Epidemiologija
Gastropatija je opći naziv za sve bolesti želuca, a posebno se odnosi na bolesti koje utječu na sluznicu želuca, a prezentiraju se sa boli i nelagodom u gornjem dijelu abdomena. Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) patološko je stanje uzrokovano refluksom gastrointestinalnog sadržaja u jednjak, usta i dišne puteve s različitim spektrom simptoma i znakova bolesti koji uvijek ne koreliraju s oštećenjem sluznice jednjaka. Gastritis označava makroskopski nalaz upale i oštećenja želučane sluznice pri endoskopskom pregledu te histološki nalaz upale ili oštećenja sluznice dijagnosticirane tijekom mikroskopskog pregleda. Ulkusna bolest želuca jest oštećenje sluznice želuca sa sklonošću stvaranja defekata koji prodiru kroz mišićni sloj sluznice, a nastaju autodigestijom sluznice agresivnim djelovanjem želučane kiseline.
Epidemiologija
GERB i gastritis u zapadnom svijetu dosežu gotovo epidemijske razmjere koje su u različitim oblicima prisutne u oko 20-40% inače zdrave populacije. Pojava bolesti raste s godinama, osobito nakon 40. godine i to najčešće u muškaraca, ali to nisu bolesti rezervirane samo za odraslu dob već mogu oboljeti i mala djeca. Za ulkusnu bolest procjenjuje se da je životna prevalencija oko 5-10% u općoj populaciji, jednake učestalosti u oba spola.
Uzroci
Uzroci su mnogobrojni. Najčešće se spominju „loše životne navike“ – brza i nezdrava hrana, pušenje, alkohol (žestoka pića), stres, debljina. Najvažniji uzroci su prekomjerno uzimanje lijekova, pogotovo nesteroidnih antireumatika (NSAID) koji su danas sve više u upotrebi zbog starenja populacije i infekcija bakterijom H. pylori koja je danas prisutna u oko 40% odrasle populacije. Kod takvih pacijenta poželjno je uzimati prevencijsku terapiju inhibitorima protonske pumpe. Od ostalih uzroka tu su refluks žući, gastrinom (Zollinger-Ellisonov sindrom), prethodno zračenje, ciroza jetre, kronična bubrežna insuficijencija, infiltrativne i reumatske bolesti, ishemijske bolesti crijeva, Chronova bolest te drugi.
Simptomi
Tipični simptomi GERB-a su žgaravica, otežano gutanje, štucanje, aspiracija želučanog sadržaja u dišne putove, kronična upala grkljana i kronični kašalj, bol u prsima, globus sindrom (globus hystericus) – osjet “knedle” u grlu. U težim slučajevima dolazi do Barretovog jednjaka koji karakterizira zamjena višeslojnog pločastog epitela donjeg dijela jednjaka sa želučanim cilidričnim epitelom, pojava striktura i ulkusa jednjaka te ezofagitis. U najtežim slučajevima dolazi do nastanka karcinoma (najčešće adenokarcinoma u donjoj trećini i planocelularnog karcinoma). Simptomi gastritisa su bolovi u gornjem dijelu trbuha, nadutost, osjećaj sitosti nakon manje količine hrane, slab apetit, mučnina i povraćanje dok su simptomi ulkusne bolesti u blažem obliku slični simptomima gastritisa, a u težem obliku mogu dovesti do krvarenja sa pojavom crne stolice (melena), povraćanja svježe krvi (hematemeza) i posljedične anemije te perforacije sa razvojem akutnog abdomena.
Dijagnoza
Za dijagnozu GERB-a i gastritisa važna je dobra i detaljna anamneza u smislu dobro usmjerenih pitanja: koliko se često i gdje javljaju simptomi, jesu li povezani sa uzimanjem hrane, položajem tijela, naporom i stresom. Za dijagnozu GERB-a koristi se još RTG u smislu otkrivanja hijatalne hernije te mjerenje kiselosti jednjaka (pH-metrija). Zlatni standard za dijagnostiku sva tri entiteta je endoskopski pregled (EFGS) koji obavezno moramo napraviti kod (1) bolesnika sa žgaravicom i bolovima u abdomenu koji su već dobili terapiju, ali i dalje imaju smetnje ili se simptomi ponavljaju; (2) svim bolesnicima sa otežanim gutanjem, atipičnom simptomima, anemijom i gubitkom na težini; (3) bolesnicima sa melenom i hematemezom (4) te starijih bolesnika. Spektar endoskopskih promjena u bolesnika s GERB-om varira od makroskopski normalne sluznice donjeg dijela jednjaka (neerozivni GERB) do nalaza erozija, ulkusa, striktura i Barretovog jednjaka (erozivni GERB). Danas se GERB najčešće endoskopski klasificira prema klasifikaciji Los Angeles. Po potrebi uzimaju se biopsije spomenutih promjena. Dijagnoza gastritisa temelji se na histološkom pregledu bioptičkih uzoraka. Ima više podjela, ali najčešće se koristi podjela na akutne i kronične prema vrsti upalnih stanica prisutnih u bioptatu. U slučaju da je upala praćena krvarenjima u sluznicu, nekrotičnim naslagama na površini i površinskim defektima (erozijama) govorimo u erozivnom gastritisu. U težim slučajevima dolazi do dubljeg prodiranja kroz mišićni sloj sluznice i stvaranja ulkusa. Prema brzini nastanka mogu biti akutni koji su češće multipli (najčešće izazvati upotrebom NSAID-a i stresom) te kronični koji su češće solitarni. Uvijek je potrebno uzeti multiple biopsije rubova dna, a prema potrebi i okoline ulkusa i dokazati benignu prirodu lezije. Za klasifikaciju ulkusa koristi se Forrestova klasifikacija.
Liječenje
Liječenje gastropatija ovisi o uzroku, a razlikuje se od osobe do osobe. U početku treba biti usmjereno prema ispravljanju „loših životnih navika“. i smanjenju uzimanja NSAID-a. Poželjno je jesti hranu bogatu vlaknima, poput cjelovitih žitarica, voća, povrća i graha, namirnice s niskim udjelom masti, poput ribe, nemasnog mesa i povrća, hranu s niskom kiselošću, uključujući povrće i grah te izbjegavati gazirana pića i pića sa kofeinom.
Kod bolesti kod kojih je gastropatija posljedica same te bolesti ukoliko je moguće treba ukloniti uzročne čimbenike. Bolesnike sa GERB-om i gastritisom je poželjno, a sa ulkusnom bolesti obavezno testirati na infekciju H. pylori te ukoliko se ista potvrdi potrebno je provesti eradikacijsku terapiju koja danas uključuje kroz dva tjedna punu dozu inhibitora protonske pumpe, dva antibiotika i bizmut uz dodatak probiotika. Najvažniji lijekovi za liječenje gastropatija danas su inhibitori protonske pumpe (omeprazol, esomeprazol, pantoprazol, lansoprazol, rabeprazol) koji se uzimaju u različitim dozama ovisno o jačini simptoma i endoskopskom nalazu ukoliko je napravljen. Lijekovi koji se danas rjeđe koriste su H2-antagonisti (ranitidin, cimetidin, famotidin) i antacidi. U težim slučajevima ulkusne bolesti kod krvarećeg ulkusa potreban je hitni endoskopski zahvat (metode zaustavljanja krvarenja su injekcija adrenalina i sklerozantnih tvari, elektrokoagulacija i koagulacija argon plazmom te različite vrste klipsi i staplera). U slučaju perforacije ulkusa biti će potreban kirurški zahvat.
Zaključak
S obzirom da su gastropatije danas javnozdravstveni problem koje zahvaćaju veliki broj ljudi potrebno je takve bolesnike imati na umu, osvijestiti ih te pravovremeno napraviti dijagnostiku i započeti sa liječenjem kako bi im što bolje mogli pomoći i spriječiti razvoj daljnjih komplikacija.
Komentiranje je dozvoljeno samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na belupoint.hr.