Nacionalni plan protiv raka – standardizacija postupaka prevencije, liječenja, dijagnostike i praćenja malignih bolesti

Rak je drugi najčešći uzrok smrtnosti (nakon kardiovaskularnih bolesti). Vodeći je uzrok smrtnosti kod osoba mlađih od 65 godina te odgovoran za 50 % smrtnih slučajeva kod žena i 35 % kod muškaraca. Procjenjuje se da godišnje od raka oboli oko 23.000 Hrvata, od čega posljedično umre prosječno njih 11.000. Rak pluća najsmrtonosniji je kod muškaraca, a od raka dojke umire najviše žena.

Pri dnu smo europske liste zemalja po preživljenju od raka. Prema podacima renomiranog medicinskog lista (The Lancet) Republika Hrvatska nalazi SE među pet zemalja s najlošijim preživljenjem – za rak pluća (10 %), prostate (81 %), želuca (20 %), debelog crijeva (kolon 51 %, rektum 48 %). Pozitivna je činjenica da su rezultati preživljavanja u dječjoj dobi (limfomi (95 %), tumori mozga (73%) i akutna limfoblastična leukemija (85 %) usporedivi s rezultatima preživljavanja u razvijenim europskim zemljama. Za druga česta sijela raka u Republici Hrvatskoj poput raka dojke (79 %), melanoma kože (77 %) i raka vrata maternice (63 %) također smo pri samom začelju. Razlozi su višestruki i kompleksni, a oni uključuju: slabu zdravstvenu prosvjećenost i nedostatne programe rane detekcije raka, veliku izloženost štetnim utjecajima (ponajviše pušenje, alkohol i pretilost), nedostatak kvalitetnih programa primarne prevencije, kasniju dijagnozu, slabiju dostupnost kvalitetne onkološke skrbi, nedostatak radioterapijske i druge sofisticirane opreme, nedostatak kvalitetnih baza podataka i kontrole kvalitete, nedostatak multidisciplinarnosti u onkologiji, i u konačnici, nedovoljno ulaganje u onkologiju, od edukacije preko znanosti do liječenja i suportivno simptomatske skrbi za onkološke bolesnike.

Slabu prosvjećenost pučanstva najlakše je objasniti na primjeru pušenja. Nikotin je opasan kancerogen, a Hrvatska je na trećem mjestu po prevalenciji pušenja u EU (više od 30 % odrasle populacije puši, dok je u skandinavskim zemljama udio manji od 10 % ). Hrvatska je i jedina EU zemlja koja je od 2000. do 2015. godine imala porast udjela populacije pušača. Borba protiv pušenja je istinski test naše spremnosti za borbu protiv raka.

Uzimajući u obzir sve navedeno, donesena je odluka o izradi sveobuhvatnog Nacionalnog plana protiv raka (NPPR). U tu je svrhu okupljeno 135 vrhunskih stručnjaka organiziranih u 21 radnu skupinu. Nakon tri godine konzultacija, istraživanja i rasprava, izrađen je Nacionalni plan koji sadrži 12 poglavlja i 305 mjera koje će omogućiti onkološkoj zajednici da ishod liječenja oboljelih od raka dovede na razinu iznad europskog prosjeka. U očekivanju smo prihvaćanja istog od Vlade RH, a za provedbu plana zaduženo je Ministarstvo zdravstva.

Nacionalni plan razvijen je u skladu s važećim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije i Europske unije te je provedena stručna i javna rasprava u zemlji kao i konzultacije s inozemnim konzultantima. Ekonomska analiza napravljena je u suradnji s inozemnim stručnjacima radi osiguravanja kritičke ocjene i određivanja prioritetnih aktivnosti. Provedba Nacionalnog plana financirat će se iz sredstva državnog proračuna, sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao i sredstvima iz europskih fondova te potencijalnim zajmovima Svjetske banke.

NPPR daje uvid u postojeću onkološku situaciju, njezine nedostatke te nudi načine za njihovo rješavanje i prijedloge za poduzimanje konkretnih strukturnih, organizacijskih i financijskih mjera. Standardiziranje svih terapijskih modaliteta te umrežavanje cjelokupne hrvatske onkologije u jedinstvenu onkološku mrežu s bazom podataka koja će osigurati kontrolu kvalitete, uz usporedbu sa svjetskim onkološkim standardima omogućit će našim bolesnicima bolju skrb i ishode liječenja.

NPPR bi u sljedećih 10 godina (do 2030. godine) trebao smanjiti pojavnost i smrtnost od raka. Desetogodišnjim planom spasilo bi se 5300 ljudi da razviju rak, a 7000 da umru od raka jer će se ranije dijagnosticirati i bolje liječiti.

Praćenje ishoda liječenja omogućuje formiranje centara izvrsnosti i daje uvid u to što sustavu nedostaje. U pojedinim europskim zemljama ishodi se prate već desetljećima i evidentan je njihov učinak, na temelju kojeg se redefiniraju nacionalne zdravstvene strategije i usmjeravaju prema najučinkovitijem liječenju. U Hrvatskoj se ishodi liječenja zasad ne prate sustavno, čime se otežava utvrđivanje pravih rezultata. Za sustav je važno da prepozna najbolje prakse kako bi se one implementirale u ustanove s lošijim rezultatima ili kako se određena zdravstvena usluga ne bi ugovorila s ustanovom koja nema dobre rezultate. Osim toga, bolesnici su jedini koji mogu dati podatke o rezultatima ukupne skrbi i kvaliteti života tijekom liječenja. U tom smislu treba osnaživati i educirati bolesnike za suradljivost, partnerstvo i aktivno uključivanje u liječenje.

Multidisciplinarni pristup (MDP) dovodi do 15 % boljih rezultata u liječenju onkoloških bolesnika. MDP osigurava konzilij za svakog bolesnika, dakle svi bolesnici bi trebali dobiti puno bolju skrb te je u njihovo zbrinjavanje uključen tim stručnjaka različitih specijalnosti. U načelu nije riječ o jednom timu nego više njih, pa govorimo o lokalizacijskoj onkologiji. Tako, primjerice, imamo tim za rak pluća, rak dojke, gastrointestinalne tumore, urološke ili ginekološke tumore. Timovi za bolesnike znače više sigurnosti u liječenju, točniju dijagnozu, organiziranje liječenje i u konačnici zasigurno bolje rezultate.

Radioterapija je jedna od osnovnih, najčešće korištenih i najkorisnijih onkoloških modaliteta liječenja kojoj je posvećeno cijelo poglavlje u NPPR-u. Zbog dugogodišnjeg zanemarivanja u investicijama u opremu i ljude, u RH sada nedostaje gotovo 50 posto potrebnih uređaja (linearnih akceleratora). Razlozi su višestruki, jedan od njih je cijena akceleratora (zajedno s bunkerom i dodatnom opremom vrijednost investicije je oko 3,5 milijuna eura). Treba organizirati nacionalnu RT mrežu, kupiti nedostajuću opremu (15 linearnih akceleratora), osigurati kontinuiranu zamjenu dotrajale opreme te osigurati kontrolu kvalitete opreme i ordinirane radioterapije. Tako ćemo unaprijediti ishode u liječenju onkoloških bolesnika.

Važna komponenta NPPR-a je i rano otkrivanje raka. Liječenje raka uspješnije je ako se rak dijagnosticira u ranom stadiju. Kroz organizirane programe probirnih pregleda, to jest uz pomoć jednostavnih testova, otkrivamo preinvazivne ili rane invazivne oblike raka kod osoba bez kliničkih simptoma. Poražavajući su podaci o odazivu od samo 17 % ljudi iznad 50 godina u RH na besplatan test kojim rano otkrivamo rak debelog crijeva. U skandinavskim zemljama se odazove oko 75 posto pozvane populacije. Ovo sijelo raka drugo je po pojavnosti i smrtnosti od zloćudnih novotvorina u oba spola. Od tog sijela raka u Republici Hrvatskoj obolijeva godišnje prosječno oko 3000 osoba obaju spolova, a oko 2000 ih umire.

Rak više nije smrtna presuda kao što je nekad bio, a liječit će se sve uspješnije kada se usvoji Nacionalni plan protiv raka. Model suočavanja s epidemijom COVID-19 pokazao je da je moguća zajednička akcija kad se na najvišoj političkoj razini i najširoj društvenoj razini definira prioritet i prate rezultati. Ako bismo na sličan način pristupili borbi protiv raka, mogli bismo postići željeni rezultat, veće preživljenje i bolju kvalitetu života onkoloških bolesnika. To svakako ima svoju cijenu, ali vrijedi je platiti za spašene ljudske živote.