Psihotični poremećaj zbog drugog zdravstvenog stanja

Psihotični poremećaj zbog drugog zdravstvenog stanja je teži psihički poremećaj u kojem se javljaju simptomi psihoze kao izravna posljedica tjelesne bolesti. Psihotični simptomi se mogu javiti istovremeno sa simptomima tjelesne bolesti, ali i prije ili kasnije u tijeku bolesti. Slično tome psihotični simptomi se mogu u potpunosti povući ili ublažiti nakon adekvatnog tretmana osnovne bolesti, ali često zahtijevaju specifično psihijatrijsko liječenje. Ako se radi o neizlječivim tjelesnim bolestima, psihijatrijsko liječenje predstavlja važan dio palijativne skrbi.

Prema dijagnostičkim kriterijima iz DSM-5 (DSM-5), ovaj poremećaj se dijagnosticira kada:

• Postoje izražene halucinacije i/ili sumanute ideje
• Postoji dokaz (iz anamneze, fizikalnog statusa, pretraga) da je poremećaj direktna patofiziološka posljedica druge bolesti
• Simptomi nisu bolje objašnjenim drugim psihičkim poremećajem (ne radi se o koegzistenciji psihičke i tjelesne bolesti, niti o psihičkoj reakciji na bolest)
• Psihotični simptomi nisu prisutni samo za vrijeme delirija
• Poremećaj uzrokuje značajno oštećenje u važnim područjima funkcioniranja

MKB-10 klasificira ovaj poremećaj šifrira ovisno o dominirajućim simptomima:

• 0 Organska halucinoza
• 2 Organski sumanuti (shizofreniji sličan)

U MKB-11 ovaj poremećaj se može dijagnosticirati kao:

• 0 Sekundarni psihotični sidrom, s halucinacijama
• 1 Sekundarni psihotični sindrom, sa sumanutostima
• 2 Sekundarni psihotični sindrom, s halucinacijama i sumanutostima
• 3 Sekundarni psihotični sindrom, s neodređenim simptomima

U organskoj halucinozi javljaju se trajna ili ponavljajuća halucinatorna doživljavanja u bilo kojem osjetilnom modalitetu (slušnom, vidnom, njušnom, gustatornom, taktilnom) uz bistru svijest.

U sumanutom organskom poremećaju prevladavaju sumanute misli koje mogu imati različite teme (proganjajuće, somatske, religijske, ideje veličine, odnosa, ljubomore). Uz njih mogu biti prisutne i halucinacije koje nisu ograničene na njihov sadržaj, fenomeni depersonalizacije, dezorganizirano mišljenje, promjene ponašanja, raspoloženja,sna,izolirani katatoni fenomeni, ali je svijest očuvana.

Za razliku od sumanutosti, kod halucinatornih fenomena postoji izvjesna specifična povezanost s etiološkim čimbenicima. Vidne halucinacije su karakteristične za organsku etiologiju (npr. psihozu u Parkinsonovoj bolesti, ishemijska oštećenja retine, vidnog živca ili vidnog puta), njušne halucinacije za patologiju temporalnog režnja (npr. epilepsiju), dok su u shizofreniji uobičajene složene i organizirane slušne halucinacije.

Kada se pojave psihotični simptomi istodobno ili u tijeku neke tjelesne bolesti, tada treba utvrditi njihovu međusobnu uzročnu povezanost, odnosno isključiti koincidenciju tih dviju bolesti ili psihičku reakciju na bolest. S druge strane kada se bolest primarno prezentira psihotičnim simptomima, ali na atipičan način s obzirom na dob bolesnika ili prirodni tijek primarne psihičke bolesti (npr. nagli početak, uz odsutnost anamnestičkih podataka o premorbidnoj i prodromalnoj fazi bolesti u osobnoj anamnezi ili psihičkih bolesti u obiteljskoj anamnezi),tada treba postaviti sumnju na organsku etiologiju i istu dokazati. Kod pojave psihotičnih simptoma treba isključiti i delirij u kojem se halucinacije i sumanute ideje javljaju u smetenom stanju uz dezorijentaciju, afektivnu labilnost i fluktuacije stanja svijesti. Također treba isključiti psihotični poremećaj prouzročen psihoaktivnom tvari.

INFEKTIVNE BOLESTI SREDIŠNJEG ŽIVČANOG SUSTAVA

• Herpes simplex virusni encefalitis
• HIV encefalopatija
• Bjesnoća
• Lyme borelioza
• Neurosifilis
• Prionske bolesti

NEUROLOŠKE BOLESTI

• Epilepsija (preiktalne, iktalne, postiktalne, interiktalne psihoze)
• Parkinsonova bolest
• Huntingtonova bolest
• Demencije
• Tumori mozga (primarni i sekundarni)
• Cerebrovaskularne bolesti
• Demijelinizacijske bolesti

METABOLIČKE BOLESTI

• Wilsonova bolest
• Akutna intermitentna porfirija

AUTOIMUNE BOLESTI

• Sistemski eritemski lupus
• Hashimoto encefalopatija
• Limbički encefalitis

ENDOKRINE BOLESTI

• Hipotireoza (miksedemska psihoza u uznapredovalom stadiju bolesti)
• Tireotoksikoza (slika afektivne psihoze)
• Adrenalna insuficijencija (Addisonova bolest)
• Hiperkortizolemija (Cushingova bolest)

NUTRITIVNI DEFICITI

• Deficit vitamina B1
• Deficit vitamina B12

Liječenje organskog psihotičnog poremećaja je multidisciplinarno. Primarni cilj je identifikacija i adekvatno liječenje osnovnog uzroka, ali istodobno treba simptomatski liječiti i psihotične simptome. Kod reverzibilnih stanja psihotični simptomi se mogu povući ili znatnu ublažiti nakon stabilizacije osnovnog stanja. U kroničnim, progresivnim i ireverzibilnim bolestima liječenje će biti prvenstveno usmjereno na kontrolu psihotičnih simptoma.

Antipsihotik se uvodi kada su prisutni izraženi psihotični simptomi, agitacija, rizično ponašanje ili značajno narušeno funkcioniranje. Prednost se u načelu daje atipičnim antipsihoticima, međutim, izbor pojedinog antipsihotika bi trebao biti optimalno prilagođen s obzirom na tjelesne bolesti i profil nuspojava (ekstrapiramidnih, kardijalnih, metaboličkih) i interakcije s drugim lijekovima. Treba prepoznati stanja kao što su iktalne i postiktalne psihotične epizode u epilepsiji koje se ne liječe antipsihoticima nego se kontroliraju antiepilepticima. Kod psihoze u Parkinsonovoj bolesti  prednost se daje klozapinu i kvetiapinu a ostale antipsihotike treba izbjegavati radi pogoršanja motornih simptoma. Kontrola psihotičnih simptoma se postiže i revizijom farmakoterapije osnovne bolesti u slučajevima lijekovima inducirane psihoze kao što su npr. agonisti dopamina, neki antiepileptici ili kortikosteroidi.

Isključenje ili potvrda organske etiologije važan je dio dijagnostičke obrade svakog pacijenta s novonastalom psihozom, posebno kod atipične prezentacije ili u kontekstu tjelesne bolesti. Poznavanje tjelesnih bolesti koje mogu uzrokovati psihotične simptome omogućuje pravovremenu i točnu dijagnozu. Liječenje zahtijeva multidisciplinarni pristup, a psihijatrijska skrb, bez obzira na težinu i tijek osnovne bolesti, smanjuje psihičku patnju i poboljšava kvalitetu života.