Postupnik ubrzanog oporavka nakon operacije

Protokolom ubrzanog oporavka nakon kirurškog zahvata zadnjih dvadesetak godina mijenja se postupak i pripreme i samog operacijskoga tijeka i postoperativnog nadzora i tretmana bolesnika u gotovo svim kirurškim djelatnostima, a posebno u onkološkoj kirurgiji.

U Republici Hrvatskoj organizirano je Društvo za ubrzani oporavak nakon kirurškog zahvata – Croeras – kao dio matičnog društva – Eras Society (erassociety.org), koje promovira te unaprjeđuje protokol ubrzanog oporavka nakon operacije ^(1).

ERAS protokol kao takav zasniva se na timskom multidisciplinarnom pristupu bolesniku u njegovom preoperativnom, intraoperativnom kao i postoperativnom oporavku. Osnova ERAS protokola je individualni pristup bolesniku kroz multidisciplinarnost. ERAS protokolom se nastoje ispuniti određeni postupci, a sve u cilju smanjivanja postotka postoperativnih komplikacija, te smanjivanja dana hospitalizacije. Istraživanjima je dokazano da se provođenjem ERAS protokola postotak postoperativnih komplikacija kao i broj dana hospitalizacije smanjuje i do 30 %. Multidisciplinarni tim koji se brine za bolesnika uključuje: kirurga, anesteziologa, medicinsku sestru, nutricionista, dijetetičara, fizioterapeuta, po potrebi i druge medicinske specijaliste (onkologa, gastroenterologa, pulmologa) u svrhu što boljeg i preoperativnog i postoperativnog optimiziranja bolesnika. ^{(1, 5)}

U preoperativnom dijelu ERAS protokola razlikujemo nekoliko važnih stavki, a sve u svrhu što učinkovitijeg optimiziranja bolesnika za operacijski zahvat te postoperativni tijek liječenja.

Preoperativno razlikujemo:

Adekvatan razgovor te upoznavanje bolesnika s bolesti, tijekom liječenja, našim i njegovim očekivanjima; procjenu nutritivnog statusa prema ESPEN smjernicama te NRS 2002 rezultata, u slučaju potrebe adekvatna peroralna proteinska nadoknada s visoko proteinskim enteralnim pripravcima, s ili bez dodatka EPA-e , ovisno je li riječ o onkološkim bolesnicima ili ne; optimiziranje bolesnika sa pregledima potrebnih specijalista (kardiolog, pulmolog, endokrinolog, …), ovisno o potrebi bolesnika; optimiziranje bolesnika putem prestanka pušenja (najmanje 2 tjedna), alkoholna apstinencija (najmanje 4 tjedna), mršavljenje, adekvatne tjelesne aktivnosti; odgovarajuća preoperativna antibiotska i antitrombotska profilaksa; uzimanje visoko ugljikohidratnih napitaka, u pravilu 200 ml do 2 sata pred operacijski zahvat zbog smanjivanja metaboličkog stresa i gladovanja; bez mehaničke pripreme crijeva (sprječavanje žeđi od bolova).^{(1, 2, 3, 4, 5,6)}

Intraoperativno razlikujemo:

Minimalno invazivni postupci (smanjivanje kirurškog stresa organizma); ciljana nadoknada tekućine (sprječavanje prekomjernog ili smanjenog davanja tekućine što nepovoljno utječe na sam ishod operacijskog zahvata); izbjegavanje nazogastričnih sondi kao i izbjegavanje postavljanja drenova; epiduralne anestezije; sprječavanje hipotermije.^{(1, 2, 5)}

Postoperativno razlikujemo:

Rana mobilizacija (smanjenje pulmoloških, vaskularnih komplikacija, povećanje motiliteta crijeva); rano odstranjenje drenova i sondi; NSAID analgetici, neopioidni koji usporavaju motilitet crijeva; adekvatna supresija mučnine i povraćanja; rano odstranjenja urinskog katetera; rani početak hranjenja već prvi postoperativni dan; brže otpuštanje bolesnika na kućnu njegu.^{(1, 2, 5)}

Sa sigurnošću možemo reći da je protokol ubrzanog oporavka nakon operacije u potpunosti promijenio brojne kirurške dogme, a samim time značajno utjecao na povoljni i ubrzaniji oporavak bolesnika nakon operacijskog zahvata. Također moramo ustvrditi da mjesta za napredak još uvijek ima, počevši od primarne zdravstvene skrbi pa sve do tercijarne zdravstvene skrbi.