Infekcija bakterijom Helicobacter pylori

Helicobacter pylori je spiralna gram negativna bakterija koja je otkrivena 1982. godine.

Procjenjuje se da je inficirano više od 50% odraslih stanovnika u razvijenim i 80 do 90 % stanovnika zemalja u razvoju. Prosječna stopa zaraženosti stanovništva Hrvatskoj u dobi između 20 i 70 godina je oko 65 %. Na globalnoj razini je Helicobacter pylori najinfektivniji humani patogen.

Smatra se da do zaraze dolazi uglavnom u dječjoj dobi, preko zaražene vode, hrane ili posuđa. Zaraziti se može i direktnim kontaktom sa slinom ili drugim izlučevinama zaražene osobe.

Helicobacter pylori infekcija je najčešća u djece koji krevet dijele s roditeljima ili drugom djecom.

Helicobacter pylori je bakterija koja može preživjeti u izrazito kiselom želučanom sadržaju s vrlo malo kisika pri temperaturi od 37 stupnjeva. Osim na želučanoj sluznici, u ljudi je Helicobacter pylori otkriven i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u slini i u stolici.

Ako se bolesnik ne liječi, Helicobacter pylori infekcija uglavnom traje doživotno. Helicobacter pylori će spontano nestati iz želuca ako zbog kroničnih upalnih promjena (stanjenja sluznice) prestanu postojati uvjeti za život ove bakterije što je slučaj kod starijih osoba.

Do otkrića Helicobacter pylori smatralo se da su glavni uzroci upale želučane sluznice/gastritisa, ulkusa želuca i dvanaesnika stres, loše životne navike i začinjena i zakiseljena hrana pa su se liječenjem samo ublažavali simptomi.

Nakon što se čovjek zarazi Helicobacter pylori infekcijom:

• kod 90-100 % bolesnika će se razviti gastritis (upala želučane sluznice)
• kod 20 % bolesnika će se razviti ulkus /čir na dvanaesniku ili želucu,
• kod 1 % bolesnika će se razviti rak želuca; zbog toga je 1994. godine Helicobacter pylori uvršten u grupu najjačih karcinogena (I stupnja) – grupu sigurno dokazanih uzročnika raka želuca.

Tegobe vezane uz gornji dio probavnog sustava u čijoj su podlozi gastritisi i gastropatije vrlo se često susreću u kliničkoj praksi.

Gastritisi su upalna oštećenja sluznice želuca u vidu površinskih erozija, krvarenja u sluznicu ili masivnih krvarenja koji se dokazuju endoskopski tj. gastroskopijom i patohistološkom analizom. Gastropatije su uzrokovane unutarnjim i vanjskim iritansima kao što su žuč, alkohol, acetilsalicilna kiselina ili nesteroidni antireumatici. Kod gastropatije nema histološke potvrde upalne reakcije.

Gastritis mogu biti akutni i kronični.

Najčešći uzrok akutnog i kroničnog gastritisa je Helicobacter pylori. Sama infekcija rijetko dovodi do pojave simptoma bolesti.

Akutni gastritis uzrokovan Helicobacter pylori je uglavnom asimptomatski ili se može prezentirati s boli u epigastriju (žličici), mučninom i povraćanjem. Neliječeni akutni Helicobacter pylori gastritis prelazi u kronični gastritis.

Kronični gastritis može biti neatrofični i atrofični. Kronična Helicobacter pylori infekcija je neatrofični kronični gastritis i zahvaća sluznica antruma želuca. Razvoj kroničnog gastritisa je dug i često bez specifičnih simptoma. Bolesnici s razvojem kroničnog gastritisa mogu imati simptome dispepsije, poput boli u žličici, mučnine, nadutosti i pečenja.

Bolesnici s kroničnim Helicobacter pylori neatrofičnim gastritisom imaju povišen rizika za razvoj ulkusne bolesti, premalignih lezija (intesinalne metaplazije i displazije) i malignih promjena (adenokarcinoma i limfoma)

Najvažnija je dobra anamneza i fizikalni pregled bolesnika. Kod prve posjete bolesnika s dispepsijom liječniku bitan je pravilan dijagnostički algoritam.

Ako je bolesnik mlađi od 45 godina i nema niti jedan od alarmantnih simptoma (gubitak na tjelesnoj masi, anemija, znakovi krvarenja iz probavnog sustava, otežano i bolno gutanje, osjećaj rane sitosti, povraćanje) potrebno je testirati na H. pylori.

Ako je bolesnik stariji od 45 godina sa simptomima dispepsije ili s nekim od alarmantnih simptoma potrebno je uputiti gastroenterologu radi endoskopije.

Za otkrivanje prisutnosti Helicobacter pylori u organizmu mogu se koristiti neinvazivni testovi (dokazivanje prisutnosti bakterije u dahu, krvi ili stolici bolesnika) ili invazivne metode (endoskopski pregled gdje se analizira uzorak želučane sluznice)

Ulkus se može pojaviti u želucu ili dvanesniku. Zahvaća sluznicu, podsluznicu i mišićni sloj želuca ili dvanaesnika. Želučani je ulkus rjeđi od duodenalnog, uglavnom se nalazi u antrumu želuca. Duodenalni ulkus većinom je smješten nekoliko centimetara od distalnog kraja pilorusa, u bulbusu duodenuma.

Otprilike 90% do 95% duodenalnih i 70% do 75% želučanih ulkusa povezano je s infekcijom Helicobacterom pylori.

Karcinom želuca ima četvrtu najveću učestalost i drugu najveću smrtnost među karcinomima na svijetu. Rizični čimbenici za nastanak karcinoma želuca su: pušenje, dimljena i slana hrana, mali unos voća i povrća, konzumiranje nesteroidnih protuupalnih lijekova, pretilost i smanjena fizička aktivnost. Češći je u muškaraca negoli žena.

Karcinom donjeg dijela želuca usko je povezan s infekcijom Helicobacterom pylori. Bakterija uzrokuje kroničnu upalu želučane sluznice, s vremenom žlijezde u želucu atrofiraju i nastane atrofični gastritis koji je dalje povezan s intestinalnom metaplazijom i naposljetku displazijom i adenokarcinomom – tzv. Correa kaskada.

Liječenje infekcije Helicobacter pylori ne smije biti komplicirano, skupo i pacijenti ga trebaju dobro podnositi. Trenutačne su tzv. Maastricht VI smjernice za liječenje Helicobacter pylori i prema tim smjernicama liječenje ovisi o rezistenciji na klaritromicin. Pa tako države u kojima je rezistencija na klaritromicin manja od 15% spadaju u skupinu država s niskom rezistencijom, dok države gdje je rezistencija veća od 15% su države s visokom rezistencijom na klaritromicin. Hrvatska je zemlja s visokom rezistencijom na klaritromicin. Rezistencija na antibiotike je globalni fenomen koji donosi svakodnevno izazove u kliničkoj praksi pa se shodno tome terapijske smjernice u liječenju baterijskih infekcija općenito, pa tako i H. pylori, periodično ažuriraju.

Terapijski protokol uključuje kombinaciju antibiotika i inhibitora protonske pumpe. Terapija se provodi 14 dana uz intenziviranu (duplu dozu) inhbitora protonske pumpe (npr. pantoprazol 40 mg 2×1 tbl – ujutro natašte i pola sata prije večere). Odluka ostaje na kliničaru da za svakog pojedinog bolesnika procijeni koja bi terapija bila najoptimalnija, najdostupnija i s najboljim rezultatom.

Može reći da je infekcija Helicobacterom pylori službeno je priznata kao zarazna bolest, što u načelu dovodi do preporuke da se svi zaraženi pacijenti trebaju liječiti.