Pojačano ispadanje kose nakon COVID-a: trebamo li biti zabrinuti?

Pandemija COVID-19, s kojom smo suočeni od ožujka 2020. godine, uzrokovana je SARS-CoV-2 virusom koji, osim za pluća, srce i bubrege, pokazuje afinitet i za brojne druge organe, uključujući i kožu.
Tijekom akutne faze bolesti moguća je pojava različitih kožnih promjena koji se najčešće povlače s oporavkom od osnovne bolesti; međutim, nekoliko mjeseci nakon COVID-a često nastaje pojačano ispadanje kose kao kasna posljedica bolesti.

Za razumijevanje tog poremećaja potrebno je naglasiti da se rast vlasi odvija u ciklusima, pri čemu svaki dlačni folikul ponavljano prolazi kroz tri faze: fazu rasta (anagenu fazu), fazu regresije (katagenu fazu) i fazu mirovanja (telogenu fazu). Anagena faza obilježena je intenzivnom mitotskom aktivnošću stanica matriksa dlačnog folikula, a traje 2 – 6 godina. Naglim smanjenjem učestalosti staničnih dioba u predjelu matriksa završava anagena, a počinje kratkotrajna, katagena faza, koja traje 2 – 3 tjedna. Potom folikul ulazi u telogenu fazu, koja traje oko tri mjeseca i završava ispadanjem vlasi.
Zdravo vlasište sadrži 10 % do 20 % telogenih vlasi, a normalno je da dnevno ispada oko 100 – 150 vlasi. Pojačano ispadanje kose naziva se efluvij, a ako je efluvij uzrokovan preuranjenim prijelazom više vlasi iz anagene u telogenu fazu, taj tip efluvija se naziva telogenim efluvijem.
Nakon COVID-a nastaje telogeni efluvij, i to najčešće oko tri mjeseca nakon preboljele bolesti. Pojava telogenog efluvija nije bila iznenađenje za dermatologe, jer je od ranije poznato da telogeni efluvij može biti potaknut brojnim čimbenicima, uključujući infektivne bolesti, neke lijekove, hormonske poremećaje, nutritivne deficite i psihički stres. Još je u vrijeme pandemije tzv. španjolske gripe početkom 20. stoljeća u stručnoj literaturi opisano pojačano ispadanje kose u više bolesnika i to 2 – 6 tjedana nakon febrilne faze bolesti. Sukladno tome, jedno od prvih istraživanja o kliničkim posljedicama bolesti COVID-19, koje je provedeno u Wuhanu, kineskom gradu koji je bio prvo žarište te bolesti, pokazalo je da se s pojačanim ispadanje kose suočilo 28,6 % bolesnika. Nadalje, američki autori su izvijestili kako su u ljeto 2020. godine, 3 – 4 mjeseca nakon vrška pandemije u njihovoj sredini, primijetili da se zbog telogenog efluvija u određene dermatološke klinike javilo oko 400 % više bolesnika nego u istom razdoblju prethodne godine.
Uzrok nastanka telogenog efluvija nakon COVID-19 bolesti do sada nije u potpunosti razjašnjen; ipak, dosadašnje znanstvene spoznaje upućuju na nekoliko mogućih čimbenika koji dovode do tog poremećaja: 1) proupalni citokini („citokinska oluja”) koji se luče kao odgovor na infekciju SARS-COv-2 virusom te oštećuju stanice matriksa folikula; 2) izravno oštećenje folikula samim virusom; 3) mikrotrombi u malim krvnim žilama koje opskrbljuju folikul te 4) psihički stres, odnosno tjeskoba i iritabilnost, koji se nerijetko pojavljuju u oboljelih, a od ranije su prepoznati kao neovisni čimbenici za provokaciju efluvija.

Telogeni efluvij nakon COVID-a je stanje koje se obično spontano povlači nakon 3 – 6 mjeseci, a obično je potrebno oko 6 – 9 mjeseci (ponekad i dulje) da bi se postigla uobičajena gustoća kose. U terapijskom pristupu vrlo je važno educirati bolesnika o prirodi poremećaja i očekivanom tijeku te na taj način smanjiti stres kojeg može uzrokovati prorjeđivanje kose.
S obzirom na to da se očekuje spontani porast kose nakon nekoliko mjeseci, terapija nije potrebna. Ipak, često se primjenjuje lokalna terapija 2 – 5 % otopinom minoksidila, iako nema jasnih dokaza njezinoj učinkovitosti u ovom tipu efluvija.
Ipak, ako se ispadanje kose prolongira na razdoblje dulje od šest mjeseci, riječ je o kroničnom telogenom efluviju, koji zahtijeva dodatnu dijagnostičku obradu i terapiju. To stanje uočeno je u manje od 10 % bolesnika nakon COVID-a.

Zaključno, pojačano ispadanje kose nakon COVID-a relativno je česta posljedica te bolesti s izvrsnom prognozom, jer se u većine bolesnika spontano povlači. Stoga nas taj poremećaj ne bi trebao zabrinjavati; ipak, ako se stanje prolongira na razdoblje dulje od šest mjeseci savjetuje se dermatološki pregled.