Ozljede žučnih vodova – uzroci, dijagnoza i važnost T drenaže s osvrtom na komplikacije

Ozljede žučnih vodova predstavljaju ozbiljnu komplikaciju koja se najčešće javlja tijekom kirurških zahvata na žučnom mjehuru i žučnim vodovima, posebice tijekom laparoskopske kolecistektomije. Ove ozljede mogu značajno utjecati na funkciju hepatobilijarnog sustava i uzrokovati ozbiljne posljedice za pacijenta. Ključna intervencija u mnogim slučajevima ovih ozljeda je uporaba T drenaže, koja ima važnu ulogu u osiguravanju pravilnog protoka žuči i smanjenju komplikacija.

Ozljede žučnih vodova najčešće su povezane s kirurškim zahvatima, prvenstveno tijekom:

• Laparoskopske ili otvorene kolecistektomije
• Hepatektomija
• Operacija zbog tumora jetre ili gušterače
• Rekonstrukcijskih zahvata žučnih vodova

Prema istraživanjima, ozljede žučnih vodova najčešće se javljaju tijekom laparoskopske kolecistektomije, s učestalošću od 0,3% do 0,8% svih zahvata. Premda je ovaj postotak relativno nizak, zbog visoke učestalosti ove vrste operacija, apsolutni broj pacijenata kojima se dogodi ova komplikacija nije zanemariv.

Rizični čimbenici za ozljede tijekom laparoskopske holecistektomije uključuju:

• Nejasna anatomija žučnih vodova
• Upalni procesi (npr. kolecistitis, kolangitis)
• Prisutnost kamenaca u žučnim vodovima
• Krvarenje koje može zamagliti kirurško polje
• Varijacije u anatomiji (npr. anomalije žučnog stabla)

Ozljede mogu biti različitog opsega, od manjih perforacija do potpune transekcije glavnog žučnog kanala. Ako ozljeda nije odmah prepoznata, može doći do curenja žuči u trbušnu šupljinu, što može uzrokovati bilijarni peritonitis, sepsu i druge ozbiljne komplikacije.

Prepoznavanje ozljede žučnih vodova može biti izazovno, posebice ako se simptomi ne jave odmah nakon operacije. Simptomi na koje treba obratiti pozornost uključuju:

• Bolovi u desnom gornjem kvadrantu abdomena
• Povećanje vrijednosti bilirubina i jetrenih enzima (ALP, GGT)
• Progresivna žutica
• Groznica i znakovi infekcije
• Curenje žuči iz kirurške rane ili intraabdominalnog drena (ukoliko je isti postavljen)

Ako se sumnja na ozljedu, važno je brzo postaviti dijagnozu uz pomoć slikovnih metoda, poput ultrazvuka, magnetske rezonancije (MRCP) ili endoskopske retrogradne kolangiopankreatografije (ERCP). Ove metode mogu precizno prikazati mjesto i opseg ozljede te pomoći u planiranju daljnje terapije.

Ozljede žučnih vodova mogu dovesti do nekoliko ozbiljnih komplikacija:

• Bilijarni peritonitis: Nastaje curenjem žuči u trbušnu šupljinu, što može uzrokovati upalu peritoneuma. Učestalost bilijarnog peritonitisa nakon ozljede žučnih vodova iznosi između 2% i 5%.
• Sepsa: Ukoliko se infekcija proširi iz bilijarnog sustava, može doći do sepse, ozbiljnog stanja koje zahtijeva hitno liječenje. Sepsa se javlja u oko 1% do 3% slučajeva kompliciranih ozljeda žučnih vodova.
• Strikture žučnih vodova: Zbog stvaranja ožiljaka na mjestu ozljede ili anastomoze, može doći do sužavanja (strikture) žučnih vodova. Ova komplikacija se razvija u oko 10% do 30% pacijenata s prethodnom ozljedom žučnih vodova, ovisno o težini i tretmanu ozljede.
• Reoperacija: U slučajevima gdje je ozljeda prepoznata kasno ili je loše tretirana, često je potrebna reoperacija.

T drenaža je metoda koja se koristi za postavljanje silikonske ili lateks cijevi u obliku slova “T” u žučne vodove. Jedna ruka cijevi postavlja se u zajednički žučni vod (ductus choledochus), dok druga izlazi van kroz kožu i omogućuje odvlačenje žuči u drenažnu vrećicu.

T drenaža ima nekoliko ključnih uloga:

• Održavanje protoka žuči: T drenaža osigurava kontinuirani protok žuči iz jetre, što je posebno važno nakon kirurške rekonstrukcije žučnih vodova. Ova metoda sprječava nakupljanje žuči, pritisak i moguće curenje na mjestu anastomoze.
• Prevencija stvaranja striktura: Osiguravanjem protoka, smanjuje se rizik od stvaranja striktura na mjestu kirurške rekonstrukcije ili ozljede, jer omogućuje postupno cijeljenje i oporavak tkiva.
• Dijagnostički alat: Kroz T cijev mogu se provoditi kontrastna sredstva radi praćenja toka žuči, što je korisno u procjeni uspješnosti zahvata ili u otkrivanju eventualnih postoperativnih komplikacija.
• Olakšanje intraabdominalnog pritiska: Uklanjanjem viška žuči smanjuje se intraabdominalni tlak, što može biti korisno u situacijama gdje postoji rizik od razvoja bilijarne hipertenzije.
• Smanjenje rizika od infekcija: Kontinuirano dreniranje žuči smanjuje rizik od bilijarnih infekcija koje mogu proizaći iz stagnacije žuči ili začepljenja žučnih vodova.

Postavljanje T drenaže preporučuje se u sljedećim situacijama:

• Nakon kirurške rekonstrukcije žučnih vodova, osobito kod složenih ozljeda
• Kod ozljeda ili striktura žučnih vodova koje zahtijevaju privremenu dekompresiju
• Nakon resekcije tumora koji zahvaćaju žučne vodove
• U slučajevima ozbiljnog kolangitisa gdje je potrebno osigurati drenažu
• T drenaža se obično postavlja intraoperativno, a duljina njenog ostanka ovisi o prirodi ozljede ili zahvata te postoperativnom oporavku pacijenta. Period dreniranja može varirati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, a odluka o uklanjanju donosi se na temelju kontrolnih slikovnih nalaza i općeg stanja pacijenta.

Ozljede žučnih vodova su kompleksne i potencijalno ozbiljne komplikacije koje zahtijevaju brzu i preciznu dijagnozu te odgovarajuću terapiju. T drenaža igra ključnu ulogu u upravljanju ovim ozljedama, omogućujući pravilnu drenažu žuči i smanjenje rizika od komplikacija kao što su strikture i bilijarni peritonitis. Pravovremena postoperativna procjena i adekvatno postavljanje T drenaže mogu značajno poboljšati ishod liječenja i kvalitetu života pacijenata.