Važnost rane primjene enteralne prehrane kod onkoloških pacijenata

Povećanje incidencije malignih bolesti i svakodnevni napredak u razvoju onkoloških terapija, omogućili su nam posljednjih godina značajno produljenje života onkoloških pacijenata, kao i sve duže trajanje specifičnog onkološkog liječenja. Važan aspekt cjelokupnog liječenja takvih pacijenata svakako je i pružanje adekvatne suportivno simptomatske skrbi, koju je potrebno što ranije započeti. S ciljem postizanja najveće učinkovitosti određenog onkološkog liječenja, potrebno ga je pokušati provesti tijekom planiranog određenog perioda, bez pauza i odgoda terapija. Jasno je da bi iscrpljenost pacijenata, gubitak tjelesne težine, smanjenje apetita koje svakodnevno susrećemo u našem radu bila mnogo manja uz pružanje simptomatske terapije, koja velikim dijelom počiva na adekvatnoj prehrani.

I uz napredovanje u razvoju onkoloških terapija, i dalje su prisutne brojne nuspojave koje otežavaju adekvatnu konzumaciju hrane te samim tim remete tijek liječenja i sam oporavak bolesnika. Nuspojave kemoterapije koje mogu utjecati na unos hrane i gubitak tjelesne težine su opća slabost, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, gubitak ili promjena okusa (metalni okus u ustima), suhoća i upala sluznice usne šupljine (često kod pacijenata s tumorima glave i vrata). Nuspojave radioterapije mogu biti umor, mučnina, bolovi u trbuhu, proljev, ovisno o mjestu sjela tumora i dijelu tijela izloženog zračenju. I noviji oblici onkološkog liječenja, kao imunoterapija i ciljana terapija također mogu uzrokovati mučninu, gubitak apetita, umor, proljev, upalu sluznice usne šupljine i afte.

Bolesnici s malignom bolešću izloženi su riziku od nastanka tumorske kaheksije. Kaheksiju definiramo kao kompleksno metaboličko stanje povezano s drugom temeljnom bolesti i karakterizirano progresivnim gubitkom mišićne mase sa ili bez gubitka masnog tkiva.⁽¹⁾ Kaheksija se javlja u velikom postotku pacijenata s malignom bolešću, kod 50 % do 80 % slučajeva. Neki tumori češće dovode do razvoja kaheksije te se ona najčešće javlja kod tumora gušterače, želuca, kolorektuma, a najrjeđe u slučaju non-Hodgkin limfoma, tumora dojke, akutne nelimfocitne leukemije i sarkoma ⁽²⁾. Važno je znati da tumor sam po sebi uzrokuje određene biokemijske i metaboličke promjene koje dovode do mršavljenja te oštećuju nutritivni status bolesnika ne samo u uznapredovalim fazama bolesti, nego i kod onih u ranim stadijima. Prevladava katabolizam mišića te gubitak bjelančevina, kao i gubitak masnog tkiva koji je uzrokovan lipolizom.^{(3, 4)}. Klinički se tumorska kaheksija manifestira gubitkom apetita te posljedičnim gubitkom tjelesne težine, na račun gubitka mišićne mase.

Vrlo često nam pacijenti u svakodnevnoj kliničkoj praksi postavljaju pitanja vezana za njihovu adekvatnu prehranu tijekom liječenja. Ona mora biti sastavljena na način da zadovolji energetske i hranjive potrebe onkološkog bolesnika stoga je potrebno uzimati hranu koja ima visoku energijsku vrijednost. Pri uzimanju obroka važno je jesti češće, a manje obroke te hranu bogatu energijom i bjelančevinama. Uzimajući u obzir sve ranije navedeno, jasno je da je nutritivna potpora onkoloških bolesnika jako važna. Svaki liječnik koji se brine o onkološkom bolesniku trebao bi biti upoznat sa ESPN smjernicama o kliničkoj prehrani.⁽⁵⁾ Eikozapentanoična kiselina (EPA) je omega-3-masna kiselina koja ima imunomodulatorne učinke te smanjuje stvaranje pro-upalnih citokina. Na taj način cjelokupno djeluje na smanjenje djelovanja tumora na razvoj kaheksije.

Danas su se razvojem prehrambene tehnologije razvili pripravci s eikozapentanoičnom kiselinom koji su dostupni tako da se mogu uzimati sami ili ih se može pomiješati s hranom ili ih se može pripremati i po posebnim receptima. To je važan faktor u pacijentovu prihvaćanju takve prehrane zbog smanjenja mogućnosti razvijanja odbojnosti prema umjetnoj prehrani.

Eikozapentanoična kiselina povećava apetit i tjelesnu težinu te dovodi po povišenja razine tjelesne aktivnosti te poboljšanja kvalitete života. Za poboljšanje apetita savjetuje se i primjena megestrol-acetata u obliku sirupa. Savjetuje se uzimati pripravke enteralne prehrane koji sadrže količinu EPA-e od 2,2 g dnevno.

Znajući da kaheksija dovodi do smanjenja kvalitete života bolesnika, slabijeg podnošenja liječenja, nastanka više neželjenih posljedica terapije, a na kraju i do lošijih rezultata liječenja važno je s enteralnom prehranom započeti što ranije, odmah kod postavljanja dijagnoze maligne bolesti, prije razvoja tumorske kaheksije i treba je provoditi u svim stadijima maligne bolesti.