Psihički poremećaji žena u osjetljivim životnim razdobljima

U poremećaje vezane uz menstrualni ciklus ubrajamo predmenstrualni sindrom i predmenstrualni disforični poremećaj. Promjene raspoloženja, tjelesni simptomi te umanjena radna i socijalna funkcionalnost zajedničke su značajke obaju poremećaja. Simptomi se pojavljuju tijekom godine dana, tjedan dana prije menstruacije i prestaju nekoliko dana nakon početka menstruacije i nisu prisutni tijekom prvog tjedna nakon menstruacije.

Predmenstrualni sindrom obilježen je tjelesnim simptomima napetosti u prsima i osjećajem napuhnutosti. Može doći do promjenjivosti raspoloženja kao i do umanjenja radne i socijalne funkcionalnosti, ali kod tog entiteta to je više iznimka nego pravilo.

Predmenstrualni disforični poremećaj za razliku od predmenstrualnog sindroma ima jače izražene simptome depresivnosti, tjeskobe, iritabilnosti, gubitka energije, poremećaja spavanja i prehrane. Tjelesni simptomi su ovdje slabije izraženi, a radna i socijalna funkcionalnost može biti značajnije narušena. Simptomi se javljaju tjedan dana prije početka menstruacije, postupno se smanjuju tijekom menstruacije i nestaju nakon menstruacije. Obično se javlja jedan ili više simptoma: osjećaj tuge, zabrinutosti, labilnost raspoloženja, plačljivost, razdražljivost, svadljivost, gubitak interesa, socijalna izolacija, nedostatak energije sve do letargije, povećanje teka ili želja za određenom vrstom hrane, pretjerano spavanje ili nesanica uz tjelesne simptome osjetljivosti dojki, napuhnutosti, glavobolje, bolova u mišićima i zglobovima. Liječenje se provodi antidepresivima iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i anksioliticima uz prilagodbu životnog stila zdravom prehranom, dodacima hrani, terapijom svjetlom i slično.

Depresija u trudnoći nosi rizik preranog poroda. Ovisno o težini depresije i simptomima koji se javljaju treba procijeniti da li i kada uvesti antidepresiv te koji lijek koristiti. Prilikom primjene lijeka treba izbjegavati početak trudnoće jer se u tom razdoblju odvija organogeneza, a upitna je primjena lijeka u zadnjem tromjesečju radi mogućih nuspojava kod novorođenčeta. Izrazito je važno educirati članove obitelji, posebice partnera, prilikom liječenja. Trudnicama s depresijom treba pružiti posebnu podršku i pažnju. Svakoj treba personaliziran pristup.

U poslijeporođajnom razdoblju često se javlja takozvani baby blues sindrom. To je kratkotrajni poremećaj raspoloženja, a javlja se kao posljedica hormonalne neravnoteže neposredno nakon poroda. Simptomi baby blues sindroma obuhvaćaju sniženo raspoloženje, umor radi neispavanosti, snižen prag tolerancije na frustraciju, plačljivost, ustrašenost, zabrinutost za novorođenče. Tijekom dva do tri tjedna se povlači, potrebno je pružiti podršku i pomoć.

Postpartalna depresija karakterizirana je labilnošću raspoloženja koje je pretežito depresivno. Može biti sa ili bez psihotičnih obilježja. Javlja se osjećaj krivnje radi depresije u vrijeme radosnog događaja kao što je rođenje djeteta. Može se javiti uznemirenost, nemogućnost koncentriranja i održavanja pažnje, gubitak volje, suicidalne misli, prisilne misli o mogućem ozljeđivanju novorođenčeta, osjećaj usamljenosti, razdražljivost.

Postpartalnu psihozu mogu pratiti sumanute ideje i halucinacije. Čedomorstvo se može dogoditi pod utjecajem tih psihopatoloških proživljavanja, ali može se dogoditi i kod teške depresije. Upravo radi toga granica između depresije i psihoze u poslijeporođajnom razdoblju je vrlo tanka. Liječenje je jako zahtjevno i teško, ovisi o simptomima koji se javljaju, pa se ovisno o tome primjenjuju antidepresivi, antipsihotici, anksiolitici, a ponekad i kombinacija tih lijekova. Žene koje pate od tog poremećaja mogu predstavljati prijetnju za sebe i dijete te gotovo uvijek zahtijevaju bolničko liječenje.

Godina dana nakon poroda za ženu predstavlja osjetljivo razdoblje, a prvih šest tjedana nakon poroda je iznimno vulnerabilno razdoblje za ženu kada joj je potrebno pružiti posebnu pomoć i podršku. Velika je važnost provođenja individualne psihoterapije i rad s članovima obitelji, posebice partnerom. Biološka predispozicija ili psihički poremećaj u obiteljskoj anamnezi mogu pogodovati razvoju bilo kojeg psihičkog poremećaja.

U perimenopauzi i menopauzi povećava se sklonost depresivnom poremećaju kod žena. Perimenopauza je razdoblje tijekom kojega se odvija prijelaz iz redovnog ciklusa jajnika do potpunog prestanka menstruacije. Nepostojanje menstrualnog ciklusa 12 ili više mjeseci označava menopauzu. Prosječna životna dob u kojoj žene ulaze u menopauzu je pedeset i jedna godina. Depresija u tom razdoblju obično se javlja kod žena koje su senzitivnije, sklone razvijanju reaktivnih stanja na promjene. Mogu se javiti valovi vrućine, noćno znojenje, glavobolja, suhoća rodnice, poremećaj spavanja, umor razdražljivost, promjene u apetitu i libidu. To je razdoblje velikih promjena u razini hormona pa tako dnevna količina estrogena znatno pada. Prva linija liječenja je hormonalna nadomjesna terapija, a u slučaju nedovoljnog odgovora na hormonalnu nadomjesnu terapiju bit će potrebno uvesti i antidepresivnu terapiju.

Postoji više dokaza koji pokazuju da su reproduktivni hormoni uključeni u regulaciju emocija i razvoj depresije. U prilog tome idu epidemiološka istraživanja koja su utvrdila da je učestalost teške depresije kod žena dvostruko veća nego kod muškaraca. Te spolne različitosti izvor su razumijevanja utjecaja spolnih hormona na funkciju mozga i ponašanje. Uzajamno ovisna veza spolnih hormona žene i serotonina može dovesti do raznih psihičkih tegoba odnosno poremećaja u biološki osjetljivim razdobljima žena.

Neurotransmiter serotonin i estrogen imaju ulogu u modulaciji raspoloženja i kognitivnih funkcija. Osjetljiva životna razdoblja za žene jesu hormonalne promjene u reproduktivnom razdoblju. Zbog ozbiljnih poremećaja raspoloženja, ti poremećaji ne mogu se objasniti samo promjenama u ravnoteži spolnih hormona žene pa se smatra da su žene koje razviju te poremećaje posebno osjetljive na promjene u hormonalnoj ravnoteži koje utječu na aktivnosti neurotransmitera, osobito serotonina.

Osim bioloških čimbenika, ne smiju se zanemariti psihosocijalni čimbenici koji mogu doprinijeti razvoju psihičkih poremećaja žena u osjetljivim životnim razdobljima kao što su bračni i radni status, interpersonalni odnosi u obitelji, slaba podrška, povijest depresije, neželjeni događaji, socioekonomski status, poteškoće prilagodbe na novonastale životne okolnosti.