Periferna arterijska bolest

Periferna arterijska bolest (PAB) je bolest arterija koje opskrbljuju naše ekstremitete (ruke i noge). Posljedica je ateroskleroze, a to je proces zadebljanja i oštećenja stijenke krvnih žila stvaranjem različitih aterosklerotskih promjena (npr. plak, aterom), koji karakterizira upala i oštećenje stijenke krvne žile. Kod smanjene arterijske opskrbe dolazi do razvoja simptoma, koji variraju od lakih do teških. Laki su ograničenje u hodanju, u smislu grčeva u mišićima dok se hoda do teških, a to su razvoj kroničnih rana i razvoja gangrene. Bolesti srca i krvnih žila (kardiovaskularne bolesti) vodeći su uzrok smrti u cijelome svijetu. U Europi godišnje od kardiovaskularnih bolesti umire preko 4 milijuna ljudi, a gotovo polovica je od posljedica kardiovaskularne bolesti.

Kod kardiovaskularnih bolesti bitna je prevencija. Progresija bolesti i težina simptoma može se modificirati moderiranjem faktora rizika kao što su pušenje, nepravilna prehrana i nedovoljna tjelesna aktivnost. Kod muškarca je PAB češća i javlja se u ranijoj dobi no u žena. Obično se javlja u starijoj životnoj dobi, kao posljedica nasljednih čimbenika i loših životnih navika može se javiti i u ranijim fazama života, no rijetko kod mlađe populacije. Bolesnici s dijabetesom imaju povišen rizik od razvoja raznih drugih bolesti, pa tako i periferne arterijske bolesti i spadaju u skupinu povišenog rizika i potrebne su im češće kontrole specijalista za oboljenje krvnih žila i uvođenje ranije terapije.

Periferna arterijska bolest se dijagnosticira prilikom pregleda kod liječnika koji dalje procjenjuje je li treba pacijent biti upućen na pregled bolničkom specijalistu koji se bavi liječenjem krvnih žila. Prvo se preporučuju neinvazivne pretrage kao što su kolor Doppler i mjerenje ABI, a ukoliko je potrebno rade se i ostale pretrage kao što su angiografije ( CT, MR, DSA) od kojih je DSA (digitalna substrakcijska angiografja) invazivna i potrebno je doći u bolnicu na tu pretragu.

Na početku bolesti javljaju se neki nespecifični simptomi kao što je otežano hodanje, pojava rana koje sporo cijele, promjene kože stopala i slično. U tim ranim fazama bolesti moguće je djelovati modificiranjem faktora rizika (prehrana, kretanje, prestanak pušenja) i uvođenjem adekvatne terapije po potrebi kako bi se usporila ta progresivna bolest i prevenirali teži simptomi kao što su arterijska tromboza i gangrena.

Nasljedni faktor je najbitniji u nastanku bolesti, a loše životne navike pospješuju brži i teži nastanak bolesti.

Perifernu arterijsku bolest liječimo modificiranjem faktora rizika (promjena prehrane, prestanak pušenja, reduciranje tjelesne mase, više kretanja i vježbanja, uzimanje lijekova), do izvođenja manjih ili većih zahvata na krvnim žilama (arterijama). Zahvati na arterijama mogu biti od postavljanja stentova do operacija u smislu premosnica i čišćenja arterija od aterosklerotskog plaka.

Od medikametnozne terapije koristimo lijekove za liječenje povišenih vrijednosti tlaka (antihipertenzivi), povišenih vrijednosti lipida (antilipemici), antiagregacijski lijekovi i antikoagulacijski lijekovi, te ostala terapija ovisno o svakom bolesniku pojedinačno. Regulacija povišenih vrijednosti šećera u krvi je također izrazito bitna.

U zadnje vrijeme je kombinacija antiagregacijskog lijeka (ASK 100mg 1×1) i antikoagulansa (rivaroksaban 2,5mg 2×1) prema COMPASS i VOYAGER studijama izrazito povoljnog djelovanja za ove bolesnike i ušla je u stalnu kliničku praksu liječenja ovih bolesnika. Terapija statinima je također izrazito bitna kod bolesnika sa simptomatskom PAB te je potrebno držati vrijednosti lipida u smjernicama preporučenim vrijednostima.

Jedna od najtežih je posljedica PAB je gubitak ekstremiteta radi teške ishemije i gangrene. Ograničena hodna pruga i razvoj kroničnih rana zbog smanjene arterijske opskrbe su stadij prije razvoja teške ishemije i gangrene te je potrebno adekvatno liječenje primarno kod specijaliste vaskularne kirurgije.

Oni koji nemaju simptome koji ih ograničavaju u svakodnevnom životu se mogu pratiti kod svojeg liječnika obiteljske medicine, oni koji su zahtijevali neku intervenciju se prate barem jednom godišnje, a ako je to potrebno i češće.

Sve više se uvode nove tehnike i metode u liječenju bolesti krvnih žila i unaprjeđuju stare. Minimalno invazivne metode su primarne jer to za pacijenta znači brži oporavak. Svi pacijenti se ne mogu liječiti na isti način i nisu sve metode jednako vrijedne kod svih pacijenata. Vaskularna kirurgija još uvijek ima svoje mjesto i daje odlične rezultate uz svu ostalu terapiju koja je dostupna kod liječenja ovih pacijenata.

Bitan je pravovremeni i odgovarajući pristup u liječenju. Multidisciplinarnost i konzultacije svih specijalista uključenih u liječenje kako bi se dobili optimalni rezultati su prioritetni.