Izazovi skrbi mladih s mentalnim poremećajima u 21. stoljeću

Zadnjih deset godina je posebno izazovno biti dio sustava skrbi za djecu i adolescente koji pate od nekog psihičkog poremećaja, a posebno s obzirom na prije svega značajan utjecaj društvenih mreža, tehnologije općenito, pandemije, narušene i oslabljene uloge roditelja i autoriteta općenito i u konačnici sve većeg  trenda otežane i narušene socijalizacije među mladima upravo kao rekacija na sve ranije. Suvremeni stil života donosi i novije izazove za sve koji sudjeluju u skrbi djece i mladih općenito i s obzirom na razvoj novih poremećaja koji predstavljaju izazov za stručnjake i za roditelje/skrbnike djece i adolescenata. Što je danas izazov:

1. Pretilost djece kao javnozdravstveni problem
2. Osvježivači zraka kao nova sredstva ovisnosti
3. Autodestruktivnost i suicidalnost među mladima
4. Poremećaji prehrane: anoreksija i bulimija
5. Poremećaj rodnog identiteta (transrodnost)

Tzv. moderne/bihevioralne ovisnosti: (ovisnost o internetu i internetskim sadržajima, ovisnost o online kockanju, ovisnost o videoigricama, ovisnost beba o zaslonima ekrana (pojam tzv. “glow kids” ili djeca koja sjaje, patološko kockanje, ovisnost o šećeru, ovisnost o zdravoj prehrani, o vježbanju, ovisnosti o novim vrstama psihoaktivnih tvari, ovisnost o online kupovini, radoholičarstvo, ovisnost o seksu, kao i ovisnost o izbjeljivanju zubi, ovisnost o jelu, igrama na sreću, o solariju, ovisnost o ljubavi).

Nažalost, pretilost je danas jedan o najvećih javnozdravstvenih problema 21. stoljeća. Definira se kao abnormalno i/ili pretjerano nakupljanje masnog tkiva koje predstavlja zdravstveni rizik Postaje sve značajniji javnozdravstveni problem zbog drastičnog porasta njezine učestalosti. Prema podacima SZO više od 10% djece i adolescenata u svijetu ima prekomjernu tjelesnu masu, a oko 3% je pretilo Prema podacima HZJZ 31% djevojčica i 38,7% dječaka u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu, a pretilost se javlja u sve ranijoj dobi – 2,6% dojenčadi i 2,3% male djece preuhranjeno. Po pretilosti smo među prvih pet europskih zemalja. Na tjelesnu težinu djece utječe niz čimbenika – prenatalnih, genetskih, okolišnih (prehrambene navike, tjelesna aktivnost). Pretilost roditelja povećava vjerojatnost pojave pretilosti kod djeteta, a pretila djeca imaju povećan rizik za obolijevanje od kardiovaskularnih, endokrinih i metaboličkih bolesti. Osim što pretilost ima posljedice na tjelesno zdravlje, negativno utječe i na psihičko zdravlje i razvoj djece

Zadirkivanje vršnjaka zbog debljine, kritike, nezadovoljstvo vlastitim izgledom mogu dovesti do razvoja ozbiljnih poremećaja kao što su depresija i poremećaji u hranjenju Psihološki problemi mogu biti i jedan od uzroka pretilosti, ne samo posljedica. Dokazane su povezne točke depresije i pretilosti – govori se o začaranom krugu u kojem pretilost vodi u depresiju i obrnuto, depresija može dovesti i do pretilosti. Potreban je poseban oprez tijekom osjetljive adolescentne dobi, kada su posebno djevojke podložne utjecaju društva i medija kako ne bi došlo do druge krajnosti – razvoja poremećaja hranjenja. Rani tretman anksioznosti i depresije kod djece prevenira pretilost, a time i ostale poremećaje povezane s pretilosti.

Radi se zapravo o tzv. „biljnim mješavinama“ koje dolaze uglavnom iz azijskih zemalja poput Indije i Kine. Poznate pod terminom legalne droge, na europskoj razini trenutačno se prati preko 450 spojeva. Same po sebi uglavnom nemaju psihoaktivne tvari, ali se prskaju sintetičkim kanabinoidima koji oponašaju učinke kanabisa. Na vrećicama koje se prodaju u tzv. smart shopovima stoji da su to “osvježivači zraka “, s napomenom da nisu za konzumaciju. Suspstance se stalno mijenjaju, a cilj je sustavno izbjegavati zakonsku kontrolu Galaxy, Atomix, Vertex, Bud Factory, Bonsai, Citrus i sl. Snažnim marketiškim pristupom uglavnom na internetu radi se kontinuirani pritisak na mlade koji sve češće posežu za tim tvarima, misleći da su sigurne za uporabu zbog legalnoga statusa te niske cijene. Bilježi se porast slučajeva sa ozbiljnim kliničkim slikama, zabilježen je slučaj smrti dječaka od 15 godina u Zagrebu 2015.g

Prema podacima SZO oko 10% svih adolescenata se samoozljeđuje, a samoozljeđivanje je 3. vodeći uzrok smrtnosti u adolescenata, iza ozljeda u prometu i respiratornih infekcija. Trend među mladima je porast različitih oblika autodestruktivnog ponašanja i suicidalnosti, naročito u osjetljivoj životnoj fazi kao što je srednja faza adolescencije. Takav trend se sve više uočava i u Republici Hrvatskoj, mijenja se psihopatologija među djecom i adolescentima: U istraživanju iz 2007. godine – 43% adolescenata dobi 15-16 godina je razmišljalo o samoozlijeđivanju. Nažalost, današnje brojke ukazuju na to da se svaki treći adolescent reže. Porast stope suicida s 3.5 u 2011. godini na 5.0/100.000 u 2015. godini (podaci HZJZ) Razlikujemo samoozljeđivanje od suicidalnog ponašanja – samoozljeđivanje je ponavljano namjerno nanošenje ozljeda samome sebi u svrhu olakšanja emocionalnog distresa, bez trenutačne suicidalne namjere. No, samoozljeđivanje je statistički povezano sa suicidom i može rezultirati neočekivano teškom ozljedom, ponekad fatalnom. U različitim oblicima: rezanjem, grebanje kože, nanošenje opeklina, poremećaji prehrane, konzumiranje alkohola i droga, samootrovanja lijekovima, različiti pokušaji suicida. Na godišnjoj  razini u RH oko 30 mladih ispod 18 godina počini samoubojstvo, ali najviše zabrinjava spoznaja da preko 90 posto njih nikada nije niti zatražilo neki oblik pomoći ili podrške.

Anoreksija: poremećaj obilježen odbijanjem održavanja TT iznad razine minimalne normalne, intenzivnim strahom od dobivanja na TT, poremećenoj percepciji oblika tijela, poricanjem ozbiljnosti aktualne niske TT i amenorejom u postmenarhalnih djevojaka. Najčešće se javlja: između 14. i 23. godine, i to osam do deset puta je češća kod djevojaka, a također ima i najveći mortalitet od svih psihijatrijskih poremećaja: 10% umire unutar 10 godina od nastupanja poremećaja, a u prosjeku samo oko 50% pacijenta postigne potpuni oporavak. Predisponirajući faktori su prisutnost poremećaja hranjenja u obitelji, crte ličnosti kao što su perfekcionizam ili rigidnost, narušeni obiteljski odnosi, društveni ideal mršavosti, izloženost zapadnjačkog kulturi, a nakon što je u RH stigao Instagram stopa slučajeva i anoreksije i bulimije se povećala za oko 30 posto. Nužno psihijatrijsko liječenje i support okoline, a vrlo je često potreban multidisciplinarni pristup: pedijatar, psihijatar, psiholog, nutricionista, ginekolog. Na žalost zabrinjava i činjenica da se javlja sve više u vrlo niskoj dobi, čak oko devete godine života, i sve više i među osobama muškoga spola (često u svezi sa nekim sportskim aktivnostima koje traže nižu tjelesnu težinu ili kao prilagodba na latentnu homosekualnost).

Bulimija: pojavljuje se samostalno ili naizmjence s anoreksijom i vrlo često se javlja negdje u srednjoj adolescentnoj fazi (15-17 godina). Obično se javlja i u komorbiditetu sa određenim smetnjama u sklopu poremećaja ličnosti u razvoju ili kao reakcija na ranije proživljena traumatska iskustva (spolno zlostavljanje i sl.). Zajednička karakteristika je ekstremna zabrinutost zbog tjelesnog izgleda i tjelesne težine te ponašanja usmjerena na kontroliranje tjelesne težine Za razliku od anoreksije, kod bulimije izostaje veliki gubitak na tjelesnoj težini, najčešće su pacijentice idealne težine ili čak nešto iznad. Nakon epizode prejedanja osoba se prazni samoizazvanim povraćanjem, laksativima, diureticima ili nakon prejedanja pretjerano vježba, posti, koristi tablete za mršavljenje i sl. Čišćenje ima dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini te privremeno ublažavanje depresije, krivnje i ostalih negativnih osjećaja. 2/3 pacijentica se oporavi nakon godinu dana liječenja. Za uspjeh u liječenju vrlo bitno rana dijagnoza i početak liječenja.

Riječ SPOL odnosi se na biološke pokazatelje muškosti i ženskosti.

Izraz ROD pojavila se sa shvaćanjem da neke osobe razviju muški ili ženski identitet koji je različit od njihova jednoznačnog sklopa klasičnih bioloških pokazatelja.

Pojam TRANSRODNI odnosi se na široki spektar osoba koje se privremeno ili trajno identificiraju kao rodno različite od svog rođenog roda.

RODNA DISFORIJA označava teškoće koje mogu pratiti neusuglašenost između roda koji osoba doživljava ili iskazuje i onoga koji joj je dodijeljen. Obilježja: snažna želja da se bude drugog roda, razlike u ponašanju, snažna želja za aktivnostima suprotnog roda, snažni negativni osjećaji prema vlastitim spolnim organima, želja za spolnim karakteristikama drugog roda. Povezano je s klinički značajnom patnjom ili oštećenjem u socijalnom, školskom ili drugim važnim područjima funkcioniranja. Bitno je odrediti postoji li u pozadini poremećaj spolnog razvoja (npr. kongenitalni adrenogenitalni poremećaj). Početak ponašanja u skladu s drugim rodom obično započinje između druge i četvrte godine života, rjeđe se javi kasnije, na početku osnovne škole. Kao posljedice mogu nastupiti: odbijanje odlaska u školu, izolacija od vršnjaka i patnja, razvoj depresije, anksioznosti i zloporaba sredstava ovisnosti, prekidi školovanja, društvena marginalizacija i određeni pojedinci su pod povećanim rizikom od suicidalnih ideja, pokušaja suicida i suicida.

Kod svih navedenih poremećaja modernog doba važna je primarna prevencija. Uz podršku zajednice putem sustava socijalne skrbi, zdravstva, školstva, roditelji su ključni čimbenik u organizaciji i izvođenju preventivno/terapijskih intervencija i uvijek treba djelovati preventivno, a ne represivno. Važna je i edukacija na različitim razinama i uz podršku za to educiranog stručnog osoblja, uz jačanje autoriteta roditelja, osnažiti ih da djeluju preventivno ali i odgojno. Ono što je posebno važno je i da se ojača ulogu školske medicine, istaknu i odrede jasni kriteriji za skrining programe i prepoznavanje rizičnih skupina u ranoj životnoj dobi (postoje programi da se kroz sredstva EU-a osiguraju testovi i programi s ciljem probira rizične skupine djece i za mentalne poteškoće).

MODERNE OVISNOSTI KAO IZAZOV U 21. STOLJEĆU: tzv.moderne ili bihevioralne ovisnosti su ovisnosti koje obilježava sljedeće: gubitak kontrole, razvoj tolerancije, apstinencijski sindrom, žudnja, osjećaj prisile, zanemarivanje drugih zadovoljstava i interesa, uporaba unatoč socijalnim ograničenjima, stereotipna uporaba, subjektivan osjećaj pozitivnog učinka, vrijeme provođenja u ritualima vezanim uz ovisnost se povećava i uz nastavak uporabe unatoč propadanju/posljedicama vezanim uz uporabu.

SADRŽAJ: povijesno razmatrajući postoje zapisi o tome da npr. patološko kockanje je poznato još iz stare Grčke i čak i prihvatljiv obrazac u ponašanju u to vrijeme. 2013. godine pojava pojma BIHEVIORALNE OVISNOSTI u DSM V sustavu, dok se termin patološko kockanje mijenja se u ovisnost o kockanju. Ubrzana digitalizacija, internetska navala različitih platformi je doprinijela da je zadnjih desetak godina uočen značajan porast različitih modernih ovisnosti upravo među mladima do 18 godine života. Mladi su posebno prijemčljivi upravo za ovisnička ponašanja, s obzirom da razvojno psihički i fizički i emotivno nisu u stanju uspostaviti granicu između korisno/štetno i nemaju razvijen sustav „kočenja” Kod njih je stalno prisutan sustav „pritiska na gas”. Iako se u javnosti najviše govori i još uvijek postoji najveći strah od ovisnosti o opojnim drogama važno je naglasiti da djeca, mladi i odrasli mogu biti ovisni i o raznim drugim sredstvima ovisnosti (alkohol, nikotin, analgetici..).

Rijetko se ističe, ali danas je prisutna i OVISNOST O RODITELJU, PARTNERU, NEKOJ DRUGOJ OSOBI (vrlo visoki rizik za neku ozbiljniju psihopatologiju), posebno u emotivnim vezama u kojima je često prisutno i nasilno ponašanje ili neki oblik psihičkog ili fizičkog zlostavljanja.

RIZIČNE OSOBINE PREPOZNATE KOD MLADIH SU: radoznalost, osjećaj manje vrijednosti i nedostatak samopoštovanja, loše socijalne prilike u obitelji, nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi, težnja za pripadnosti vršnjacima, nesposobnost rješavanja konfliktnih situacije i sl. Novije generacije su sklone i „stalnoj težnji za instant osjećajem „sreće” kao i stav „ne znam kako će me to usrećiti ili utjecati da sam sretan”.

U literaturu se često naglašava i tzv. fenomen FANTASTIČNI RODITELJI koji odgajaju nesretnu djecu, odnosno roditelji koji teže savršenstvu, ali pri tome primarno zanemaruju potrebe djece u emocionalnom smislu.

Savjet stručnjaka je da djeca mlađa od 3 godine ne bi smjela nikako boraviti ispred ekrana, od 3.-7. godina najviše pola sata dnevno te od 7. godina najviše sat vremena dnevno uz kontrolu roditelja”, međutim malobrojni ga roditelji i djeca uopće i uvaže.

U praksi je stanje takvo da danas se bilježi sve veći porast broja djece sklonih cyber kockanju (internetske lutrije, online kockarnice, kladionice na mreži, internetske burze za klađenje, poker stranice), a dokazano je da ovisnost o internetu stvara slične smetnje kao ovisnost o psihoaktivnim tvarima, ustanovljene su sličnosti sa OCD-om ili simptomima socijalne anksioznosti, kao i poteškoćama u kontroli impulsa. Dolazi do gubitka samokontrole i narušavanja svakodnevnog psihosocijalnoga funkcioniranja, ekcesivna ili slabo kontrolirana preokupacija, porivi ili ponašanja koja dovode do stresa i narušenog funkcioniranja. Još uvijek su neusklađeni jasni kriteriji o točnoj dijagnozi samog poremećaja.

KRITERIJI ZA OVISNOST O INTERNETU: Young (1998., prema Pawlowska i sur., 2015.) u svom radu predlaže zadovoljavanje najmanje pet od sljedećih osam kriterija tijekom posljednjih dvanaest mjeseci da bi se uspostavila dijagnoza ovisnosti o internetu:

1. Zaokupljenost internetom (snažna potreba za ostankom na internetu).

2. Potreba za povećanjem učestalosti i vrijeme korištenja interneta kako bi se postiglo zadovoljstvo iz navedene aktivnosti.

3. Neuspješni pokušaji zaustavljanja ili ograničavanja vremena boravka na internetu.

4. Postojanje simptoma nervoze, razdražljivosti ili depresivnosti prilikom zaustavljanja ili smanjivanja upotrebe interneta.

5. Ostanak na internetu dulje od prvobitne namjere.

6. Pojavljivanje poslovnih i obrazovnih problema, sukoba između obitelji i šireg okruženja kao rezultat boravka na internetu.

7. Skrivanje od članova obitelji ili drugih osoba količinu vremena provedenog na internetu.

8. Fokusiranje na internet s ciljem bježanja od problema ili za poboljšanje psihološke dobrobiti (npr. osjećaj bespomoćnosti, krivnje, anksioznosti).

Za razliku od ovisnosti o internetu, ovisnost internetskim videoigricama kao klasificirani poremećaj pojavljuje se prvi puta u DSM-5 Američkog psihijatrijskog društva (APA) 2013. godine. U navedenom izdanju naveden je pod „Stanja za buduća istraživanja“, što nam govori da nema dovoljno empirijskih istraživanja za standardiziranu kliničku upotrebu.

Za dijagnozu ovisnosti o internetskim videoigricama potrebno je da postoji minimalno pet od devet sljedećih kriterija u rasponu od zadnjih najmanje dvanaest mjeseci:

1. Zaokupljenost igranjem video igara (igra postaje dominantna u svakodnevnom životu).

2. Simptomi odvikavanja prilikom prekida igranja.

3. Pojava tolerancije (potreba za provođenjem sve veće količine vremena igranjem).

4. Bezuspješni pokušaji kontroliranja ili smanjenja sudjelovanja u igrama.

5. Gubitak interesa za odnose u stvarnom životu, prijašnje hobije i druge oblike zabava kao rezultat igara.

6. Nastavak ekscesivnog igranja unatoč poznavanju psihosocijalnih posljedica.

7. Laganje članova obitelji, doktora i drugih osoba u vezi s količinom igranja video igara.

8. Korištenje video igre kao bijeg ili ublažavanje negativnog raspoloženja.

9. Osoba ugrožava ili je izgubila značajnu vezu, posao ili priliku za napredovanje u karijeri i obrazovanju zbog sudjelovanja u igrama (Gentile i sur., 2017.).

Bitno je za napomenuti da ovisnost o internetskim videoigricama ovisi o stupnju prekida svakodnevnih normalnih aktivnost te u skladu s time dijeli se na blagu, umjerenu ili tešku (Awad i sur., 2021.).

Roditelji na žalost često iskazuju često nekritičnost prema vremenu koje dijete provodi za internetskim sadržajima i opravdavaju dijete smatrajući da danas se ne može živjeti niti obrazovati bez interneta. Sami lošim primjerom potiču dodatno ovisničko ponašanje djeteta, internetski sadržaji često su „odgojna metoda” umjesto vlastitog angažmana, prekasno se javljaju na obradu i nisu dovoljno svjesni činjenice da djeca kroz platforme su u kontaktu i sa neprimjerenim sadržajima i s neprimjerenim i potencijalno opasnim osobama (pedofili, različiti predatori, krađe i slično, trgovina ljudima).

Adolescenti (između 13 i 18 godina) su posebno osjetljiva skupina mladih sklona danas sve češće usamljenom stilu života, i virtualni svijet mijenja im ovaj realni, imaju manjak sposobnosti stupanja u spontane interakcije sa vršnjacima, bijeg u virtualnost uz lijenost i nemotiviranost da se druže. Platforme su im često način „obračuna” ili „bullyinga „ drugih, ili način na koji dolaze u kontakt sa različitim youtuberima, influencerima, guruima i slično, uz posebnu opasnost ljudi koji bez znanja i stručnosti propagiraju i glorificiraju određene mentalne bolesti

Pojava SEKSTINGA: zabrinjavajući je porast slanje golih slika svog tijela drugim osobama, obično u tome prednjače djevojke, ali i dečki u zadnje vrijeme i navedeno spada u kazneno djelo.

TERMIN „GLOW KIDS“: „djeca s licima koja sjaje ili djeca opčinjena ekranima”: radi se o pojmu koji je uveo Nicholas Kardaras 2017. godine nakon što je dokazano da videoigre povećavaju dopamin u mozgu za 100 posto, a igranje igrica ima jači učinak i djelovanje od morfija. Postoje istraživanja u Americi gdje su ozlijeđenima vojnicima davale konzole da ne bi osjećali bol tijekom igre i ovisnost o medijima jednako je ozbiljan problem kao i bilo koji drugi tip ovisnosti jer se može usporediti sa ovisnosti o nikotinu, alkoholu, a zajednički faktori su sindrom ustezanja, tolerancija, impulzivno korištenje, i nemogućnost kontroliranja korištenja.

Cyberbullying (zlostavljanje putem INTERNETA): izloženo mu je preko 40 posto djece, a 48 % djece koje provodi više od 5 sati na dan je planiralo barem jednom u životu ili suicid ili samoozlijeđivanje. Dugotrajna igra smanjuje i intelektualne sposobnosti, utječe na kognicije, emocionalnu inteligenciju, gustoću sive tvari mozga, a na žalost neka djeca danas su toliko prestravljena PRAVIM SVIJETOM da jedini svijet koji poznaju je u biti VIRTUALNI SVIJET. „Computer mediaceted communication” – komunikacija posredovana kompjuterom može uzrokovati i PSIHOZU. Electron screen sindrom je pojam koji se uvodi 2012. i opisuje izloženost nervnog sustava djece ekranima koji ga hiperstimuliraju i stavljaju u flight-fight mode što dovodi do disregulacije živčanog sustava te poremećaju i hormonsku ravnotežu. MR mozga pokazuje isto pokazuje ista oštećenja kod ovisnika o internetu kao i kod ovisnika o alkoholu i drogama.

Novi izazovi su i ovisnost o energetskim pićima, o kozmetičkim preparatima od vrlo rane dobi, nekritično korištenje šminke i preparata neprikladnih za njihovu dob, odgojni utjecaj različitih nestručnih i potencijalno vrlo opasnih influencera, ovisnost o „snussu“ ili tzv. nikotinskim vrećicama, asocijalnost, aseskualnost i slično što potencijalno primarno poziva na važnost jasnih i učinkovitih i ciljano planiranih preventivnih programa još od rane vrtičke dobi.

Bitno je u programe uključiti i roditelje/skrbnike uz rad i unutar školskoga okruženja.

Posljedice po mentalno zdravlje: sve navedeno narušava značajno djetetovo funkcioniranje u svim segmentima njegovog svakodnevnog funkcioniranja i potencijalno je značajan rizik za neku vrlo ozbiljnu psihopatologiju.

Dijete ili adolescent kontinuirano zanemaruje svoje obaveze (socijalne, školske, obiteljske, vršnjačke, brigu o osobnoj higijeni, jelu i općenito brige o sebi uz izraženi pad na školskom uspjehu, problematičnim odnosima sa roditeljima, učiteljima, vršnjacima, i okolinom općenito. Narušena je bitno dinamika i struktura dana i noći, narušena dinamika sna, poteškoće sa spavanjem, apetitom, ustajanjem u školu ili na fakultet, a što u konačnici rezultira pretjerano agresivnim ponašanjem, otežanom samokontrolom, autoagresija, heteroagresija, pokušaji samoubojstava, uz psihotične reakcije, nepredvidljivost, i u konačnici učestali sukobi i sa roditeljima i vršnjacima i okolinom općenito.