Podaci novog istraživanja pokazuju da je klopidogrel bolji od acetilsalicilne kiseline (ASK) u sekundarnoj prevenciji srčanog infarkta i moždanog udara

Na nedavno održanom godišnjem kongresu Europskoga kardiološkog društva (ESC) u Madridu (Španjolska) objavljeni su rezultati brojnih novih istraživanja. Jedno od istraživanja je i meta-analiza čiji rezultati sugeriraju da je klopidogrel superioran acetilsalicilnoj kiselini (ASK) u sekundarnoj prevenciji infarkta miokarda i moždanog udara kod bolesnika s koronarnom bolesti srca (KBS).

Kombinirana analiza sedam randomiziranih ispitivanja pokazala je da je klopidogrel doveo do 14% manjeg rizika od velikih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja (MACCE) bez značajnog povećanja rizika od krvarenja u usporedbi s ASK.

Ovi nalazi iz PANTHER studije i također objavljeni u časopisu The Lancet, zagovaraju da se klopidogrel razmotri kao preferirana dugotrajna antitrombocitna terapija u ovoj populaciji bolesnika.[1]

Panther istraživanje bilo je dizajnirano kao sustavni pregled i meta-analiza individualnih podataka bolesnika iz sedam randomiziranih ispitivanja, a analiza je obuhvatila gotovo 29000 bolesnika s utvrđenom KBS. Iz navedenog istraživanja proizlaze tri glavna ključna nalaza:

• pokazan je smanjeni rizik od događaja: monoterapija klopidogrelom bila je povezana s 14% manjim rizikom od MACCE u usporedbi s ASK
• povoljan sigurnosni profil: istraživanje nije pokazalo značajno povećanje rizika od velikih krvarenja kod klopidogrela u odnosu na ASK
• preferirana terapija: dokazi iz ovog istraživanja podupiru pomak u praksi prema primjeni klopidogrela kao preferiranog antitrombocitnog lijeka za dugotrajnu primjenu kod bolesnika s utvrđenom KBS

Kliničke implikacije prikazanih rezultata su značajne: klopidogrel bi mogao postati preferirana dugotrajna monoterapija, osobito za bolesnike s visokim ishemijskim rizikom, one koji su podvrgnuti perkutanoj koronarnom intervenciji (PCI), bolesnike s nedavnim nekardioembolijskim ishemijskim moždanim udarom ili tranzitornom ishemijskom atakom (TIA), te bolesnike bez CYP2C19 loss-of-function alela. Ovi rezultati podupiru individualiziraniji pristup antitrombocitnoj terapiji, uzimajući u obzir genetske čimbenike, komorbiditete i rizik od krvarenja. Također, ovi rezultati sugeriraju da se dugogodišnje oslanjanje na ASK temelji na starijim studijama, dok novi rezultati pružaju snažne dokaze za učinkovitiju i jednako sigurnu alternativu.

Trenutno nijedna ESC smjernica izričito ne preporučuje klopidogrel ispred ASK kao preferiranu monoterapiju za sekundarnu prevenciju kod KBS-a. ASK ostaje standard, dok je klopidogrel alternativa za one s intolerancijom ili kontraindikacijama za ASK. Međutim, očekuje se da će novi dokazi potaknuti buduće izmjene ESC smjernica, s mogućim pomakom prema klopidogrelu kao preferiranom lijeku u odabranim skupinama bolesnika.

Zaključno, iako trenutne ESC smjernice još nisu promijenjene, novi dokazi upućuju na daljnji pomak prema personaliziranoj antitrombocitnoj terapiji, pri čemu će klopidogrel vjerojatno imati značajniju ulogu u strategijama sekundarne prevencije kod KBS-a.