Sitagliptin – sigurna i fleksibilna opcija za glikemijsku kontrolu s niskim rizikom hipoglikemije i preciznim doziranjem prema bubrežnoj funkciji

Sitagliptin spada u skupinu lijekova koji se zovu inhibitor dipeptidil peptidaze-4 (DPP-4). Upravo je sitagliptin bio prvi inhibitor DPP-4 koji se koristio u kliničkoj praksi te je odobren u više od 130 država svijeta u monoterapiji kao i u kombinaciji s drugim antihiperglikemijskim lijekovima za liječenje šećerne bolesti tipa 2.

Skoro dva desetljeća je na tržištu i upravo bogato i dugotrajno kliničko iskustvo njegove primjene pokazalo je sigurnost i učinkovitost u regulaciji glikemije u monoterapiji ili kao dodatak drugim oralnim antihiperglikemijskim lijekovima kao i uz inzulin.

Dobro je poznati mehanizam djelovanja inhibitora DPP4 enzima kojim povećavaju razinu inkretina- dobro poznatog GLP-1, ali i inzulinskog polipeptida ovisnog o glukozi (GIP), tako da razina GLP-a i GIP-a raste s inhibicijom aktivnosti DPP4.

Rizik hipoglikemije je nizak jer inkretini imaju poznatu ulogu da ovise o razini glukoze (GLP-1 i GIP).

Nije za zanemariti da metformin također potiče izlučivanje GLP-1 što povećava učinkovitost lijeka koji ima često korištenu kombinaciju sitagliptin/metformin te dodatno objašnjava posebnu učinkovitost metformina u kombinaciji s DPP4i.

Sitagliptin krasi njegova sigurnost, posebno njegov nizak rizik od hipoglikemije, a istovremeno ima i neutralni učinak na tjelesnu masu što ga čini preferiranim izborom u usporedbi sa sulfonilurejom ili tiazolidindionima.

S obzirom da je lijek dugo na tržištu i da se upotrebljava diljem svijeta pokazao je  učinkovitost u regulaciji glikemije u širokom spektru bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2, uključujući osobe s pretilosti, starije osobe i u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega.

S obzirom da je kronična bolest bubrega česta u osoba sa šećernom bolesti tipa 2 važna je  sigurnost sitagliptina u toj posebno osjetljivoj skupini bolesnika.

Posebno je prikladan za upotrebu kod starijih, slabih i/ili ranjivih pacijenata čiji dugotrajni dijabetes tipa 2 i njegove komplikacije često rezultiraju terapijom s više lijekova.

Većina sitagliptina izlučuje se nepromijenjena nakon glomerularne filtracije. Apsolutna bioraspoloživost sitagliptina je 87 %, hrana ne utječe na oralnu apsorpciju te se može uzimati neovisno o hrani.

Sitagliptin se pokazao učinkovitim i dobro podnošljivim u bolesnika s bubrežnom disfunkcijom, a budući da se sitagliptin izlučuje putem bubrega, preporučuje se smanjiti dozu lijeka.

Blago oštećenje bubrežne funkcije (eGFR > 50 mL/min/1.73 m²) ne zahtijeva potrebu za prilagodbom doze sitagliptina. Standardna doza je 100 mg dnevno. Umjereno oštećenje bubrežne funkcije (eGFR 30-50 mL/min/1.73 m²) preporučena je doza sitagliptina 50 mg dnevno. Teško oštećenje bubrežne funkcije (eGFR < 30 mL/min/1.73 m²) ili bolesnici na hemodijalizi preporučena doza sitagliptina je 25 mg dnevno.

Uz odgovarajuću prilagodbu doze u osoba koje boluju od šećerne bolesti tipa 2 i kronične bubrežne insuficijencije (25-50 mg/dan), pokazao se sigurnim i učinkovitim u postizanju kontrole šećerne bolesti s niskim rizikom za razvoj hipoglikemije. Nije zanemariv taj učinak s obzirom da znamo da kod starijih osoba rizik od hipoglikemije može izazvati mnogobrojne neželjene posljedice.

Sitagliptin se općenito dobro podnosi, pri čemu je većina nuspojava blagog do umjerenog intenziteta i relativno mali broj bolesnika prekida liječenje zbog tih događaja

Sitagliptin sa svojim prikladnim oralnim režimom jednom dnevno, malim potencijalom za farmakokinetičke interakcije između lijekova i dobrim profilima učinkovitosti i sigurnosti, uključujući kardiovaskularnu sigurnost, sitagliptin ostaje važna opcija u liječenju bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2.

U eri novih lijekova trebamo se sjetiti sitagliptina, prvog DPP4 inhibitora koji ima povoljan sigurnosni profil, ne uzrokuje hipoglikemiju ili debljanje. U prilagođenoj dozi lijeka može se koristiti u bolesnika sa stadijima 3-5 kronične bubrežne bolesti. Stoga je njegova uloga u liječenju šećerne bolesti tipa 2 i dalje postojana, a na umu trebamo imati i veliko iskustvo u njegovoj upotrebi i velikoj  cjenovnoj pristupačnosti lijeka.