„Koža – platno duše“

S kožom, osjetnim i najvećim organom našeg tijela, stvaramo „granicu i zaštitu“ prema drugima, ali koža je ujedno i „organ komunikacije“ s drugim osobama.
Koža predstavlja „prvi kontakt“ kada se upoznajemo s nepoznatom osobom.
Također možemo reći da koža, kao „platno naše duše“, puno govori i o nama samima i pokazuje:
… na koji način kontaktiramo sa svijetom oko sebe,
… koliko se poznajemo i priznajemo vlastite granice,
… zatvaramo li se ili smo otvoreni preko mjere,
… kako reagiramo na podražaje u svojoj okolini i sl.

Način na koji koža može reagirati na raznovrsne podražaje može biti fizički (npr. osip uzrokovan nekim vanjskim podražajem) ili psihički (npr. pojava crvenila kod osjećaja srama).
Sve navedeno naglašava povezanost i složenost odnosa između „psihe i kože“ i možda je najbolje samo reći da u ime našeg psihičkog stanja “govori” koža, koja kao da posjeduje jedinstven način izražavanja emocija, poseban jezik za sve ono neizgovoreno u našim životima.

Psihijatrijski i dermatološki poremećaji veliki su javnozdravstveni problem. Zbog velikog značenja komorbiditeta ovih bolesti, posljednjih se desetljeća tom području posvećuje velika pažnja. Oni su česti, njihova učestalost je u porastu, a očekivane posljedice sve su veće.
Komorbidne psihijatrijske i dermatološke bolesti su dva zasebna klinička entiteta koja istovremeno postoje i značajno su uzročno-posljedično povezana.

Psihijatrijske bolesti među najznačajnijim su uzročnim čimbenicima onesposobljenosti. Često su udružene s tjelesnim (kožnim) bolestima, a kada se to dogodi, prognoza i psihijatrijske i tjelesne (kožne) bolesti se pogoršava.
Psihijatrijska predispozicija najznačajnija je za primarne psihijatrijske poremećaje s kožnim simptomima, kao i za druge dermatološke poremećaje s psihijatrijskim komorbiditetom.
Bilo koji dermatološki poremećaj koji narušava vanjski izgled kod psihički osjetljivih i nesigurnih osoba može prouzročiti značajan psihijatrijski komorbiditet.

Dermatološke bolesti imaju neposredan utjecaj na taktilnu komunikaciju i tjelesnu interakciju, a često kod bolesnika uzrokuju strah ili sram te su popraćene određenim psihološkim stanjima kao što su anksioznost i depresivnost.
Psihijatrijski poremećaj udružen s dermatološkom bolešću često je jedan od najvažnijih pokazatelja radne i opće životne nesposobnosti.
Za razliku od većine unutarnjih bolesti, promjene na koži često su neposredno izložene pogledu drugih ljudi, pa osobe koje pate od kožnih bolesti, osim bioloških, mogu imati i psihološke i socijalne posljedice.

Možda je jedan od najboljih primjera niza psihopatoloških ili emocionalnih reakcija upravo primjer akni.
Akne se zapravo doživljavaju kao banalna kožna promjena, vrlo često na kozmetičkoj razini. Međutim, činjenice pokazuju da se akne javljaju u najkritičnijem razvojnome razdoblju djeteta – u prijelazu iz djetinjstva u adolescenciju – kada je djetetu najpotrebnije samopouzdanje, bolja slika o sebi, više elana, interesa i inicijative.
Nažalost, jedna promjena može itekako narušiti cijeli njegov sustav vrijednosti: od gubitka razvojne slike o sebi, osjećaja preuveličavanja, nesklada u razmišljanju između osobe s aknama i roditelja, osjećaja manje vrijednosti, gubitka socijalnih interakcija, povlačenja, napetosti, razdražljivosti, straha – zapravo vrlo jasan lanac psiholoških promjena koje nastaju od jedne periferne kožne promjene.

Psihijatrijski i psihosocijalni komorbiditet postoji u značajnom postotku kod dermatoloških bolesnika, a neliječeni komorbidni psihijatrijski poremećaji mogu nepovoljno utjecati na djelotvornost standardne dermatološke terapije, prognozu duševne i tjelesne bolesti te uzrokovati opću nesposobnost i invaliditet.