MASNA JETRA – posljedica modernog života

Za dokaz bolesti jetre postoje brojne laboratorijske pretrage koje se rutinski koriste u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Uobičajeno se određuju vrijednosti alanin-aminotransferaze (ALT), aspartat-aminotransferaze (AST), gama-glutamil-transferaze (GGT), alkalne fosfataze (ALP), laktat-dehidrogenaze (LDH), ukupnog i konjugiranog bilirubina te vrijednosti albumina i koagulacijskih parametara. Abnormalnosti jetrenih nalaza mogu se pronaći u 1–4 % asimptomatskih bolesnika, a čak i do 21 % pacijenata može imati poremećenu vrijednost barem jednog pokazatelja jetrene funkcije.
Ovisno o stupnju porasta jetrenih enzima, razlikujemo blago i umjereno povišene jetrene aminotransferaze (5–15×) te izrazito povišene vrijednosti (>15×).

Najčešći uzroci koji dovode do oštećenja jetrenog parenhima (hepatocelularno oštećenje) su nealkoholna bolest masne jetre (engl. non-alcoholic fatty liver disease, NAFLD) i alkoholna bolest jetre.
Vrijednosti aminotransferaza kod NAFLD-a rijetko su četiri puta iznad referentnih vrijednosti. U većini jetrenih bolesti porast ALT-a nadmašuje AST, osim kod bolesti jetre uzrokovane alkoholom, gdje je karakterističan omjer AST/ALT > 2:1.

Ubrzan, „moderan“ način života, toksično okruženje, stres, nedostatak sna i tjelesna neaktivnost rezultiraju neredovitom, nepravilnom i visokokaloričnom prehranom bogatom zasićenim mastima i rafiniranim šećerima.
Takav način života neizbježno dovodi do pretilosti, povišenog krvnog tlaka, povišenih vrijednosti kolesterola i triglicerida, inzulinske rezistencije, povišene glukoze i šećerne bolesti. Sva navedena stanja objedinjena su u entitet koji nazivamo metabolički sindrom.

Metabolički sindrom definira se kao prisutnost triju od sljedećih pet komponenti:
• Opseg struka ≥102 cm kod muškaraca ili ≥88 cm kod žena
• Trigliceridi ≥1,7 mmol/L
• HDL kolesterol <1,03 mmol/L kod muškaraca ili <1,29 mmol/L kod žena
• Krvni tlak ≥130/85 mmHg
• Glukoza natašte ≥6,1 mmol/L ili ranije dijagnosticiran dijabetes tipa 2

Metabolički sindrom značajno povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, srčanog udara, moždanog udara i srčanog zatajenja.

Hepatička manifestacija metaboličkog sindroma naziva se steatoza jetre povezana s metaboličkom disfunkcijom (MASLD), ranije poznata kao nealkoholna bolest masne jetre (NAFLD).
Godine 2023. naziv non-alcoholic fatty liver disease (NAFLD) zamijenjen je nazivom metabolic-associated fatty liver disease (MAFLD), koji ima nestigmatizirajući ton.
U ovom će se tekstu još koristiti naziv NAFLD (masna jetra koja nije uzrokovana alkoholom).

Pojam masne jetre označava prekomjerno nakupljanje masti u hepatocitima (jetrenim stanicama). Patofiziološki, riječ je o nakupljanju masti (steatoza), upali, ponekad fibrozi (ožiljavanju jetre), a u krajnjem slučaju može dovesti do ciroze i hepatocelularnog karcinoma.

Prema podacima iz SAD-a, zabrinjavajući je porast udjela transplantacija jetre zbog alkoholne bolesti jetre (s 12,7 % na 28,8 %) i NAFLD-a (s 9,1 % na 21,5 %) između 2010. i 2014. godine.
Godine 2019. NAFLD je bio vodeći uzrok bolesti jetre kod žena koje su podvrgnute transplantaciji (26,8 %), dok je kod muškaraca to bila alkoholna bolest jetre (33,1 %).

Uzimajući u obzir ove činjenice, jasno je da je tzv. „masna jetra“ (NAFLD) ozbiljan zdravstveni problem.

Dijagnoza nealkoholne bolesti masne jetre često započinje kliničkom procjenom bolesnika.
Tipičan rizični profil uključuje osobu s prekomjernom tjelesnom težinom, posebice ako su prisutni dijabetes tipa 2, arterijska hipertenzija i hiperlipidemija, uz uvjet da je isključena značajna konzumacija alkohola.

Najčešće se masna jetra otkriva ultrazvukom, pri čemu je jetra povećane ehogenosti. Ultrazvuk može otkriti masnu jetru kada je >20–30 % hepatocita zahvaćeno.
Danas su dostupne neinvazivne elastografske metode (npr. FibroScan) koje kvantificiraju stupanj steatoze i stadij fibroze. Osim slikovnih metoda, postoje i biokemijski testovi koji se temelje na laboratorijskim nalazima, od jednostavnih (npr. FLI, HSI) do složenijih (npr. FIB-4, NFS).
Unatoč svemu, zlatni standard u procjeni jetrene lezije ostaje biopsija jetre koja omogućuje ocjenu steatoze, upalne aktivnosti, stadija fibroze i potencijalne druge etiologije.

Većina osoba s masnom jetrom nema simptome, iako neki mogu osjećati umor, opću slabost ili nelagodu u gornjem desnom dijelu trbuha.

Temelj liječenja masne jetre je liječenje komponenata metaboličkog sindroma.
Ne postoji specifičan lijek za NAFLD, ali preporučuju se sljedeće mjere:

• Redovita fizička aktivnost – aerobni trening 4–5 puta tjedno po najmanje 30 minuta (npr. brzo hodanje, ples, vožnja bicikla)
• Smanjenje unosa zasićenih masti, povećanje unosa omega-3 masnih kiselina
• Povećanje unosa prehrambenih vlakana (npr. zobene mekinje, jabuke, kruške, kukuruzna krupica, povrće, lanene sjemenke, suhe šljive)
• Izbjegavanje alkohola i zaslađenih napitaka

Prema meta-analizi iz listopada 2023., silimarin može regulirati energetski metabolizam jetre, ublažiti oštećenje i poboljšati histologiju kod pacijenata s NAFLD-om. Ipak, njegovi učinci zahtijevaju dodatna istraživanja.

Liječenje silimarinom trebalo bi započeti što je ranije moguće, dok jetra još ima visok regenerativni potencijal i kada uklanjanje oksidativnog stresa može donijeti najveće koristi.