Problem modernih ovisnosti među mladima

Na žalost, svjedočimo danas da su djeca i mladi općenito olako prijemčljivi za razna ovisnička ponašanja, međutim u svakodnevnom radu opažam unatrag desetak godina sve veću prisutnost novijih oblika ovisničkoga ponašanja. Radi se o ovisnostima koje se primarno zasnivaju na „ponašajnim smetnjama koje dovode do ovisnosti“ umjesto tradicionalnih ovisnosti koje se temelje na uzimanju neke tvari (alkohol, droge, pušenje i slično). Upravo radi toga što se radi o ponašajnim obrascima u stvaranju ovisnosti teže se i na vrijeme prepoznaju, a sukladno tome i liječe.
„Moderne ovisnosti“ se često na žalost tretiraju i kao suvremeni stil života, ne prepoznajući da se radi o ponašanjima koja također značajno i štetno utječu na svakodnevno funkcioniranje djeteta i adolescenta, narušavajući njegovo normalno funkcioniranje u obitelji, školi, društvu, među vršnjacima i slično.

Upravo je i glavna namjena ovog rada ukazati roditeljima na važnost što ranijeg prepoznavanja ovih oblika ovisnosti, jer česte posljedice su upravo narušavanje psihičkog funkcioniranja i pojava ozbiljnih smetnji poput: depresivnosti, anksioznosti, agresivnosti, samoozljeđivanja, psihotičnosti, i slično.

Temelje se na sve individualnijem pristupu ljudskom ponašanju, uloga INDIVIDUALNOG pristupa naglašena, a drugi naziv za njih je tzv. Bihevioralne ovisnosti, Javljaju se isključivo kao posljedica stila života u 2.- stoljeću, često se radi o legalnim pa čak i poželjnijim obrascima u ponašanju i navikama /korištenje interneta u svrhu obrazovanja, on line nastava, pandemija…) i primarno je važno razlikovati tzv. ZDRAVI ENTUZIJAZAM i BIHEVIORALNU OVISNOST kao posljedica istog promišljanja gdje zdravi entuzijazam doprinosi KVALITETI života, a ovisnost ju narušava.

U odnosu na tradicionalni pristup ovisnostima koje se temelje na uzimanju/konzumaciji neke tvari, ove ovisnosti su posljedica ovisničkog obrasca u ponašanju i u njih po današnjim kriterijima spadaju: ovisnost o internetu, ovisnost o kockanju i videoigricama, također jedan relativno noviji pojam je i ovisnost beba o zaslonima ekrana (glow kids ili djeca koja sjaje) , patološko kockanje, ovisnost o šećeru, ovisnost o zdravoj prehrani i zdravom stilu života, ovisnost o vježbanju, ovisnost o nekoj novoj vrsti psihoaktivnih tvari, a koje se mogu legalno i zakonski kupiti, kao i ovisnost o on line kupovini, ovisnost o radu, ovisnost o seksu i izbjeljivanju zubi, ovisnost o igrama na sreću, ovisnost o jelu, ovisnost o solariju, ovisnost o plastičnim operacijama, ovisnost o ljubavi, ovisnost o samoozljeđivanju.

Da bismo uopće razlikovali bihevioralne ovisnosti važno je istaknuti dominirajuće simptome i to: gubitak kontrole, razvoj tolerancije, apstinencijski sindrom, žudnja, osjećaj prisile, zanemarivanje drugih zadovoljstava i interesa, uporaba unatoč socijalnim ograničenjima, stereotipna uporaba, subjektivan osjećaj pozitivnog učinka, vrijeme provođenja u ritualima vezanim uz ovisnost se povećava nastavak uporabe unatoč propadanju/posljedicama vezanim uz uporabu.

Međutim, sam koncept patološko kockanje je poznato još iz stare Grčke – čak i prihvatljiv obrazac u ponašanju u to vrijeme.

Tek 2013. godine prva pojava pojma BIHEVIORALNE OVISNOSTI u DSM V sustavu kada se i termin Patološko kockanje mijenja se u ovisnost o kockanju. Također, ubrzana digitalizacija, internetska navala različitih platformi je doprinijela da je zadnjih desetak godina uočen značajan porast različitih modernih ovisnosti upravo među mladima do 18 godine života. Mladi su posebno lako podložni upravo za ovisnička ponašanja, s obzirom na to da razvojno psihički i fizički i emotivno nisu u stanju uspostaviti granicu između korisno/štetno i nemaju razvijen sustav „kočenja” Kod njih je stalno prisutan sustav „pritiska na gas“, jer i razvojno još uvijek mozak nije razvio adekvatan sustav samokontrole i prepoznavanja rizičnosti određenog oblika ponašanja. ako se u javnosti najviše govori i još uvijek postoji najveći strah od ovisnosti o opojnim drogama važno je naglasiti da djeca, mladi i odrasli mogu biti ovisni i o raznim drugim sredstvima ovisnosti (alkohol, nikotin, analgetici..).

Rijetko se ističe, ali danas je prisutna i OVISNOST O RODITELJU; PARTNERU, NEKOJ DRUGOJ OSOBI (vrlo visoki rizik za neku ozbiljniju psihopatologiju), posebno u emotivnim vezama u kojima je često prisutno i nasilno ponašanje ili neki oblik psihičkog ili fizičkog zlostavljanja.

Mladi su najrizičnija skupina, i kod njih su uočeni određeni RIZIČNI ČIMBENICI uz PREDISPOZICIJU za ovakav oblik ovisničkoga ponašanja. Njih prije svega obilježava mladenačka i djetinja radoznalost, osjećaj manje vrijednosti i nedostatak samopoštovanja, loše socijalne prilike u obitelji, nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi, težnja za pripadnosti vršnjacima, nesposobnost rješavanja konfliktnih situacije i sl., stalna težnja za instant osjećajem „sreće” (stav „ne znam kako će me to usrećiti ili utjecati da sam sretan”, uz postojanje i fenomena FANTASTIČNI RODITELJI koji odgajaju nesretnu djecu. Zapravo se radi o roditeljima koji su silno uključeni i angažirani oko svoje djece, ali uglavnom djecu ne odgajaju da preuzimaju odgovornost za svoje postupke, nego umjesto njih zapravo odrađuju njihove obaveze i nastoje ih zaštiti od bilo kakve frustracije odnosno stresa.

Koliko dugo biti za ekranima? Često je pitanje koliko zapravo danas djeca bi trebala biti za malim ekranima, međutim i unatoč savjetima stručnjaka, na žalost brojni roditelji opisuju svoju nemoć da se toga i drže. Za djecu koja su mlađa od 3 godine ne bi smjela nikako boraviti ispred ekrana, od 3-7 godina najviše pola sata dnevno, te od 7 godina najviše sat vremena dnevno uz kontrolu roditelja”. Na žalost praksa često pokazuje drugačije. Porast broja djece sklonih cyber kockanju (internetske lutrije, on line kockarnice, kladionice na mreži, internetske burze za klađenje, poker stranice) Ovisnost o internetu stvara slične smetnje kao ovisnost o psihoaktivnim tvarima, ustanovljene su sličnosti s OCD-om ili simptomima socijalne anksioznosti, kao i poteškoćama u kontroli impulsa Dolazi do gubitka samokontrole i narušavanja svakodnevnog psihosocijalnoga funkcioniranja. Ekcesivna ili slabo kontrolirana preokupacija, porivi ili ponašanja koja dovode do stresa i narušenog funkcioniranja. Neusklađeni su jasni kriteriji o točnoj dijagnozi samog poremećaja.

Ovisnost o videoigricama: Za razliku od ovisnosti o internetu, ovisnost o internetskim videoigricama kao klasificirani poremećaj pojavljuje se prvi puta u DSM-5 Američkog psihijatrijskog društva (APA) 2013. godine. U navedenom izdanju naveden je pod „Stanja za buduća istraživanja“ što nam govori da nema dovoljno empirijskih istraživanja za standardiziranu kliničku upotrebu. Za dijagnozu ovisnosti o internetskim videoigricama potrebno je da postoji minimalno pet od devet sljedećih kriterija u rasponu od zadnjih najmanje dvanaest mjeseci:

1. Zaokupljenost igranjem video igara (igra postaje dominantna u svakodnevnom životu).
2. Simptomi odvikavanja prilikom prekida igranja.
3. Pojava tolerancije (potreba za provoĎenjem sve veće količine vremena igranjem).
4. Bezuspješni pokušaji kontroliranja ili smanjenja sudjelovanja u igrama.
5. Gubitak interesa za odnose u stvarnom životu, prijašnje hobije i druge oblike zabava kao rezultat igara.
6. Nastavak ekscesivnog igranja unatoč poznavanju psihosocijalnih posljedica.
7. Laganje članova obitelji, doktora i drugih osoba u vezi s količinom igranja video igara.
8. Korištenje video igre kao bijeg ili ublažavanje negativnog raspoloženja.
9. Osoba ugrožava ili je izgubila značajnu vezu, posao ili priliku za napredovanje u karijeri i obrazovanju zbog sudjelovanja u igrama (Gentile i sur., 2017.).

Bitno je za napomenuti da ovisnost o internetskim videoigricama ovisi o stupnju prekida svakodnevnih normalnih aktivnost te u skladu s time dijeli se na blagu, umjerenu ili tešku (Awad i sur., 2021.). Češće se javlja u muškog spola, a ostala obilježja ove ovisnosti su: rana dob početka igranja igrica, pozitivan stav prema igranju igrica, disfunkcionalna obitelj, osjećaj usamljenosti, samoizolacije, nisko samopouzdanje, samopoštovanje, problematično ponašanje, nezadovoljstvo vlastitim životom, psihijatrijski komorbiditet.

Glavni razlog dolaska i roditelja i djece je primarno da je uočeno da je narušeno funkcioniranje u svim segmentima na način da dijete i adolescent uglavnom sustavno zanemaruje sve svoje obaveze: socijalne, školske, obiteljske, vršnjačke, osobne higijene, jela i općenito brige o sebi. Iz škole se često upozorava na pad na školskom uspjehu, problematično odnosi s roditeljima, učiteljima, vršnjacima, okolinom općenito. Narušena je dinamika i struktura dana i noći, narušena dinamika sna, poteškoće sa spavanjem, apetitom, ustajanjem u školu ili na fakultet, a posebno je obiteljska situacija često opterećena pretjeranim agresivnim ponašanjem, otežana je samokontrola djeteta, uz autoagresija, heteroagresija, a često i pokušaje samoubojstava. U težim slučajevima se javljaju i psihotične reakcije i nepredvidljivost u ponašanju.

Sami iskazuju često nekritičnost prema vremenu koje dijete provodi za internetskim sadržajima i opravdavaju dijete smatrajući da danas se ne može živjeti niti obrazovati bez interneta. Na žalost, neki i sami lošim primjerom potiču dodatno ovisničko ponašanje djeteta, internetski sadržaji često su „odgojna metoda” umjesto vlastitog angažmana roditelja koji često vrlo kasno dijete uopće i dovedu na obradu. Nisu dovoljno svjesni činjenice da djeca kroz platforme su u kontaktu i s neprimjerenim sadržajima i s neprimjerenim i potencijalno opasnim osobama (pedofili, različiti predatori, krađe i slično, trgovina ljudima” npr. Procjenjuje se da roditelji koriste digitalne medije (televiziju, računala, pametne telefone, tablete) u prosjeku 9 sati dnevno, s oko 3 sata dnevno na pametnim telefonima. Ignoriraju često djetetove promjene u ponašanju ili ih pripisuju stvari pubertetu, ne slušaju djetetove želje ili potrebu za razgovorom, malo ili nimalo vremena odvajaju za svoje dijete.

Često su skloni umanjivati ili izrugivati dječje probleme ili ga uspoređuju s drugima. Vrše pritisak na školski uspjeh i druge aktivnosti u kojima dijete više ne uživa. Ne pokazuju suosjećajnost s djetetovom patnjom i često pretjerano kritiziraju ili osuđuju dijete u njegovim nastojanjima da im objasni damu je teško. Uzimaju često prestroge načine kažnjavanja i ignoriraju djetetovu potrebu da se potraži stručna pomoć. Vrlo često i traženje pomoći od različitih nestručnjaka radi izbjegavanja stigme.

ADOLESCENTI: su posebno osjetljiva skupina mladih sklona danas sve češće usamljenom stilu života i njima virtualni svijet mijenja ovaj realni, obilježava ih manjak sposobnosti stupanja u spontane interakcije s vršnjacima, bijeg u virtualnost, lijenost i nemotiviranost da se druže, platforme su im kao način „obračuna” ili „bullinga„ drugih, ili način na koji dolaze u kontakt s različitim YouTuberima, influencerima, guruima i slično, uz posebnu opasnost ljudi koji bez znanja i stručnosti propagiraju i glorificiraju određene mentalne bolesti. Od pojave Instagrama 2013. godine opasnost od poremećaja ishrane se već u prvoj godini povećala za 35 posto i to sada u sve nižim dobnim granicama Također zabrinjava i pojava „SEKSTINGA“ među mladima, odnosno slanje golih slika svog tijela drugim osobama, obično u tome prednjače djevojke, ali i dečki u zadnje. Zabrinjava dodatno spoznaja da u srednjoj školi većina djevojaka u tome ne vidi nikakvu opasnost niti mogućnost zlouporabe njihovih slika. Skloni su i naručivanju lijekova ili sintetskih droga preko društvenih mreža, stupanje u kontakte s nepoznatim osobama radi određenih odnosa, uključujući i spolne odnose, pregledavaju stranice pornografskog sadržaja za odrasle, vrlo često stranica koje propagiraju spolne odnose između životinja npr. ili vampira, zlouporaba roditeljskih kartica za klađenje ili on line šoping, stupanje u kontakt s prijateljima iz nepoznatih zemalja, često s lažnim profilima.

Njihovi odgovori u velikoj mjeri su usmjereni na polazak u školu, školski uspjeh, ocjene, imperativ tzv. savršenog 5.0 prosjeka, nerealna očekivanja okoline, često pod pritiskom upravo famoznog 5.0. prosjeka i činjenice da sve drugo predstavlja za njih neuspjeh, a i nemogućnost realizacije svojih želja, često i očekivanja okoline, posebno roditelja. Iznimno je naglašen strah od nepripadanja vršnjacima, odbacivanja od njih, neuklopljenost u „popularne”, strah od izolacije, osamljivanja, izrugivanja, sramoćenja. Pod pritiskom su da u svemu postignu očekivanja drugih, kroz ocjene, sportska postignuća, stabilnosti ljubavnih veza, odnosa sa starijima, posebno s autoritetima, izostanak bilo kakvog pozitivnog bunta kojim teže obznaniti okolini da se i sami traže na tom putu odrastanja i sazrijevanja. Radi svega toga bijeg traže upravo u modernim ovisnostima kao način suočavanja sa stresnim i frustrirajućim situacijama, čime dodatno samo pogoršavaju ionako već lošu sliku o sebi, svoje samopoštovanje, osjećaj sigurnosti i vlastitog uspjeha.

Pojam koji opisuje tzv. „NET ili Y generacija, HOMMO ZAPPIENS” generacija koja je u HR oko 700000. Podatci ukazuju da prosječno dijete provede oko 1680 minuta tjedno pred različitim ekranima, a s roditeljima suvislo razgovaraju oko 38.5 minuta, 50 % tinejdžera ovisno je o mobitelu, 78 % njih barem jednom na sat provjerava internetske sadržaje. Najpopularniji mediji za djecu su tableti i mobiteli, i na žalost djeca često ispod 2. godine dolaze u prvi kontakt s mobitelom odnosno s tabletom. Brojna djeca nauče prije koristiti tablet nego pravilno hodati odnosno izgovarati riječi i danas je trend da „svako drugo dijete odgađamo za upis u školu” jer motorički i senzorno nije zrelo za polazak u školu, upravo iz previše provedenog vremena za mobitelima i tabletima, umjesto u igri i druženju s vršnjacima.
Sam naziv „GLOW KIDS“ u prijevodu znači: „djeca s licima koja sjaje ili djeca opčinjena ekranima” Termin je uveo Nicholas Kardaras 2017. godine koji je pokazao da videoigre povećavaju dopamin u mozgu za 100 posto, a igranje igrica ima jači učinak i djelovanje od morfija.

CYBERBULLYING: kao rezultat pretjerane uporabe internetskih sadržaja sve je proširenije i nasilje kroz društvene mreže, a izloženo mu je preko 40 posto djece, a 48 % djece koje provodi više od 5 sati na dan je planiralo barem jednom u životu ili suicid ili samoozljeđivanje. Dugotrajna igra smanjuje i intelektualne sposobnosti, utječe na kognicije, emocionalnu inteligenciju, gustoću sive tvari mozga, a na žalost neka djeca danas su toliko prestravljena PRAVIM SVIJETOM da jedini svijet koji poznaju je u biti VIRTUALNI SVIJET- „Computer mediated communication”-komunikacija posredovana kompjuterom može uzrokovati i PSIHOZU, a sindrom ELECTRON SCREEN koji se uvodi 2012. godine opisuje izloženost nervnog sustava djece ekranima koji ga hiperstimuliraju i stavljaju u flight-fight mode što dovodi do disregulacije živčanog sustava te poremećuju i hormonsku ravnotežu. MR mozga pokazuje isto pokazuje ista oštećenja kod ovisnika o internetu kao i kod ovisnika o alkoholu i drogama.
Zaključno, bitno je istaknuti da kod svih navedenih smetnji važna je primarna prevencija koja najčešće uključuje upravo ŠKOLSKO OKRUŽENJE, uz podršku zajednice putem sustava školstva, socijalne skrbi, zdravstva, RODITELJI su ključni čimbenik u organizaciji i izvođenju preventivno/terapijskih intervencija. Bitno je djelovati preventivno, a ne represivno, organizirati edukacija na različitim razinama i uz podršku za to educiranog stručnog osoblja, osnažiti autoritet roditelja, osnažiti ih da djeluju preventivno i odgojno, jačati ulogu školske medicine, imati jasne kriteriji za probir s ciljem ranog prepoznavanja štetnih ponašajnih smetnji kod djece i mladih općenito, s namjerom da se što ranije spriječi pojavnost modernih ovisnosti. I dalje raditi na destigmatizaciji psihičkih bolesti među djecom i mladima, kontinuirano educirati o svim štetnim tvarima i štetnim učincima društvenih mreža i ostalih virtualnih sadržaja, raditi na medijskoj pismenosti djece i adolescenata i učiti ih kako korisno i učinkoviti koristiti iste sadržaje, a istovremeno ukazati na štetne i po djecu razvojno ograničavajuće učinke.