Psihodermatologija – Terapija usmjerena na suosjećanje – Moć osmijeha u dermatološkoj terapiji

Kronične bolesti kože, poput atopijskog dermatitisa, psorijaze, vitiliga, akne i drugih, često su praćene izraženim psihološkim opterećenjem. Vidljive promjene na koži mogu izazvati snažne emocije poput srama, krivnje i samooptuživanja, što nerijetko vodi do povlačenja iz socijalnih interakcija i smanjenja kvalitete života. Pacijenti se često suočavaju s niskim samopoštovanjem, osjećajem stigmatizacije i socijalnom izolacijom, što dodatno komplicira liječenje i svakodnevno funkcioniranje. Terapija usmjerena na suosjećanje nudi inovativan pristup koji pomaže pacijentima da razviju suosjećanje prema sebi i učinkovitije reguliraju svoje emocije. Primjena ove terapije u dermatologiji pokazuje značajan potencijal za poboljšanje psihološke dobrobiti pacijenata, čime ne samo da se olakšava suočavanje s kroničnom bolešću, već i pozitivno utječe na ishode liječenja.

Terapija usmjerena na suosjećanje (engl. Compassion focused therapy, CFT) je psihoterapijski pravac unutar bihevioralno kognitivne terapije, koji naglašava važnost razvijanja i prakticiranja suosjećanja prema sebi i drugima. Ova psihoterapija je osmišljena kako bi pomogla pojedincima da se lakše nose s osjećajima srama, krivnje i pretjerane samokritičnosti.

Prema učenju Paul Gilberta, osnivača CFT-a, ovaj pristup temelji se na tri ključna sustava emocionalne regulacije:

• Sustav prijetnje (engl. Threat system, crveni sustav)

Ovaj sustav se aktivira u stresnim situacijama i povezan je s otpuštanjem hormona kortizola i adrenalina. Kod pacijenata s kroničnim bolestima kože često dominira aktivnost crvenog sustava što dovodi do emocija tjeskobe, krivnje i ljutnje.

• Sustav potrage i uzbuđenja (engl. Drive system, plavi sustav)

Ovaj sustav odnosi se na motivaciju, postizanje ciljeva i doživljavanje nagrade. Primijećeno je da pacijenti s dermatološkim bolestima često ulažu značajne napore u traženje rješenja za svoje probleme. Usmjerenost na bolest je veća od usmjerenosti na zdravlje, a pretjerana usmjerenost na ciljeve ima za posljedicu dodatni stres.

• Sustav smirenja i sigurnosti (engl. soothing system, zeleni sustav)
  Ovaj sustav izaziva emocije suosjećanja, povezanosti i opuštanja. Oslobađa se hormon oksitocin, koji potiče osjećaj sigurnosti, mira i dobrobiti.

CFT nastoji stvoriti ravnotežu sva tri sustava s posebnim naglaskom na aktivaciju sustava smirenja i sigurnosti.

• U liječenju njegovati holistički pristup

Liječenje osim fizičkih simptoma uvijek mora uzeti u obzir emocionalni i psihološki utjecaj bolesti na oboljelu osobu.

• Emocionalna podrška kroz osmijeh

Osmijeh liječnika i drugih medicinskih djelatnika stvara toplu i opušteniju atmosferu, smanjujući strah i nelagodu pacijenata. Pacijent osjeća da ga liječnik razumije i skloniji je dijeljenju svojih problema te bolje prihvaća terapiju.

• Psihoedukacija o bolesti i utjecaju bolesti na kvalitetu života

Pomaže pacijentima razumjeti kako stres može pogoršati njihovo zdravstveno stanje, posebno u slučaju kroničnih bolesti kože, te kako redovita primjena tehnika opuštanja doprinosi boljem upravljanju stresom.

• Uvježbati s pacijentima tehnike opuštanja

Tehnike opuštanja imaju ključnu ulogu u aktivaciji sustava smirenja i sigurnosti. Tehnike uključuju prakticiranje dubokog abdominalnog disanja te vođenih vizualizacija, poput vizualizacija „suosjećajnog mentora“ ili „sigurnog mjesta“. Cilj ovih metoda je smanjenje aktivnosti sustava prijetnje te poticanje osjećaja sigurnosti i emocionalne stabilnosti.

• Prepoznati unutarnjeg samokritičara

Rad na unutarnjem samokritičaru kroz prepoznavanje negativnih misli i njihova zamjena suosjećajnim, podržavajućim mislima i porukama koje pomažu u nošenju s izazovima bolesti. „Nisam kriv zato što sam bolestan, ali sam odgovoran za liječenje.“

• Mindfulness za suočavanje s osjećajem srama, krivnje i stigme

Umjesto izbjegavanja ili borbe s ovim izazovnim emocijama, pacijenti se uvježbavaju pristupati emocijama s prihvaćanjem i suosjećanjem prema sebi. Prepoznajući uzroke i obrasce emocija, pacijenti postaju svjesni kako im vlastiti misaoni procesi dodatno pojačavaju neželjene emocije. Umjesto borbe, uvježbava se prihvatiti vlastite nesavršenosti, a potom na njih odgovoriti svjesno bez osude.

Primjena suosjećanja u dermatološkoj terapiji, uz klasičnu dermatološku terapiju, značajno doprinosi emocionalnoj dobrobiti pacijenata te boljoj kliničkoj učinkovitosti terapije. Već najjednostavnije geste, poput osmijeha liječnika i medicinskog osoblja, imaju posebnu moć u stvaraju osjećaja smirenja i sigurnosti kod pacijenata. Pacijentima se pomaže da se lakše nose s izazovima koje donose kronične bolesti kože, što rezultira učinkovitijom terapijom i boljim ishodima liječenja.