Bipolarni afektivni poremećaj (BAP)

Usponi i padovi raspoloženja skup su normalnih, prirodnih emocija koje su bitan dio svakodnevnog života. Nasuprot tome, bipolarni afektivni poremećaj je stanje bolesti. Medicinsko stanje u kojem ljudi imaju nesrazmjerne uspone i padove ili oscilacije raspoloženja. I stanje depresije i stanje manije izazivaju poremećaj u načinu razmišljanja, funkcioniranja, razini energije i u ponašanju.

Kod oboljelih od bipolarnog poremećaja prisutne su velike promjene i izmjene raspoloženja. Poremećaj se naziva bipolarnim zbog toga što se bolest pojavljuje kao izmjena faza sniženog raspoloženja (depresije) i povišenog raspoloženja (hipomanije i manije). Ponašanje povezano s fazama povišenog ili sniženog raspoloženja odražava se na svakodnevni život osobe. Tako npr. osoba u depresiji može izgubiti interes za gotovo sve svakodnevne aktivnosti koje su je ranije radovale, a u hipomaniji/maniji može biti previše pričljiva i razdražljiva te dolaziti u sukobe s okolinom. Nekad se češće izmjenjuju faze povišenog raspoloženja, nekad sniženog, a ponekad su i povišeno i sniženo raspoloženje prisutni u istoj, tzv. miješanoj epizodi bolesti.

Oscilacije promjena raspoloženja su dio života, ljudi su radosni kad im se dogodi nešto ugodno ili kad pomišljaju na nešto veselo, tužni su kad im nešto ne ide, nešto izgube ili ne ostvare, a bilo im je važno, i sve je to normalno. Problem nastaje kad promjene raspoloženja nisu u skladu s okolnostima i mogu dovesti do većih poteškoća u svakodnevnom životu i funkcioniranju, uključujući radnu sredinu, obitelj, prijatelje i širu zajednicu.

Ponašanje, osjećaji, načini doživljaja i mišljenje poremećeni su kad pokazuju jasno odstupanje od neke uobičajene norme, a može se prepoznati kao poremećaj ili bolest jer se ne radi samo o odgovoru i reakciji kratkog trajanja na neki posebni događaj ili neku situaciju.

MANIČNA EPIZODA

Nastaje vrlo naglo, u tijeku nekoliko sati ili dana, ali se katkad može razvijati i tijekom nekoliko tjedana. Osnovno raspoloženje se odražava u upadljivom vanjskom izgledu (pretjerana šminka, neobične kombinacije odjeće, obuće i nakita), uređenju prostora u kojem žive (gomilanje svakakvih, mahom nepotrebnih predmeta, ispisivanje i obljepljivanje zidova parolama i planovima koji izražavaju optimizam) i ponašanju (neprekidno traže kontakt s okolinom, prekomjerno troše novac, sklonost kockanju i konzumiranju alkohola).

Raspoloženje je u maničnih bolesnika povišeno, a opisuje se kao radosno, visoko bučno, euforično i ekspanzivno. Takve osobe su postojano i bez povoda razdragani, zrače optimizmom, stalno spremni na smijeh, pjesmu i šalu, što prenose i na okolinu. U nekih bolesnika raspoloženje može biti razdražljivo s niskim frustracijskim pragom, što vodi u ljutnju, bijes i agresiju.

Bolesnici u maniji imaju živahnu mimiku, ubrzan govor, naglašenu gestikulaciju, u stalnom su pokretu, olako donose odluke, uz izraženu sklonost rasipništvu, rastrošnosti i zaduživanju, nepotrebnim kupnjama, prakticiranju mnogobrojnih aktivnosti, izlaganju rizičnim i opasnim radnjama. Govor je ispunjen šalama i dosjetkama uz česte rime, no može biti i nelogičan, nepovezan i nerazumljiv. Sumanuti sadržaji sukladni raspoloženju uobičajeno se javljaju kao sumanutosti bogatstva, svemoći, vlastite veličine, obdarene sposobnosti, visokog podrijetla i sl.

Nagonski dinamizmi su pojačani i ubrzani. Zbog pojačane seksualne želje i erotiziranosti često dolazi do promiskuiteta i drugih upadljivo neprikladnih, društveno neprihvatljivih oblika ponašanja.

Apetit je obično povećan, ali većina bolesnika gubi na tjelesnoj težini, što je povezano s povećanjem aktivnosti i zanemarivanjem potrebe za hranom. Manični se bolesnici pretjerano znoje, otporniji su na hladnoću, imaju pojačanu snagu i izdržljivost, često su izraženi povišen puls i krvni tlak.

Spavanje te sama potreba za spavanjem i odmaranjem izrazito su skraćeni.

HIPOMANIJA

Pacijente u hipomaniji karakterizira neprikladno, povišeno ili razdražljivo raspoloženje u trajanju od najmanje četiri dana. Prisutni su i ostali simptomi kao kod manije u vidu povećane energije i aktivnosti, društvenosti, govorljivosti, seksualne energije, pretjerane familijarnosti, napuhanog samopoštovanja ili grandioznosti, smanjene potrebe za snom, bijega ideja, neodgovornog ponašanja.

Za razliku od manije, promjene raspoloženja i ponašanja ne dovode do većih oštećenja na radnom i socijalnom planu i nisu udružene s halucinacijama ili sumanutostima.

DEPRESIVNA SLIKA

Jednako kao i manična faza bolesti, depresivna se epizoda može javiti naglo (“preko noći”, iz manije u depresiju), tijekom nekoliko dana ili tjedana. Depresivni bolesnici s očuvanim uvidom, svoje emocionalno stanje gotovo nikada ne opisuju kao tugu ili žalost, nego kao iznimnu patnju i duševnu bol. Vanjski izgled i držanje su karakteristični: tužno lice, zabrinutost, potištenost, oskudni pokreti, pognuto klonula glava. Neki bolesnici su u pokretu, hvataju se osoba u okolini očajnički tražeći pomoć, lako se rasplaču. Raspoloženje je sniženo, satkano od niza neugodnih emocionalnih doživljavanja poput utučenosti, očaja, tuge, tjeskobnosti, bezvoljnosti, beznadnosti, bespomoćnosti, straha od budućnosti, nedostatka samopouzdanja, niskog samopoštovanja, osjećaja niže vrijednosti i krivnje. Depresivne osobe gube sposobnost uživanja i interes za uobičajene, svakodnevne aktivnosti, obeshrabrene su i ništa ih ne može obradovati, obično imaju teškoće s osobnom higijenom i uređivanjem, mogu čak i posve zapustiti fizički izgled. Zbog razvidnog pada voljnih dinamizama, depresivni bolesnici jako su ovisni o okolini, što kod njih dodatno produbljuje osjećaj krivnje i samooptuživanja da su na teret drugima. Ponekad se radi toga može manifestirati i srdžba, sklonost iznenadnim izljevima bijesa ili pretjeranim osjećajem frustriranosti zbog nevažnih sitnica. Neke osobe naglašavaju tjelesne tegobe, npr. smetnje i bolove u različitim dijelovima tijela, tzv. somatizacije. Moguć je i gubitak osjećaja prema emocionalno bliskim osobama, npr. djeci i supružnicima koji su ranije bili izvor radosti i zadovoljstva. Osobe u depresiji su često inertne, rigidnih pokreta i usporenog misaonog tijeka. Nekad je očigledno siromaštvo spontanih pokreta, uz reduciran i monoton govor. Koncentracija na nedepresivni sadržaj vrlo je otežana, pamćenje poremećeno, učinkovitost smanjena, prisutni su stalan umor i apatija. Smanjen je interes za seksualne aktivnosti, iregularan ciklus usnivanja i prosnivanja, poremećen apetit s rezultirajućim prilivom ili redukcijom tjelesne težine. Nagonski dinamizmi mogu biti sniženi sve do izražavanja suicidalnosti, što u depresivnih bolesnika predstavlja najveću opasnost.

Psihotična razina depresije može se manifestirati slušnim iluzijama, rjeđe halucinacijama, čiji su sadržaji, kao i sumanute misli, u skladu s depriviranim osnovnim raspoloženjem.

Ponekad se faze manije i depresije brzo izmjenjuju, sljedeći jednu za drugom, ili su čak i povišeno i sniženo raspoloženje prisutni u istoj fazi, tzv. MIJEŠANE epizode BAP-a, što klinički zahtijeva poseban farmakoterapijski oprez.

Evidentno je da se simptomatologija bipolarnog afektivnog poremećaja razlikuje u pojedinih osoba, ali se jednako tako može razlikovati u iste osobe tijekom vremena. Iz toga možemo zaključiti kako se terapijski postupci, da bi bili uspješni, trebaju u najvećoj mogućoj mjeri prilagoditi aktualnoj kliničkoj slici. U početku terapijski pristup napose ovisi o tome je li riječ o akutnom ili kroničnom poremećaju.

Optimalni rezultati postižu se kombiniranim liječenjem u kojem važnu ulogu imaju i farmakoterapija (antipsihotici, antidepresivi, stabilizatori raspoloženja) i psihoterapija, koja prije svega zauzima svoje značajno mjesto kao “dodatak” liječenju psihofarmacima s ciljem sprječavanja pogoršanja u smislu prevencije egzacerbacije i intenziviranja promjene faze bolesti.