Tikagrelor

Tikagrelor je antiagregacijski ili antitrombocitni lijek koji je prvi peroralni, reverzibilni inhibitor P2Y12 receptora, preko kojih inhibira agregraciju trombocita induciranu adenozin-difosfatom (ADP).  Spada u skupinu siklopentil triazolo-pirimidina.

Za razliku od tienopiridina, klopidogrela i prasugrela, koji se ireverzibilno vežu na trombocite te ih inhibiraju cijeli trombocitni životni vijek, tikagrelor inhibira trombocite reverzibilno, ima brz početak djelovanja i predvidiv prestanak djelovanja koji koreliraju s vremenom uzimanja. Tikagrelor ne zahtjeva metaboličku aktivaciju putem jetre, za razliku od klopidogrela, te shodno tome ima veću bioraspoloživost, snažniji antitrombocitni efekt te brži nastup djelovanja, uz nešto viši rizik od krvarenja, koji se prema većini studija nije pokazao statistički značajnim. Opisana svojstva, bioraspoloživost, konzistentnu koncentraciju u krvi tijekom dana i nastup djelovanja ostvaruje primjenom dva puta dnevno od 90 mg (ukupna dnevna doza 180mg).

Peroralna antitrombocitna terapija je temeljna terapija bolesnika s akutnim koronarnim sindromom (srčani infarkt sa ST elevacijom – STEMI, srčani infarkt bez ST elevacije – NSTEMI, nestabilna angina pektoris), a ona je uvijek dvojna. Dvojna antiagregacijska terapija (DAPT) je nužna i u bolesnika koji imaju jedan od oblika kroničnog koronarnog sindroma te su liječeni perkutanom koronarnom intervencijom (PCI – ugradnja stenta, dilatacija balonom obloženim lijekom, dilatacija balonom koji nije obložen lijekom). Prema smjernicama Europskog kardiološkog društva za liječenje akutnog koronarnog sindroma tikagrelor je lijek izbora za bolesnike koji se prezentiraju s NSTEMI, čak i u onih koji su liječeni konzervativno.

Potrebno je ponoviti kako je dvojna antiagregacijska terapija, na prvom mjestu tikagrelor i acetilsalicilatna kiselina, zlatni standard antiagregacijskog liječenja akutnog koronarnog sindroma, nevezano uz modalitet liječenja. To znači da se DAPT preporuča bolesnicima koji su imali srčani infarkt te su liječeni intervencijski (PCI), konzervativno ili su podvrgnuti hitnoj operaciji aortokoronarnog premoštenja. Takvim bolesnicima, ukoliko imaju nizak rizik od krvarenja, preporuča se DAPT u trajanju od najmanje godinu dana. Ukoliko imaju visok rizik od krvarenja preporuča se ista terapija, tikagrelorom i acetilsalicilatnom kiselinom, u trajanju od  6 mjeseci. Procjena rizika od krvarenja je jednostavna, uz pomoć bodovne ljestvice zvane PRECISE DAPT score.

Sigurnost tikagrelora je dokazana i u DISPERSE-2 i PLATO studiji gdje jest pokazan nešto viši rizik od velikih krvarenja u bolesnika koji uzimaju tikagrelor u odnosu na bolesnike koji uzimaju klopidogrel, ali ukupni rizik od krvarenja nije statistički bio značajan dok je efikasnost u prevenciji ponovne pojave srčanog infarkta, moždanog udara i ukupnih smrtnih ishoda bila značajna u skupini bolesnika koji su uzimali tikagrelor.

Kontraindikacije za primjenu tikagrelora su: aktivno krvarenje, teška jetrena bolest i povijest intrakranijalne hemoragije.

Nema potrebe za korekcijom doze ovisno o dobi i tjelesnoj masi.

Primjena tikagrelora ima nekoliko prednosti u odnosu na tienopiridinske P2Y12 inhibitore.

1. reverzibilna inhibicija trombocita ima predvidiv učinak inhibicije te u slučaju potrebe za žurnim kirurškim zahvatom potrebno je kraće vrijeme od prestanka uzimanja lijeka do kirurškog zahvata,
2. ne zahtjeva aktivaciju putem jetre te na taj način, za razliku od klopidogrela, nema odgođenog vremena početka i nema interindividualne razlike u stupnju inhibicije trombocita uvjetovane različitim metabolizmom,
3. stupanj inhibicije trombocita je značajno viši u odnosu na klopidogrel bez značajnog porasta manjih i većih krvarenja,
4. osim antitrombotske akitvnosti putem P2Y12 receptora, inhibicijom istog receptora može inhibirati vazokonstrikciju vaskularne muskulature.