Prekomjerno aktivni mokraćni mjehur

Prekomjerno aktivni mokraćni mjehur (OAB) je stanje koje karakterizira česta i hitna potreba za mokrenjem. Ovaj poremećaj može značajno utjecati na kvalitetu života oboljelih. Osobe s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom često se suočavaju s psihološkim posljedicama svog stanja. Stres, anksioznost i depresija mogu biti prisutni zbog straha od nepredvidivih epizoda mokrenja, što može dovesti do povlačenja iz društvenih situacija.

Kako bismo dobili sveobuhvatno razumijevanje OAB-a, istražit ćemo njegove uzroke, simptome, dijagnostičke postupke i dostupne mogućnosti liječenja.

Uzroci OAB-a nisu uvijek jasni i mogu varirati od osobe do osobe. Mogući uzroci uključuju:

• Neurološki poremećaji: Stanja poput Parkinsonove bolesti, multiple skleroze ili oštećenja leđne moždine mogu oštetiti živce koji kontroliraju mokraćni mjehur i dovesti do njegove prekomjerne aktivnosti.

• Strukturne promjene mokraćnog sustava: Povećana prostata kod muškaraca, upalne promjene ili prisutnost tumora mogu vršiti pritisak na mokraćni mjehur i uzrokovati učestale porive za mokrenjem.

• Infekcije mokraćnog sustava: Uroinfekcije često mogu izazvati simptome OAB-a, a liječenjem infekcije simptomi se mogu ublažiti.

• Starija životna dob: Stariji ljudi imaju veću vjerojatnost razvoja OAB-a zbog promjena u funkciji mokraćnog sustava.

Simptomi OAB-a mogu uključivati:

• Frekvencija mokrenja: Potreba za mokrenjem više od osam puta tijekom dana.

• Urgencija: Iznenadna i intenzivna potreba za mokrenjem, koja može dovesti do nevoljnog otjecanja mokraće (urinarna inkontinencija).

• Nokturija: Potreba za mokrenjem tijekom noći, što može narušiti san.

Dijagnoza OAB-a najčešće se postavlja na temelju anamneze i simptoma. Moguće dijagnostičke metode uključuju:

• Upitnike: Procjenjuju učestalost i utjecaj simptoma na kvalitetu života.

• Analizu mokraće: Provodi se radi otkrivanja infekcija ili drugih abnormalnosti.

• Urodinamička ispitivanja: Mjere funkciju mokraćnog mjehura i tlak unutar njega.

Liječenje OAB-a ovisi o težini simptoma i individualnim potrebama pacijenta, a može uključivati:

• Promjene načina života: Edukacija o pravilnom ponašanju pri mokrenju, uključujući postupno povećavanje razmaka između mokrenja, može pomoći u ublažavanju simptoma.

• Fizikalnu terapiju:
  Kegelove vježbe, koje jačaju mišiće dna zdjelice, korisne su za muškarce i žene s inkontinencijom. Pomažu i muškarcima, primjerice nakon operacije prostate. Vježbe se sastoje od stiskanja, držanja i opuštanja mišića zdjeličnog dna. Početno se izvodi nekoliko vježbi odjednom, s postupnim povećanjem broja i trajanja vježbi. Preporučuje se izvoditi dvije do tri serije dnevno.

• Lijekove:
  Antimuskarinski lijekovi i agonisti beta-3 receptora, poput solifenacina i mirabegrona, opuštaju mokraćni mjehur i smanjuju učestalost mokrenja.

• Injekcije botulinum toksina (Botox):
  Tijekom posljednjih desetljeća, botulinum toksin postao je učinkovit medicinski tretman. Injekcija Botoxa u detruzor (mišić mokraćnog mjehura) može pomoći pacijentima s teškim, na lijekove otpornim simptomima OAB-a. FDA je 2011. godine odobrila Botox za liječenje urinarne inkontinencije. Tretman se koristi kada druge metode (bihevioralne terapije, vježbe, lijekovi) nisu bile učinkovite.

• Kirurške metode:
  U najtežim slučajevima mogu biti potrebne kirurške intervencije, poput augmentacije mokraćnog mjehura, kada druge metode liječenja ne daju rezultate.

Prekomjerno aktivni mokraćni mjehur izazovan je poremećaj koji može značajno narušiti svakodnevni život. Razumijevanje uzroka, simptoma i dostupnih opcija liječenja može pomoći oboljelima da pronađu olakšanje i poboljšaju kvalitetu života. Ako sumnjate da imate OAB, važno je konzultirati se s liječnikom radi postavljanja točne dijagnoze i pronalaska odgovarajuće terapije.