Simptomi shizofrenije

Shizofrenija, kao i svaka druga bolest, ima svoje karakteristične simptome. Oni oboljeloj osobi otežavaju, iskrivljuju odnosno oneogućavaju prepoznavanje stvarnih (realnih) osjeta, doživljaja i iskustava od nestvarnih (nerealnih). Zbog krivog prepoznavanja stvarnosti logični slijed misli se gubi, uobičajeni slijed povezivanja misli se mijenja, postaje nerazumljiv i nelogičan drugim osobama. Pod uplivom takvih nerealnih (iskrivljenih) doživljaja i spoznaja, u koje je bolesnik uvjeren da su stvarne, mijenja se i bolesnikovo ponašanje.

Obično se simptomi dijele na pozitivne, negativne, afektivne i kognitivne. Nisu u svakog bolesnika prisutni simptomi iz svake od ovih skupina. Moguće je i da se protokom vremena pojavnost simptoma mijenja.

Halucinacije su obmane osjetila (sluh, vid, dodir, njuh, okus) ne postoji stvarni podražaj no oboljeli ga doživljava takvim – stvarnim. Kod shizofrenije se najčešće javljaju slušne halucinacije, oboljeli čuje ljudske glasove, obično govore o njemu, komentiraju ga, kritiziraju, obraćaju se bolesniku i sugeriraju nešto ili pak zapovjedaju. Bolesnici se znaju upustiti u konverzaciju sa glasovima koje čuju što izgleda kao da pričaju sami sa sobom.

Puno su rjeđe vidne osjetilne obmane no tada oboljeli opisuju neobičnu svjetlost, ili pak čudovišta i sl. Javljaju se i njušne halucinacije kad bolesnik tvrdi da je npr. osjetio plin, a halucinacije osjeta okusa odnose se na promjenjen okus hrane, tvrdnje da je otrovna npr. taktilne halucinacije odnose se na tvrdnje da osjećaju neku struju u tijelu ili pak da se unutarnji organi raspadaju, da ih nešto pritišće ili žari. Vrlo često se radi o neugodnim i zastrašujuim doživljavanjima.

Sumanute ideje su pogrešna vjerovanja koja nemaju podlogu u stvarnim zbivanjima no bolesnika nije moguće argumentima razuvjeriti odnsno radi se o zabludama koje nisu dostupne korekciji bez obzira na bolesnikove primarno dobre intelektualne kapacitete. Česta su uvjerenja da je osoba progonjena, da ju se prisluškuje ili slijedi, da je ugrožena i da se radi o zavjeri protiv nje. To nazivamo persekutornim sumanutostima. Ideje odnosa su sumanute ideacije koje povezuju bolesnika i druge osobe na posve iskrivljen, bolestan način – npr. da se ponašanje ili riječi drugih ljudi baš na njega odnose, da se neke stvari baš tako radi njega odvijaju ili npr. da vijesti na TV ili u drugim medijima govore o njemu. Moguće su i ideje veličine, bolesnik je uvjeren da je slavna ličnost, da može činiti nešto posebno, da je baš on taj odabran za posebna djela, da znade što će se dogoditi u budućnosti. Sumanute ideje mogu biti religijskog sadržaja, sumanuto uvjerenje da je on sam Bog ili pak redovno čuje njegov glas koji mu prenosi poruke ili nešto naređuje.

Često bolesnici imaju doživljaj da im se misli nameću, da to netko čini, da im se mogu čitati misli, da ih se kontrolira i utječe odnosno upravlja njihovim ponašanjem. Moguće je pak i da se javi doživljaj oduzimanja misli, ili pak da znaju što drugi misle.

Ponašanje rukovođeno bolesnim doživljavanjima može biti okolini neobično, upadno pa i posve bizarno.

Ovaj pojam zapravo se odnosi na izostanak normalnog doživljavanja i ponašanja. Govorimo o emocionalnom udaljavanju, gubitku emocionalne topline,  zaravnjenosti. Sam bolesnik djeluje emocionalno hladno, povučen od svoje okoline. Zapravo nije svjestan osjećaja drugih ljudi oko sebe, članova bliske obitelji, partnera, prijatelja koji to primjećuju no nikako ne mogu doprijeti do takve osobe. Takva osoba izbjegava kontakt sa drugima, izbjegava i kontakt očima, ne pokazuje nikakav interes za događanja iz okoline. Često puta i sam bolesnik primjećuje te promjene u svojim osjećjima spram bližnjih, imaju dožiljaj neke prepreke između njih i vanjskog svijeta, osjećaju odvojenost. Apatični su, anhedonični – u nemogućnosti da u nečemu uistinu sudjeluju, uživaju. Nedostaje im interesa, inicijative, motivacije za započinjanje i sudjelovanje u ciljanim aktivnostima što se naziva avolicijom.

Sve to dovodi do povlačenja bolesnika iz ranijih aktivnosti što okolina zna doživljavati lijenim. Socijalno povlačenje i otuđenje dolazi postupno. Može se očitovati popuštanjem u školi, zapuštanjem eventualnih sportskih aktivnosti,  prestankom druženja s vršnjacima, zapuštanjem fizičkog izgleda, zanemarivanjem higijenskh navika. Bolesna osoba postaje čudna svojoj okolini, neprikladnog je ponašanja što dodatno rezultira neuklapanjem u društvo.

Postoje znanstveni dokazi koji upućuju da shizofrenija dovodi do oštećivanja moždanog funkcioniranja, upamćivanja i prisjećanja, održavanja pažnje, planiranja svrsishodnog ponašanja. Onemogućeno je raspoznavanje bitnog od nebitnog, pozornost znaju usmjeriti na nebitne detalje, teško im se fokusirati na određeni zadatak, održati neku ciljanu aktivnost. Poremećeno je logičko poimanje, nedostaju adekvatne asocijacije, razmišljanje bude poremećeno. Tijek misli ne slijedi određenu determinantu, rasplinjava se, neodređen je, asocijativni slijed naprosto bude nepovezan, djeluje besmislen. U težim slučajevima može rezultirati posve besmislenim nizanjem riječi ili samo slogova što se naziva salata od riječi.

Oštećeno je razumjevanje apstraknih sadržaja. Često se uočava nemogućnost shvaćanja šale ili onoga što govorimo “u prenesenom značenju”, teško mogu razumjeti neke izreke ili poslovice. Sa druge strane je nekad  vrlo teško razumijeti što bolesnik želi reći kao i shvatiti njegovo djelovanje.

Potištenost, sniženo raspoloženje, osjećaj beznađa, bezizlaznosti pa i suicidalna razmišljanja nisu rijetki u ovoj bolesti. Sa druge strane moguća je pojava pretjerane razdražljivosti, preosjetljivosti, ispadi bijesa i iracionalnog straha. Sve su to stanja koja često jako plaše i zabrinjavaju bližnje.

Početak razvoja shizofrenije često puta karakeriziran je inicijlanim periodom koji može potrajati i dvije do tri godine prije postavljanje same dijagnoze. Česta je pojava različitih nespecifičnih smetnji npr. učestale žalbe na glavobolje i vrtoglavice, oscilacije raspoloženja, razdražljivost, disforija, nesanica. Uočava se obraćanje pozornosti na periferne detalje, ponekad se javlja okpiranost neuobičajenim npr. okultnim sadržajima, teškoće koncentracije i pamćenja, povlačenje u neku svoju privatnost. Sve navedeno može biti prolazno. Svaka od tih pojava sama za sebe ne znači dijagnozu duševne bolesti već njihova kombinacija može ukazivati na razvoj iste.