Pothranjenost u općoj populaciji – značaj pravovremene detekcije pothranjenosti

Prva stvar koja nam pada na pamet kada spomenemo pothranjenost najčešće su slike pothranjene djece u Africi. Nekako se uvriježilo mišljenje da je pothranjenost problem rezerviran za nerazvijene i siromašne zemlje. Neupitna je činjenica da se danas pod utjecajem novopridošle hrane i prehrambenih navika sa zapada sve više susrećemo s problemom prekomjerne težine i u našoj sredini. I toga smo svjesni. Kada razmišljamo o problemima prehrane prvo nam pada na pamet preuhranjenost, odnosno problem debljine u populaciji.

Svjesnost o problemu pothranjenosti puno je manje prisutna i stječe se dojam da je značajno manje važna. Istraživanjem pothranjenosti u općoj populaciji došlo se do zapanjujućih podataka koji govore da je u zapadnom svijetu, pa tako i kod nas, trend pothranjenosti u porastu osobito u populaciji kronično bolesnih i starijih bolesnika. Taj podatak djelomično je iznenađujuć gledajući svakodnevno populaciju koja naginje prekomjernoj težini. Da bismo lakše shvatili problem, moramo znati da je pothranjenost (malnutricija) stanje uhranjenosti kada postoji nedostatak ili neuravnoteženost unosa energije, proteina i drugih nutrijenata koji uzrokuju mjerljive učinke na tjelesne funkcije i klinički ishod bolesnika.

Odrasla populacija u riziku je razvoja malnutricije ako postoji neki od sljedećih parametara, nevoljni gubitak težine za više od 10 % u periodu od 6 mjeseci, gubitak od 5 % TT u periodu od mjesec dana, težina koja je za 20 % niža od idealne tjelesne težine te prisutnost kronične bolesti ili povećanih metaboličkih potreba.

Posebno su prepoznate rizične skupine za razvoj pothranjenosti, kao što su bolesnici s malignim bolestima kod kojih je pothranjenost prisutna u oko 85 %, bolesnici s upalnim bolestima crijeva s oko 80 % te bolesnici s cirozom i KOPB-om s oko 60 %.

Međutim, posebno zabrinjava činjenica da je više od 50 % bolesnika starije životne dobi u riziku razvoja pothranjenosti. Kako postoji globalni trend starenja populacije koji je, dakako, prisutan u našoj populaciji, možemo opisati globalni značaj tog problema.

Iako su podaci možda pesimistični, ohrabruje činjenica da je liječenje uspješno u oko 70 % bolesnika. Učinak je tim bolji što se ranije detektira pothranjenost i što se ranije krene liječiti.

Danas imamo vrlo jednostavne i pouzdane alate za procjenu rizika pothranjenosti. Jedan od alata kojim se lako može napraviti probir i procjena stanje uhranjenosti je NRS2002. Taj alat za probir napravljen je u suradnji s Europskim udruženjem za kliničku prehranu i metabolizam (ESPEN). Zbog svoje jednostavnosti i egzaktnosti lako ćemo svrstati osobe u one s rizikom pothranjenosti i one bez nje te započeti liječenje ako postoji potreba.

No da bi rizik razvoja pothranjenosti dijagnosticirali, moramo o njoj razmišljati. Možemo biti zadovoljni da je trend razmišljanja o razvoju pothranjenosti u porastu. Međutim, osim na odjelima koji učestalije imaju doticaj s bolesnicima kod kojih je prisutan rizik za razvoj pothranjenosti, najčešće se ne misli o tom problemu ili se percipira vrlo kasno, u poodmakloj fazi. Postavlja se pitanje tko bi trebao biti taj koji bi napravio procjenu rizika za razvoj pothranjenosti. Ranije navedeni alat za probir, NRS 2002, lako je dostupan svima. Probir i procjena rizika uzimaju svega par minuta, a imaju veliki značaj za daljnji klinički tijek bolesti. Taj bi se probir trebao činiti prilikom svakog prijema bolesnika u bolnicu, kod svakog posjeta pacijenata s kroničnim bolestima i starije populacije liječniku opće medicine te u određenim vremenskim intervalima kod populacije smještene u mirovnim domovima i ustanovama za produženo liječenje.

Kad se detektira pothranjenost, započinje se nutritivna intervencija. Ona se može sastojati od savjetovanja o prehrani, dodatno pojačanoj hrani, uvođenju dodatnih obroka te oralnih nutritivnih suplemenata. Kod bolesnika kod koji ne možemo u dovoljnoj mjeri dopremiti hranu enteralnim putem, postoji mogućnost davanja parenteralne prehrane koja može biti samostalna ili u kombinaciji s enteralnom. Važnost enteralnog unosa nutrijenata treba naglasiti jer jedino tako hranimo enterocite i na taj način omogućujemo da obavljaju svoju funkciju i održavaju integritet crijevne barijere. Ako postoji mogućnost enteralnog hranjenja, svakako na njemu treba inzistirati. Ovisno o bolesti ili stanju koje dovodi do pothranjenosti, energetskim potrebama te potrebama za specifične nutrijente prilagođava se tip, količina i put unosa kliničke prehrane.

Danas postoje specijalni enteralni pripravci dizajnirani za pojedine bolesti i stanja te oni bazični. Svrha davanja enteralnih pripravaka je nadoknada energije i nutrijenata (proteina, masti i ugljikohidrata). Kod specijaliziranih pripravaka nadodane su supstance koje imaju npr. imunomodulatorna ili protuupalna svojstva te na taj način dodatno pospješuju prevenciju i liječenje pothranjenosti.

Kako cilj kliničke prehrane nije samo vraćanje tjelesne mase, nego funkcije organizma, treba imati na umu održanje i vraćanje mišićne mase. Mišići su ti koji održavaju funkcije organizma. Stoga uz adekvatnu dopremu energije i proteina treba vježbati mišiće, stimulirati kretanje bolesnika te započeti s fizikalnom terapijom. Cilj nam je održanje postojeće mišićne mase i funkcije te stvaranje dodatne. Povećanje tjelesne mase na račun povećanja mase masnog tkiva samo će otežati oporavak funkcija mišića i imati ulogu utega. Taj problem posebno je očit kod pretilih pothranjenih bolesnika kod kojih se, unatoč povećanoj tjelesnoj masi, smanjuje mišićna masa zbog pothranjenosti. To stanje zove se sarkopenija. Dodatan rizik razvoja sarkopenije je mirovanje zbog bolesti što pridonosi razvoju atrofije skeletne muskulature.

Dakle, problemu pothranjenosti treba pristupiti na način da prvenstveno razmišljamo o stanjima koja do nje mogu dovesti. Potom da kod svakog takvog bolesnika učinimo probir te ako postoji pothranjenost, pristupimo nutritivnoj intervenciji, po mogućnosti enteralnim putem. Danas postoje brojni gotovi enteralni pripravci koji pomažu zadovoljiti nutritivne potrebe takvih bolesnika čime se značajno olakšava liječenje pothranjenosti. Imajući u vidu energetske potrebe i potrebe za specifičnim nutrijentima treba odabrati onaj preparat koji će takvom bolesniku omogućiti adekvatnu dopremu energije i proteina sa ili bez supstanci koje će olakšati uspostavu normalnog nutritivnog statusa i funkcije organizma. Kako bi preparati bili što ukusniji, proizvode se u više različitih okusa. Zbog velikog spektra bolesti koji izazivaju pothranjenost i specifičnih potreba kod određenih bolesnika kliničkom prehranom bave se organizirani timovi koji se sastoje od educiranih liječnika, medicinskih sestara, nutricionista i farmaceuta. Prema potrebi tim timovima mogu se priključiti i druge specijalnosti kako bi se svakom bolesniku „skrojila“ optimalna nutritivna potpora i izliječila pothranjenost.

Najvećem broju bolesnika bitno je da se rizik pothranjenosti što prije detektira i započne nutritivna potpora. Tako bi se preveniralo ili što prije izliječilo stanje pothranjenosti, a tjelesne funkcije održale ili što prije vratile u normalu. Gotovi oralni pripravci uvelike pomažu rješavanju tog problema.

Kod većine ovih bolesnika enteralni put unosa hrane je moguć i poželjan, primjena gotovih enteralnih pripravaka jednostavna i laka te izbor okusa velik na zadovoljstvo naših pacijenata.