Digitalna demencija

U proteklih nekoliko dana medije je preplavila vijest o odluci nizozemske vlade o zabrani korištenja mobilnih telefona, tableta i pametnih satova na nastavi. Zabrana bi trebala stupiti na snagu 1.1.2024. (uz iznimku nastave o digitalnim vještinama ili kod učenika s posebnim potrebama).

U obrazloženju ovakve odluke između ostalog se navodi kako spomenuti uređaji ne pripadaju u učionicu zbog štetnog utjecaja na učeničku mogućnost koncentracije i kvalitetnog usvajanja novog gradiva, a pri čemu se nizozemska vlada, predvođena ministrom obrazovanja poziva na znanstveno utemeljene činjenice.

Odluka će se revidirati nakon određenog probnog perioda, a mene je svakako potakla da se malo temeljitije pozabavim ovom problematikom.

Patologija, pa onda i epidemiologija, mijenjaju se kroz povijest, neke ranije smrtonosne bolesti danas su srećom izlječive i gotovo bezazlene. No osim štetnih mikroorganizama naši potencijalni neprijatelji oduvijek su i određeni okolišni faktori.

Galopirajuća tehnološka revolucija nikako ne može ići ruku pod ruku s našom biologijom, evolucija ima svoje zakonitosti i svakako nema brzinu svojstvenu našem suvremenom ritmu života, a nesrazmjer raste.

Tako nam je današnje vrijeme donijelo i pojam digitalne demencije – sintagme za koju je zaslužan Manfred Spitzer, njemački psihijatar i neuroznanstvenik, a prvi puta je upotrijebljena u Južnoj Koreji 2007. Tada je portal Korea Times objavio članak pod naslovom “Digital Dementia” koji u fokus stavlja probleme rastućih poremećaja pamćenja, pažnje i koncentracije kod mladih zbog korištenja digitalnih tehnologija i širokih mogućnosti brzog pristupa internetu. Činjenica da je članak objavljen baš u Južnoj Koreji postaje gotovo očekivana kad znamo da prema podacima iz 2021. godine u toj zemlji 97 % ljudi svakodnevno koristi internet.

Mobitelom se danas služi čak 5,31 milijardi ljudi na svijetu, a 4,95 milijardi ima pristup internetu.

Prosječni internetski korisnik star je 31 godinu, dnevno na internetu provede 6-7 sati, uglavnom putem mobitela.

Prema istraživanju koje je provela tvrtka proizvođač mobinih telefona prosječni broj pogleda na ekran je 150 na dan, a najdulje vrijeme koliko korisnik ostavlja mobitel bez nadzora šest minuta.

Stoga ne čudi golemi utjecaj digitalizacije na naš svakodnevni život, ponašanje i funkcioniranje, ali i odstupanja u funkcioniranju.

Ovim pojmom obuhvaćen je niz simptoma koji upućuju na deficite u kognitivnom funkcioniranju, kakvi su inače svojstveni za demenciju, no posljedica su pretjeranog i istovremenog korištenja različitih digitalnih tehnologija (mobitela, tableta, računala).

Simptomi uključuju: kratkotrajni gubitak pamćenja, socijalnu izoliranost, tjeskobu, depresivno raspoloženje, poremećaje spavanja, smetnje vida, koštano mišićne tegobe i deformacije te nedostatak fizičke aktivnosti.

Iako se kognitivni poremećaji kod digitalne demencije mogu usporediti s deterioracijom u od ranije poznatim demencijama, postoje bitne razlike. Tako se kod digitalne demencije negativne promjene javljaju već u najranijoj životnoj dobi u smislu negativnog utjecaja na pažnju i proces učenja, a u odrasloj dobi mogu biti uzrokom niza poremećaja kao što su emocionalna otupljenost i manjak empatije, socijalna izolacija, blagi kognitivni poremećaji slični demenciji, manjak sna i nemogućnost zadržavanja koncentracije.

Nadalje, opisane smetnje kod digitalne demencije mogu biti reverzibilne. I dok “prava” demencija predstavlja kronično i progresivno pogoršavanje kognitivnih funkcija uvjetovano organskim promjenama na mozgu s posljedičnim narušavanjem svakodnevnih funkcija i aktivnosti, smetnje uzrokovane digitalnom demencijom reverzibilne su – ukoliko se na vrijeme uoče i započne s promjenama nužnim za njihovo otklanjanje.

Klinička simptomatologija može biti široka i gotovo u potpunosti oponašati organski uvjetovanu demenciju: od poremećaja pamćenja i sjećanja, prosuđivanja, orijentacije, govora, prostorno-kontruktivnog poremećaja, preko vremenske dezorijentiranosti, poremećaja mišljenja, gubitka apstraktnog mišljenja, te fine i svrhovite motoričke koordinacije, do smanjene mogućnosti prosuđivanja i socijalnih poremećaja. U konačnici se mogu razviti i drugi komorbiditeti, najčešće depresija, anksioznost, opsesivno-kompulzivne radnje te paranoidne sumanute misli.

Istraživanja Manwella i suradnika iz 2022. godine pokazuju da prekomjerno korištenje digitalnih tehnologija i vremena provedenog pred ekranom u djetinjstvu, osim što uzrokuje blagi MCI u mlađoj odrasloj dobi, predstavlja i rizični čimbenik za raniji početak demencije u odrasloj dobi, te se predviđa nagli rast incidencije demencija između 2060. godine i 2100. godine.

Prema istraživanjima u razvojnoj psihopatologiji mogući negativni čimbenik, koji poglavito zahvaća kognitivni razvoj vjerojatno je prekomjerno korištenje digitalnih tehnologija, a današnja mladež između 17-19 godina provode značajno više vremena pred ekranom u usporedbi s prethodnim generacijama.

Ovakvo epidemiološko predviđanje predstavlja potencijalno golemo socioekonomsko opterećenje u budućnosti kao i dodatan rizični čimbenik za mentalno zdravlje u starosti.

M. Spitzer posebice kritizira upotrebu digitalnih tehnologija u dječjoj dobi, obrazlažući svoj stav njihovim negativnim utjecajem na razvoj mozga te smatra da digitalno opremanje učionica ima negativan učinak na proces učenja i obrazovanja bitnih u prevenciji potencijalnog razvoja demencije.

Klasična obrada informacija tijekom nastave koja uključuje prepisivanje s ploče i potom misaono utvrđivanje aspekata i svojstava napisanog potiče kognitivni razvoj, dok “pametne ploče” i tableti ne omogućuju poticanje kognitivnog razvoja jer “copy & paste” i swipe tehnika koju koriste ne dovodi u konačnici do istog efekta u mozgu. Korištenje laptopa i tableta pored negativnog učinka na pamćenje, otvara i mogućnosti zloupotrebe interneta .

Danas sveprisutni “multitasking” (hrv. višezadaćnost) nije znanstveno opravdan. Štoviše, brojna istraživanja pokazuju pad učinkovitosti s pokušajem obavljanja više zadataka simultano. Prisutnost multitaskinga uz korištenje digitalnih tehnologija pokazala je negativne utjecaje na pozornost i međuljudske odnose. Prema istraživanju koje su proveli Yang i sur. (2020.) korištenje mobitela u socijalnim interakcijama imalo je negativne implikacije na odnos i emocionalno blagostanje sugovornika.

Drugo istraživanje Beuckelsa i sur. (2021.) pokazalo je negativan utjecaj multitaskinga na učenje i akademski uspjeh, procesuiranje informacija te socioemocionalno blagostanje multitaskera.

Anksioznost, depresija, ovisnost – među najčešćima.

Korištenje mobilnog uređaja vezuje se uz dvije specifične vrste strahova: strah od propuštanja (engl. FOMO – Fear Of Missing Out) predstavlja anksioznost prilikom uvida da je osoba propustila neki događaj na kojem su prisustvovali njegovi prijatelji i poznanici te nomofobiju. (od engl. No More Phone Phobia), odnosno fobija od napuštanja telefona, praćenu gotovo opsesivnim provjeravanjem društvenih mreža kad god je to moguće s težnjom održavanja kontakta s drugima- uočena je sličnost s mehanizmom nastanka kompulzija kod OKP-a. Bullying odnosno nasilničko ponašanje na društvenim mrežama te strah da se ne postanje žrtvom istog danas poprimaju sve veće razmjere.

Socijalne interakcije bitne su za razvoj medijalnog prefrontalnog korteksa i posteriorno-superiornog temporalnog sulkusa mozga, odgovornih za obradu društvenih informacija i ponašanje pojedinca u društvu. Novije vrijeme, poglavito pandemijske godine rezultirale su premještanjem društvenih aktivnosti u virtualni prostor.

Naglašeni su individualizam i narcizam, te je primjetan porast aberantnog ponašanja. Naglasak je na pojedincu i njegovoj jedinstvenosti, nedostaje empatije i kohezije u društvu. Društvene mreže pritom obećavaju (iluzornu) povezanost s drugima, dok je pravi efekt najčešće još veće nezadovoljstvo i usamljenost.

Istraživanje o povezanosti društvenih mreža i zadovoljstva njihovih korisnika potkrijepilo je gore navedeno – najnezadovoljniji su bili oni koji su najčešće koristili društvene mreže.

Trend sve većeg korištenja društvenih mreža potrebno je kritički razmotriti i sa zdravstvenog aspekta s obzirom da, osim pojačanog osjećaja izoliranosti, ostavljaju i kognitivne i afektivne posljedice na pojedinca ali i na društvo u cjelini.

Poremećaji uspavljivanja i prospavljivanja te pojačan dnevni umor povezani su s korištenjem mobitela po odlasku u krevet, pokazuju neka istraživanja. Nadalje to može voditi u razdražljivost i lošije kognitivno funkcioniranje tijekom dana te smanjenje kvalitete života (engl. QoL – Quality of Life). Korištenje mobilnih uređaja neposredno prije spavanja znatno skraćuje vrijeme spavanja, izaziva osjećaj pobuđenosti, uznemirenosti, te pridonosi poremećaju lučenja melatonina zbog emitiranja plave svjetlosti na ekranu.

Posljedice narušene kvalitete sna mogu biti metaboličke bolesti, pretilost, hipertenzija i povećanji kardiovaskularni rizici.

Na nedostatak sna posebice su osjetljivi adolescenti. Prekomjerno korištenje digitalnih tehnologija dovodi do poremećaja cirkadijarnog ritma, poteškoća u učenju i poremećaja u ponašanju.

Predstavljaju još uvijek nedovoljno istražen fenomen pojave akustičnih i taktilnih halucinacija zvonjave vlastitog mobitela kod inače zdravih ljudi, a nastaje usljed prekomjernog korištenja mobilnog telefona. Osoba osjeća vibracije ili čuje zvonjavu mobilnog uređaja iako je uređaj neaktivan što bi se moglo usporediti s pojavom osjeta u amputiranom ekstremitetu.

Gubitak sposobnosti snalaženja u prostoru simptom je kojeg često viđamo kod dementnih pacijenata. Prepuštanjem navigacijskim sustavima u današnje vrijeme sve više gubimo vlastitu sposobnost snalaženja u prostoru. Zbog nedostatka kognitivnog vježbanja i izostanka mentalnog napora pri aktivnom sučeljavanju sa vanjskim svijetom prestaje proces učenja, a počinje proces urušavaja kognitivnih sposobnosti.

Prilikom pojave simptoma ovisnosti treba ograničiti korištenje digitalnih tehnologija te, ukoliko to ne uspijeva, potražiti stručnu pomoć radi sprječavanja razvoja psihičke bolesti.

S obzirom da su najčešće adolescenti i djeca u pojačnoj opasnosti od razvitka ovisnosti o digitalnim tehnologijama zbog veće izloženosti, potrebna je kontrola od strane roditelja /skrbnika.

Američka pedijatrijska akademija (engl. American Academy of Pediatrics) preporuča ograničavanje vremena provedenog za ekranima na manje od 1-2 sata dnevno, uz nadzor odrasle osobe nad djecom tijekom igranja računalnih igara.

Digitalizacija obrazovnog sustava nameće potrebu da prosvjetni djelatnici i svi ostali uključeni u proces obrazovanja također obrate pozornost na eventualno ovisničko ponašanje učenika.

Neke od mjera uključuju i vremensko ograničenje korištenja interneta i digitalnih tehnologija te traženje alternative u drugim, primjerice sportskim aktivnostima i hobijima.

Bitno je pravovremeno i adekvatno liječenje komorbidnih psihijatrijskih poremećaja. Liječenje uključuje sustezanje od igranja video igara i korištenja digitalnih medija općenito, te multimodalni pristup koji obuhvaća farmakoterapiju, KBT, grupnu psihoterapiju, radnookupacijsku terapiju i socioterapiju.

Pravovremeno prepoznavanje, reagiranje i liječenje poremećaja u sklopu digitalne demencije već u mlađoj dobi, prevenira moguće negativne ishode u učenju, a dugoročno i ozbiljnije narušavanje mentalnog zdravlja.

Naime nepovoljni učinci uslijed prekomjernog i neadekvatnog korištenja digitalnih tehnologija mogu voditi do niza psihijatrijskih poremećaja, a novija istraživanja ove kognitivne poremećaje povezuju čak i sa ranijim nastankom demencije u kasnoj odrasloj dobi.

Ovaj članak referira se na negativne reperkusije digitalnih medija na kognitivne procese i mentalno zdravlje ljudi, objedinjene pod nazivom digitalna demencija, a čiji je zajednički nazivnik pretjerano korištenje digitalnih medija.

Iako upotreba digitalnih tehnologija može imati negativne posljedice po ljudsko zdravlje, digitalizacija je neizostostavni dio života i svakodnevnice, a njezino izbalansirano i čovjeku prilagođeno korištenje izazov za sve nas.