Perzistentna posturalno percepcijska vrtoglavica

Perzistentna posturalno perecpcijska vrtoglavica, skraćeno PPPD (Persistent Postural-Perceptual Dizziness), zajednički je naziv za većinu funkcionalnih vrtoglavica. Karakterizira je dugotrajna nerotatorna vrtoglavica koju pacijenti opisuju kao nestabilnost i dezorijentiranost koja traje najmanje tri mjeseca, većinu dana u tjednu, ne nužno cijeli dan. Pogoršava se pri uspravnom stavu, u hodu ili stajanju (International Classification of Vestibular Disorders, 2017.). Smetnje se smanjuju pri sjedenju, a gotovo se uopće ne javljaju u ležećem položaju. Smetnje se mogu pojačati kada se nalazimo u mnoštvu ljudi, na otvorenom širokom prostoru, a u nekim situacijama i u skučenom prostoru. Pogoršava se pri kompleksnim vizualnim podražajima¹.

Perzistenta posturalno percepcijska vrtoglavica je najčešći uzrok kroničnog vestibularnog poremećaja u pacijenata u dobi od 30 do 50 godina. Češće se javlja u žena nego u muškaraca u omjeru 4:1, a može se javiti i kod djece². Češće se javlja kod anksioznih pacijenata, depresivnih, neurotičnih, a većina pacijenata su pretjerano brižni i katastrofični. Okidač za nastanak može biti vestibularni neuronitis, benigni paroksizmalni pozicijski vertigo, Ménièrova bolest i drugi vestibularni poremećaji nakon kojih nije oporavljena vestibularna funkcija.

Dijagnoza PPPD-a ne postavlja se nakon isključivanja drugih poremećaja, već nakon zadovoljavanja striktnih kriterija. Pacijent osjeća vestibularne smetnje više od polovice dana dulje od tri mjeseca. Najčešći simptomi su nestabilnost, dezorijentiranost, nerotatorna vrtoglavica, koji traju nekoliko sati, rjeđe nekoliko minuta. Pacijenti osjećaju ljuljanje, iako su potpuno mirni. Stanje se pogoršava u hodu i vožnji, kod izlaganja vidnim podražajima, kod posjeta velikim trgovačkim centrima. Smetnje su izražene kada pacijent stoji, smanjuju se u sjedećem, a u ležećem položaju prestaju ili se uopće ne javljaju. Ponekad pacijenti navode da se smetnje ravnoteže smanjuju kad se bave sportom ili kada popiju manju količinu alkoholnog pića.

PPPD negativno utječe na kvalitetu života. Jedan od kriterija za dijagnozu je i taj da se smetnje kod pacijenata ne mogu objasniti drugim poremećajem. Neurološki status nije poremećen. Otorinolaringološki pregled također neće pokazati znatnija odstupanja. Pacijent nema nistagmus, pretrage vestibularnog osjetila u većini slučajeva neće pokazati patološke promjene. Tonska audiometrija ne pokazuje specifične promjene, isto tako patološke promjene neće prikazati magnetska rezonanca mozga ni kompjuterizirana tomografija³.

U liječenju se koristi selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina te visokopotentni benzodiazepini (Misar 3 x 0,25 mg kroz 3 do 6 mjeseci). Habituacijskim vježbama nastoji se smanjiti preosjetljivost na pokrete. Nastoji se otkriti koji pokreti provociraju nastanak smetnji  i pomoći pacijentu da shvati da nije utemeljen strah od njihova izvođenja. Vježbama kondicioniranja nastoji se ispraviti poremećeno držanje u hodu i stajanju. Bihevioralno-kognitivna terapija pomaže pacijentu da se bolje nosi s tim poremećajem kroz proces učenja i otklanjanja negativnih automatskih misli⁴.

Diferencijalno dijagnostički⁵, kod postavljanja dijagnoze perzistentne posturalno percepcijske vrtoglavice, treba razmišljati o benignoj paroksizmalnoj pozicijskoj vrtoglavici,  vestibularnoj migreni, Ménièreovoj bolesti, bilateralnoj vestibulopatiji, moždanom udaru, perifernoj neuropatiji, neurodegenerativnim bolestima, paničnim napadima, poremećajima ritma rada srca. Pacijenti koji su rano započeli medikamentoznu terapiju i vježbe pokazuju poboljšanje kvalitete života i daleko se brže vraćaju svojim svakodnevnim obavezama i poslovima⁵. Pacijenti obično nisu svjesni psihološke podloge te bolesti. Oni dolaze k liječniku zbog zanošenja u hodu, osjećaju nestabilnosti u prostoru, nesigurnosti. Uvjereni su da psihičke smetnje koje osjećaju imaju svoje ishodište u poremećaju ravnoteže, nikako obrnuto. Oni izbjegavaju situacije koje pogoršavanju simptome⁶. Vrlo rijetko spomenut će da su stresne situacije prethodile smetnjama ravnoteže.

Perzistentna posturalno percepcijska vrtoglavica najčešći je uzrok vrtoglavice u dobi između 30 i 50 godina. Za sada nema specifičnosti u fizikalnom pregledu, laboratorijskoj obradi, magnetskoj rezonanci i kompjuteriziranoj tomografiji koji bi upućivali na dijagnozu te bolesti. Rano prepoznavanje i rani početak liječenja ključno je za dobar ishod i brzo vraćanje pacijenta svakodnevnim životnim aktivnostima. To nije moguće bez multidisciplinarnog tima u koji su uključeni liječnik obiteljske medicine, neurolog, otorinolarngolog i psihijatar⁷. Brzi početak liječenja i vestibularna rehabilitacija akutnog vestibularnog poremećaja smanjit će simptome i spriječiti nastanak perzistentne posturalno percepcijske vrtoglavice.