema sterilnog izljeva u srednje uho.

Rizični faktori za tihu upalu uha su dob djeteta, disfunkcija Eustahijeve cijevi i faktori okoliša. Incidencija  akutne upale srednjeg uha i tihe upale je najveća u dobi od 2 do 4 godine života, a pada nakon 6. godine života.

Eustahijeva cijev u maloga djeteta je kratka, široka, nisko i horizontalno postavljena tako da je  poremećena njena zaštitna uloga i mogućnost drenaže sekreta u ždrijelo. Nezrelost hrskavice cijevi i ždrijelnih mišića dodatno otežava funkciju izjednačavanja tlakova. Također imunološki sustav kod manjeg djeteta je slabije razvijen. Disfunkcija Eustahijeve cijevi je česta kod djece s rascjepom nepca zbog neadekvatne strukture i funkcije ždrijelnih mišića, a u djece s primarnom cilijarnom diskinezijom onemogućen je normalan mukocilijarni transport pa se sekret pojačano nakuplja u srednjem uhu.

Glavni okolišni faktori koji povećavaju prevalenciju bolesti je hranjenje putem bočice, izloženost duhanskom dimu, velika količina alergena, niski socio-ekonomski status, slaba dostupnost medicinske skrbi i  pozitivna obiteljska anamneza.

Važnost tihe upale uha jako je velika jer je vodeći uzrok gubitka sluha u djece. Zbog toga je čest usporen razvoj govora i jezika u manje djece. Gubitak sluha provodnog je tipa zbog kronične prisutnosti izljeva u srednjem uhu. Kako su prostaglandini i leukotrieni prisutni u velikim koncentracijama u izljevu srednjeg uha i imaju sposobnost prolaza u unutarnje uho, mogu uzrokovati prolazni ili trajni senzoneuralni gubitak sluha.

Prognoza te bolesti uglavnom je dobra i najčešći je spontani oporavak. Samo manji  broj djece razvije tihu upalu srednjeg uha.

Simptomi variraju ovisno o dobi djeteta i uglavnom su blagi. Glavni simptom je gubitak sluha, a promjene ponašanja uglavnom su posljedica slušnih poteškoća. Manja djeca uglavnom nisu svjesna problema  tako da ne mogu ni objasniti smetnje. Starija djeca često opisuju pucketanje, mjehuriće i osjećaj tekućine u uhu, a tonovi su im često prigušeni. Javlja se i slabija koncentracija, poremećaji spavanja i  slabiji uspjeh u školi i sportu.

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkog pregleda i audioloških pretraga.

Kod tihe upale srednjeg uha nalazimo zamućen, uvučen i slabo pomičan bubnjić, izostaje trokutasti refleks, a uočava se zlatno-žućkasti sekret koji prosijava iz bubnjišta.

Audiološke pretrage sastoje se od timpanometrije koja pokazuje tip b krivulje te tonalne audiometrije koja najčešće pokazuje provodni gubitak sluha do 35 db. Timpanometrija je objektivna pretraga i ne zahtijeva suradnju djeteta dok je kod tonalne audiometrije potrebna suradnja koja je u manje djece otežana.

Tiha upala uha uglavnom je samolimitirajuća bolest i u većini slučajeva spontano prolazi nakon terapije za akutnu upalu srednjeg uha. Ako ne dođe do oporavka, započinje se s konzervativnom terapijom, dekongestivima, mukoliticima, lijekovima za alergije i laringofaringealni refluks te primjenom otovent balona.

Ako se i nakon konzervativnog tretmana ne poboljša sluh, pristupa se kirurškom liječenju. U općoj anesteziji pod mikroskopm postavljaju se ventilacijske cjevčice u bubnjić koje omogućavaju izjednačavanje vanjskog i unutarnjeg tlaka. Često se u istom aktu operativno uklanjaju i povećane adenoidne vegetacije koje uzrokuju disfunkciju Eustahijeve cijevi.

Prevencija može imati pozitivni učinak u smislu redovitog pranja ruku, izbjegavanja alergena,  cigaretnog dima i drugih zagađivača okoliša, korištenje pročišćivanja zraka, što duže dojenje, boravak djece u manjim kolektivima, primjena  pneumokoknog i influenca cjepiva.

Najvažnija komplikacija bolesti je gubitak sluha i zakašnjeli razvoj govora i jezika. Nadalje perzistirajući izljev u srednjem uhu pruža odlične uvjete za razvoj bakterija, a strukturalne promjene bubnjića i srednjeg uha koje nastaju pri tom su trajne.

Ako roditelji ili odgojitelji primijete da se dijete ne odaziva, približava TV-u, ima slabiju pažnju, nespretnost, poteškoće u izgovoru i učenju i slabije povezivanje riječi, potrebno je audiološko ispitivanje jer na vrijeme otkrivena bolest i adekvatna terapija rezultiraju oporavkom sluha i ostalih povezanih funkcija.