Svibanj je mjesec svjesnosti o raku mokraćnog mjehura

Rak mokraćnog mjehura je česta bolest, svake godine u svijetu više od 570.000 ljudi dobije dijagnozu raka mokraćnog mjehura, dok oko 210.000 bolesnika gubi bitku s ovom bolešću.

Incidencija ove bolesti u porastu je svugdje u svijetu, a posebice u razvijenim zemljama svijeta. U našoj zemlji prema posljednjim podacima Registra za rak iz 2021. godine bilježimo oko 1000 novootkrivenih bolesnika, ali ono što posebno zabrinjava je značajan porast smrtnosti od raka mokraćnog mjehura kao i činjenica da smo po smrtnosti među vodećim zemljama Europske unije.  Rak mokraćnog mjehura je 4. najčešći solidni tumor kod muškaraca, a u ukupnoj populaciji se nalazi na 5. mjestu. Prosječna dob oboljelih je 71 godina, a 30 % bolesnika je prilikom postavljanja dijagnoze mlađe od 65 godina. Rak mokraćnog mjehura je tri puta češći kod muškaraca nego kod žena, iako se kod žena bolest češće dijagnosticira u uznapredovalom stadiju i one imaju lošiju prognozu.

Kada govorimo o rizičnim čimbenicima važno je istaknuti da je rak mokraćnog mjehura tipični pušački karcinom baš kao i tumori glave i vrata te rak pluća. Rizik za rak mjehura je izravno povezan s dužinom trajanja pušenja, početkom pušenja u mladoj životnoj dobi i brojem popušenih cigareta dnevno. Ostali rizični čimbenici su dob, muški spol, bijela rasa, ali i neke profesionalne izloženosti, npr. anilinskim bojama i aromatskim aminima.

Najčešći simptom raka mokraćnog mjehura je bezbolna krv u urinu, tzv. bezbolna hematurija. Potrebno je napomenuti da ona ne mora biti stalna i da ne mora nužno značiti da bolesnik ima karcinom. Česti simptomi koji uglavnom ukazuju na tzv. površinski rak mokraćnog mjehura su nadraženost mokraćnog mjehura, neodgodivost mokrenja, bolno mokrenje, grčevi i nelagoda u zdjelici. Bolovi u zdjelici i leđima, palpabilna masa u zdjelici, edem nogu i genitalija, hidronefroza, uremija i zatvor su najčešći znakovi lokalno uznapredovale ili proširene bolesti.

Kod bolesnika s krvi u mokraći potrebno je učiniti cijeli niz pretraga koje uključuju: citološki pregled urina, sediment urina i kemijsku analizu urina, i.v. urografiju i cistoskopiju s biopsijom sumnjivih dijelova sluznice i podležećeg mišićnog sloja. Cistoskopija je zlatni standard, pretraga kojom se s pomoću instrumenta mokraćni mjehur gleda iznutra. Ako se radi o mišićno invazivnoj ili proširenoj bolesti u inicijalnom stupnjevanju potrebno je učiniti kompjutoriziranu tomografiju pluća, trbuha i zdjelice.

Većina, 90% tumora mokraćnog mjehura su tumori prijelaznog epitela (urotelni ili tranziciocelularni tumori). Ostali rjeđi su planocelularni tumori, adenokarcinomi, limfomi, sarkomi i neuroendokrini tumori.

Važno je razlikovati 3 klinička entiteta raka mokraćnog mjehura:

1. Površinski rak mokraćnog mjehura ili tzv. nemišićno invazivni rak mokraćnog mjehura ujedno je i najčešći. Čini oko 70-75 % bolesnika, a ova bolest je sklona čestim recidivima pa bolesnici trebaju biti pod redovitim kontrolama urologa. Prognoza ovog podtipa bolesti je dobra i petogodišnje preživljenje iznosi preko 80 %.
2. Mišićno invazivni rak mokraćnog mjehura koji čini 15 – 20 % svih tumora mokraćnog mjehura. Otprilike polovica bolesnika će nakon radikalnog kirurškog liječenja zbog mišićno invazivnog raka mokraćnog mjehura razviti povrat bolesti koji je najčešće udaljeni. Standard liječenja je primjena kemoterapije temeljene na cisplatini prije radikalnog kirurškog liječenja, tzv. neoadjuvantni pristup.
3. Lokalno uznapredovala ili proširena bolest je agresivna bolest s lošom prognozom. Nažalost, oko 5-10 % bolesnika ima inicijalno prošireni rak mokraćnog mjehura. Petogodišnje preživljenje bolesnika s lokalno uznapredovalom bolesti je 20 %, a s metastatskim rakom mokraćnog mjehura je svega 5 %.

Liječenje raka mokraćnog mjehura ovisi o stadiju bolesti. Najčešće su bolesnici s rakom mokraćnog mjehura starije životne dobi, nerijetko su opterećeni brojnim popratnim bolestima te stoga i njihovo liječenje predstavlja izazov te svakako zahtijeva multidisciplinarni pristup.

U liječenju lokalno uznapredovale i proširene bolesti se u zadnjih nekoliko godina napravio veliki pomak. Poznato je da je metastatski i lokalno uznapredovali rak urotela neizlječiva bolest te da postoji velika nezadovoljena potreba u liječenju tih bolesnika. Dosadašnje liječenje koje uključuje kemoterapiju temeljenu na platinskim spojevima i imunoterapiju održavanja avelumabom u 1. liniji je donedavno bio jedini modalitet liječenja koji je produžio sveukupno preživljenje naših bolesnika (studija JAVELIN BLADDER 100). Konjugati protutijela i lijeka su vrlo zanimljiv novi pristup u onkologiji kojim se citostatik može ciljano unijeti u tumorsku stanicu. U liječenju raka mokraćnog mjehura najviše se istražuju dva konjugata enfortumab vedotin usmjeren na nektin 4 i sacituzumab govitecan usmjeren na Trop-2.

Na najvećoj europskoj onkološkoj smotri koja se održala prošle godine u Madridu od 20-24. listopada 2024. poznati britanski uro-onkolog Tomas Powels prezentirao je studiju EV 302. Studija je istraživala enfortumab vedotin u kombinaciji s pembrolizumabom, PD-1 inhibitorom u 1. liniji liječenja bolesnika s metastatskim rakom urotela u usporedbi s standardnom kemoterapijom koja je uključivala kemoterapiju temeljenu na platinskim spojevima, neovisno o PD-L1 ekspresiji i sposobnosti da bolesnik primi cisplatinu. Njegova prezentacija i prikaz rezultata izazvali su burne ovacije u prepunoj dvorani. Ovaj pristup je svakako terapija koja mijenja dosadašnju standardnu kliničku praksu i postaje novi standard liječenja. Navedena kombinacija još uvijek nije dostupna našim bolesnicima. i da svakodnevna aktivnost u borbi protiv pušenja može smanjiti broj bolesnika s rakom mokraćnog mjehura.

U zaključku je važno istaknuti kako rak mokraćnog mjehura nije rijetka bolest i da svaka krv u mokraći zahtijeva pregled liječnika.

Rak mokraćnog mjehura je izlječiva bolest ako se otkrije u ranoj fazi bolesti, što je izrazito važno s obzirom na to da je smrtnost od raka mokraćnog mjehura u RH neprihvatljivo visoka. Ranim otkrivanjem bolesti omogućuje se izlječenje, bolja kvaliteta života i duže preživljenje naših bolesnika. Posebno je potrebno istaknuti da je rak mokraćnog mjehura pušački rak i da svakodnevna aktivnost u borbi protiv pušenja može smanjiti broj bolesnika s rakom mokraćnog mjehura.