Rehabilitacija pacijenata oboljelih od multiple skleroze

Multipla skleroza kronična je bolest središnjeg živčanog sustava gdje dolazi do upale i propadanja mijelinske ovojnice, stvaranja ožiljaka i gubitka funkcije oštećenog tkiva. Klinička slika ovisi o lokalizaciji i veličini područja zahvaćenih upalnim procesom pa se multipla skleroza s razlogom naziva bolest sa tisuću lica.

Najčešći početni znakovi multiple skleroze su smetnje vida u smislu gubitka dijela vidnog polja ili dvoslika, umor, vrtoglavica, poremećaj osjeta, parestezije i slabost mišića, poremećaj ravnoteže, koordinacije i hoda. Te teškoće znatno utječu na kvalitetu života i radnu sposobnost zbog čega je iznimno važno na vrijeme prepoznati bolest i pacijenta uputiti na liječenje i što raniju rehabilitaciju kako bi se održale i poboljšale funkcionalne sposobnosti pacijenta i kako bismo mu osigurali što veću kvalitetu  života.

Neurološka rehabilitacija zasniva se na principima neuroplastičnosti mozga i usmjerena je prema simptomima pacijenta. Fenomen neuroplastičnosti mozga daje mogućnost oporavka pacijentu nakon oštećenja središnjeg živčanog sustava, tako da pravilnim motoričkim učenjem utječemo na to da zdravi dio mozga preuzme funkciju oštećenog dijela. Postoji niz tehnika i specijalnih vježbi koje fizioterapeut može koristiti radi regulacije i normalizacije mišićnog tonusa, poboljšanja posturalne kontrole i pokretanja bolesnika pri čemu je najvažnije da su vježbe individualno prilagođene svakom pacijentu, ovisno o fazi bolesti, funkcionalnim ograničenjima i osobnim očekivanjima pacijenta.

Umor je važan faktor u planiranju rehabilitacije jer se javlja kod gotovo svih oboljelih pacijenata. Neprilagođen trening koji pojačava umor može dovesti do pogoršanja simptoma stoga je važno da ciljevi rehabilitacije budu realistični i prilagođeni stanju pacijenta poštujući njegov osobni osjećaj zamora. Važno je znati dobro procijeniti prave znakove umora i prilagoditi trening dajući pacijentu vrijeme za odmor i povratak snage ili ga prekinuti. Odmor je važan dio neurorehabilitacije jer mozak tada konsolidira naučeno znanje. Potrebno je pripaziti i na temperaturu prostorije u kojoj se provodi fizioterapeutski tretman budući da veliki postotak pacijenata navodi da im povišena temperatura pojačava simptome bolesti. Povišena temperatura usporava provođenje živčanog impulsa, dovodi do umora, slabosti mišića, nemogućnosti izvođenja pokreta i sl. te na taj način ograničava rehabilitacijske mogućnosti pacijenta. Nakon kvalitetno odrađenog treninga dozvoljen je „dobar” umor.

Rehabilitacija takvih pacijenata dinamičan je i dugotrajan proces, naročito kod onih pacijenata koji su skloni relapsima. Cilj nam je osigurati što veću samostalnost i neovisnost oboljele osobe o drugima. Ovisno o stupnju bolesti potrebno je pacijenta poučiti kako nabaviti i koristiti pomagala i pokazati im načine kako prilagoditi životni prostor svojim potrebama. Bitno je da pacijent dobije odgovarajuće pomagalo koje će ga poticati na kretanje i vježbu, smanjiti doživljaj tjelesnog ograničenja i podići njegovo samopouzdanje, što u konačnici dovodi do poboljšanja kvalitete života i približavanje postavljenim ciljevima. Na raspolaganju nam je široka paleta pomagala za kretanje kao što su štapovi, štake, hodalice, kolica, skuteri, ortoze, razna pomagala za kupaonice i ručke za lakše kretanje u prostoru. Sve to omogućava oboljelima bolju integraciju u zajednicu.

Tretman osobe oboljele od multiple skleroze ne može biti samo zadatak fizioterapeuta, već on zahtijeva multidisciplinaran pristup i čitav niz aktivnosti u kojima i pacijent i njegova obitelj moraju biti educirani i aktivno sudjelovati.

Rehabilitacija takvog pacijenta veliki je izazov za fizioterapeuta, koji osim profesionalnih znanja mora biti i vrstan motivator jer je uspjeh rehabilitacije često limitiran promijenjenim kognitivnim stanjem pacijenta i gubitkom volje pacijenta za sudjelovanjem u tretmanu, zbog eventualnog relapsa bolesti i ponovnim smanjenjem fizičkih mogućnosti i pojačavanjem simptoma bolesti.

Usprkos tome, moramo ustrajati na važnosti medikamentozne terapije i kontinuirane rehabilitacije kako bi osoba oboljela od multiple skleroze što dulje ostala aktivna u svim sferama života.