Uvod

Uho s osjetom sluha i ravnoteže predstavlja vrlo važan organ, a bilo kakva upala, infekcija, trauma ili noksa može dovesti do oštećenja sluha, poremećaja održavanja ravnoteže te pojave šumova u zahvaćenom uhu. Razne traume čest su uzrok takvih tegoba, a mehanizam nastanka je različit i ovisan o utjecaju različitih zvukova, sila i tlakova koje djeluju na područje vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha. Promjena i nemogućnost izjednačavanja tlakova predstavljaju značajni uzrok slušnih i vestibularnih poremećaja.

Tijekom ljetnih mjeseci, toplog vremena i godišnjih odmora dosta vremena provodimo na moru, češće se putuje avionom, rekreacijski ili profesionalno bavljenje ronjenjem mnogima je omiljeni sport kao i penjanje na planine i veće nadmorske visine. Nagle promjene visine i dubine te promjene atmosferskog tlaka mogu izazvati promjene u uhu i sinusima, a poremećena ravnoteža tlakova između srednjeg uha i atmosfere može izazvati barotraumu. Kod uredne funkcije uha tlak u srednjem uhu i u atmosferi je izjednačen. Zadaću izjednačavanja tlakova ima cijev poznata kao Eustahijeva tuba koja povezuje srednje uho s nosnim dijelom ždrijela.

Kada ronimo ili polijećemo i slijećemo avionom dolazi do velikih promjena tlaka zraka, dok se zrak u sinusima širi i normalizira kroz nosnu šupljinu i Eustahijevu tubu. Međutim ukoliko Eustahijeva tuba ne funkcionira, ne dolazi do izjednačavanja tlakova i može doći do barotraume uha.

Najveći zdravstveni problem kod osoba koje lete avionom je upravo barotrauma uha jer su promjene tlaka nagle, a posebno su osjetljiva mala djeca zbog nepovoljnog anatomskog položaja Eustahijeve tube i nezrelosti imunološkog sustava.

Uho je naročito osjetljivo na promjene tlaka u zraku i u vodi. Iako kod manjeg broja osoba dolazi do barotraume, ipak postoje neki rizični čimbenici poput disfunkcije Eustahijeve tube, začepljenosti nosa i upala uha, nosa i sinusa, prehlade, alergija, deformacije nosne pregrade, oblika i veličine slušnog kanala, pušenja, temperature vode i utjecaja različitih iritacija iz okoliša te hormonalnih promjena naročito trudnoće.

U slučajevima teže prehlade, alergijskih manifestacija gornjih dišnih putova i upale sinusa često dolazi do oticanja sluznice nosa i sinusa zbog začepljenosti nosnih kanala i i onemogućene drenaže sekreta. Tlak u uhu i u sinusima se ne može izjednačiti s tlakom u atmosferi te nastaje negativan tlak u srednjem uhu pa često dolazi do oštećenja uha i sinusa.

Simptomi

Glavni simptomi barotraume uha su bol, osjećaj punoće i zaglušenosti uha, gubitak sluha, šumovi, vrtoglavica i krvarenje iz uha. Glavna opasnost prijeti od mogućeg gubitka svijesti jer tada može doći to utapljanja. U slučaju bilo kakvih simptoma i anamnestičkih podataka o ronjenju ili letenju, svakako se treba javiti liječniku.

Komplikacije povezane s barotraumom uha su serozna ili sukrvava sekrecija iz uha, krvarenje u srednjem uhu, perforacija bubnjića, prolazni ili trajni gubitak sluha, vrtoglavica, nestabilnost i prostorna dezorijentacija. U rjeđe komplikacije spadaju infekcije srednjeg i vanjskog uha, kronična bol kao i prolazna facijalna pareza.

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja na temelju anamnestičih podataka, kliničkog pregleda koji uključuje otoskopiju i prema potrebi otomikroskopiju kako bi se točno vizualizirao izgled i moguća perforacija bubnjića, krvarenje iz uha i nakupljanje krvavog sadržaja u srednjem uhu. Potom slijedi ispitivanje sluha putem tonske audiometrije i timpanometrije te ispitivanje ravnoteže.

U diferencijalnoj dijagnozi moramo sagledati sva stanja koja rezultiraju punoćom u uhu, gubitkom sluha, tinitusom i vertiginoznim tegobama, a uključuju impaktirani cerumen, upalu srednjeg i vanjskog uha, kaloričnu stimulaciju uha, Menierovu bolest, benigni paroksizmalni položajni vertigo, vestibularni neuronitis i neurinom stoatoakustičnog živca.

Liječenje

U slučaju lakših oblika barotraume primjenjuju se jednostavne vježbe koje se sastoje od ponavljanja akta gutanja, žvakanja i zijevanja, pomicanja donje čeljusti u raznim smjerovima i Valsalvinog manevra koji se provodi na način da pacijent jako udahne na usta, potom zatvori usta i začepi nos te počne puhati kroz zatvorene nosnice i usta. Manevar se može ponoviti u više navrata i kontraindiciran je u slučaju perforacije bubnjića. Preporuča se korištenje analgetika i lokalnih dekongestiva – kapi ili sprejeva u nos kroz tjedan dana, a ukoliko postoje alergije gornjih dišnih puteva primjenjuju se oralni antihistaminici i intranazalni kortikosteroidi.

U slučajevima teških oblika kod kojih dolazi do perforacije bubnjića i jave se znakovi upale ili infekcije, potrebno je liječenje i antibioticima. Kirurški tretman incizije bubnjića i drenaže sadržaja iz srednjeg uha potreban je u rijetkim slučajevima velike boli, pritiska u uhu i većeg provodnog gubitka sluha a ujedno se na taj način prevenira širenje infekcije. Kirurško liječenje se primjenjuje i kod dislokacije lanca slušnih koščica ili perzistirajuće perforacije bubnjića. U slučaju pareze facijalnog živca kortikosteroidi su se pokazali vrlo učinkovitom terapijom.

Važno je istaknuti da i najmanja prehlada, upala uha ili sinusa te opstrukcija disanja na nos može kod ronioca dovesti do teške barotraume uha te je prije ronjenja potrebno sanirati proces. Barotrauma se može dogoditi i na 1 metar dubine zato nikad ne smijemo podcijeniti prirodu i njene zakone.

Najbolja prevencija barotraume uha u slučaju leta avionom je ponavljanje zijevanja i akta gutanja prilikom slijetanja i uzlijetanja, žvakanje žvakalice uz korištenje kapi za nos prije polaska aviona.

Pacijenti s prirođenim ili stečenim malformacijama nosne pregrade, kroničnom upalom uha i sinusa i disfunkcijom Eustahijeve tube moraju se dobro posavjetovati s otorinolaringologom u vezi ronjenja kako ne bi došlo do trajnih posljedica za slušni i vestibularni sustav te općenito za zdravlje.