Sindrom iritabilnog crijeva – SIC

Sindrom iritabilnog crijeva (SIC) među najčešćim je funkcionalnim bolestima probavnog sustava, javlja se u 8 – 20 % odrasle populacije. Definira se kao kronični poremećaj probavnog sustava bez organskog supstrata, što znači da se dijagnostičkim metodama (laboratorijskim, endoskopskim te radiološkim ) ne nalazi patoloških promjena probavnog sustava.

SIC karakterizira ponavljajuća abdominalna bol, praćena poremećenim motelitetom crijeva. Bolest zahvaća sve rase. Nešto je zastupljenija kod žena, javlja se češće u mlađim dobnim skupinama, između 25. i 50. godine

Značajnu ulogu u pojavi bolesti imaju psihološki čimbenici (depresija, tjeskoba, somatizacija afekta i drugi) te stres. U nekih je bolesnika prisutan hipermotilitet crijeva (rezultat sniženog praga podražljivosti na različite stimuluse), fobija od karcinoma ili druge kronične bolesti. Ulogu ima i moderan način života i prehrane koji podrazumijeva brzu, konzerviranu hranu, preosjetljivost na aditive, konzervanse ili druge sastojke hrane.

Za SIC je karakteristična distenzija (nadutost) abdomena, učestaliji peristaltički valovi crijeva i oštra ili tupa bol grčevitog karaktera ili neugoda u srednjem ili donjem segmentu trbuha. Javlja se iregularnost u funkciji crijeva, proljev ili konstipacija. Distenzija abdomena, podrigivanje i flatulencija rezultat su povećane količine plina u crijevima. Sluz u stolici posljedica je iritacije, a ne radi se ni o kakvom upalnom procesu. Od drugih simptoma pojavljuju se žgaravica, mučnina, povraćanje, promjene u motilitetu jednjaka, dismenoreja, dispareunija, učestalo mokrenje i glavobolje.

Dijagnoza SIC-a postavlja se na temelju karakterističnih simptoma i znakova. Kriterije za postavljanje dijagnoze SIC-a izradio je Rome Working Team Commettee i zovu se Rimski kriteriji.

Dijagnostički kriteriji za SIC su: simptomi ponavljajuće abdominalne boli ili neugode barem 1 dan/tjedan protekla 3 mjeseca, udruženi s dva ili više simptoma:

1. olakšanje nakon defekacije;
2. pojava boli ili nelagode povezanih s promjenama u učestalošću pražnjenja stolice;
3. pojava boli ili nelagode povezanih s promjenama u obliku stolice (tvrđe ili vodenaste).

Simptomi moraju biti prisutni najmanje 3 mjeseca, s početkom simptoma barem 6 mjeseci prije dijagnoze.

Uvijek treba obratiti pozornost na simptome alarma (otežano gutanje, bolno gutanje, vidljivo krvarenje iz probavnog trakta, nevoljni gubitak na tjelesnoj težini, anemija…).

U tim slučajevima radi se ciljana laboratorijska, rendgenska, UZV dijagnostika, a kod sumnje na maligne bolesti treba učiniti totalnu kolonoskopiju.

SIC je vrlo kompleksan sindrom te je potrebno najčešće multidisciplinarno liječenje. Bitan je individualni pristup bolesniku ovisno o vrsti, težini i trajanju simptoma, prisutnosti psihosocijalnih poteškoća i bolesti ostalih organskih sustava. Osim općih terapijskih mjera, koje obuhvaćaju razgovor s bolesnikom i objašnjavanje prirode bolesti, potrebne su promjene u načinu života, izbjegavanje stresa, vježbe relaksacije, fizička aktivnost, emocionalna potpora, a u težim slučajevima i psihoterapija.

Vrlo važnu ulogu imaju i savjeti vezani za prehranu. Preporuča se polagano konzumiranje hrane, uzimanje više obroka dnevno, dobro prožvakati hranu, redovito doručkovati, ne potiskivati nagon za defekacijom, konzumiranje prehrane bogate celulozom (voće, povrće, integralne žitarice) i tvarima koje bubre te fermentiranim, mliječnim proizvodima. Preporučuje se: bijelo meso, bijela riba, nemasni i svježi kravlji sir, probiotici, tofu, ječam, zob, palenta, riža, krumpir, mrkva, brokula, peršin, luk, gljive, kruške, borovnice, čaj od mente, ječmena kava, a vrlo je važno dnevno konzumirati 1,5 – 2 L tekućine.

Ne preporučuje se: alkohol, kava, gazirana pića, flatulogena hrana (grahorice, kupusnjače), konzervirani proizvodi, mast, mekinje, agrumi, žvakaće gume, umjetna sladila (sorbitol, manitol).

Kod farmakoterapije, spazmolitici poput mebeverina najčešće se koriste u liječenju SIC-a, uz koje se upotrebljava terapija usmjerena prema specifičnom simptomu:

• kod proljeva: loperamid, kolestiramin, ondansteron;
• kod konstipacije: mekinje, psilijum, laktuloza, polietilenglikol (PEG), cisaprid;
• kod abdominalne boli: mebeverin, antikolinergici, antidepresivi, inhibitori kalcijskih kanala;
• kod plinova/napuhnutosti: simetikon.

Važno je tražiti uzroke stresa, ocijeniti jačinu psihosocijalnih poremećaja te prema njihovoj težini primijeniti bihevioralnu terapiju, psihoterapiju, anksiolitike te selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili tricikličke antidepresive. Kako se klinička slika SIC-a često mijenja, od rijetkih do čestih egzacerbacija, s blagim ili izraženim simptomima, često promjenjivog karaktera i lokalizacije, oboljeli trebaju dolaziti na redovite preglede, a liječenje treba prilagoditi simptomima i općem zdravstvenom stanju.