Kronični cistitis u žena

Nakon infekcija respiratornog sustava, urogenitalne infekcije najčešće su bolesti s kojima se liječnik obiteljske medicine susreće u svojoj svakodnevnoj praksi. Upale urogenitalnog sustava zahvaćaju oba spola i sve dobne skupine. Češće se javljaju u žena, poglavito u žena reproduktivne dobi, čak 10 puta češće nego u muškaraca.

Među urogenitalnim infekcijama najveća incidencija je tzv. kroničnog cistitisa – bolesti ili bolje rečeno “stanja”, karakteriziranog oslabljenom kvalitetom života koje se po definiciji javlja najmanje tri puta godišnje. Kronični cistitis za razliku od akutnog, može i ne mora biti praćen pojavom bakteriurije (nalazom bakterija u mokraći), koja može biti signifikantna (više od 100 000 bakterija u ml urina) ili nesignifikantnom (manje od 100 000 bakterija u ml urina).

Akutni cistitis bakterijska je infekcija mokraćnog mjehura, karakterizirana signifikantnom bateriurijom (pozitivan nalaz urinokulture), naglog početka, praćena simptomima:

• dizurije (pečenje kod mokrenja),
• polakisurije (mokrenje malih količina mokraće),
• urgencije (neodgodivu potrebu za mokrenjem),
• suprapubičnom bolnošću i
• afebrilnim stanjem.

Definicija kroničnog cistitisa nešto je teža budući da je najčešće praćena odsutnošću bakterija u mokraći i/ili nesignifikantnom bakteriurijom, obično nema patološkog morfološkog supstrata koji bi bio odgovoran za razvoj kroničnog cistitisa, pojavljuje se više od tri puta godišnje, a obično je povezana s nekim vanjskim provokativnim čimbenikom (riziko-faktorom) koji bolesnica uz objašnjenje i upute liječnika opće medicine i urologa mora sama dokučiti.

Provokativni čimbenici na koje se u žena ne može utjecati su: kratkoća mokraćne cijevi, blizina rodnice i blizina izlazišta završnog dijela debelog crijeva. Za razliku od tih, postoje vanjski riziko-faktori koje se može eliminirati i/ili reducirati te tako spriječiti, odgoditi ili umanjiti simptome kroničnog cistitisa.

Vanjski provokativni čimbenici:

• smanjen unos tekućine – HIPERKONCENTRACIJA mokraće

PREVENCIJA: povećan unos tekućine, izmokravanje 2 L tekućine dnevno (“izmokravanje bakterija” i onemogućavanje njihova nastanjivanje u mokraćnom mjehuru

• kronična iritacija genitalnog područja – mehanička migracija bakterija iz debelog crijeva (usko donje rublje, vožnja bicikla, motocikla, uske hlače)

PREVENCIJA: izbjegavanje navedenoga

• spolni odnos – mehanička migracija bakterija iz debelog crijeva u rodnicu, a potom u mokraćni mjehur, iritacija i isušivanje sluznice rodnice

PREVENCIJA – izmokravanje prije i poslije spolnog odnosa, spolni odnos na “prazan mokraćni mjehur”

• higijena genitalnog područja – nakon nužde i tijekom tuširanja
• psihosomatski sindrom – u malom broju oboljelih simptomi kroničnog cistitisa mogu se javljati u fazama anksioznosti.

Najveća incidencija kroničnog cistitisa je u mladih, spolno aktivnih djevojaka (tzv. “cistitis medenog mjeseca”) te žena u menopauzi. U prvih se cistitis javlja kao migracija fekalnih bakterija za vrijeme spolnog čina, a u drugim kao posljedica suhoće rodnice i nedostatka vaginalne sluzi koja djeluje preventivno (bakteriostatski).

Dijagnoza kroničnog cistitisa postavlja se na temelju anamneze. Važno je isključiti postojanje aktivne bakterijske infekcije (pozitivna urinokultura) koja zahtijeva liječenje antibioticima te postojanje patološkog morfološkog supstrata (suženje mokraćne cijevi, kamenci mokraćnog mjehura, bubrega, suženje mokraćovoda) koje zahtijevaju korekciju, obično kirurškim putem. U slučaju odsutnosti navedenog, i ako se “infekcija” javlja više od tri puta godišnje, postavljamo dijagnozu kroničnog cistitisa.

Liječenje kroničnog cistitisa primarno se sastoji u detekciji provokativnih vanjskih čimbenika i njihovu uklanjaju i/ili reduciranju. U slučaju postojanja patološkog morfološkog, organskog supstrata slijedi korekcija (npr. uklanjanje kamenaca mokraćnog mjehura, bubrega, proširenje suženja mokraćne cijevi ili mokraćovoda). Pozitivna urinokultura liječi se na temelju antibiograma trodnevnom antibiotskom terapijom. U slučaju jačih simptoma sedmodnevnom terapijom.

Komplikacije kroničnog cistitisa iznimno su rijetke. Ako se na vrijeme ne prepozna i ne liječi može doći do pijelonefritisa karakteriziranog zimicom, tresavicom i visokom temperaturom koji zahtijeva hospitalizaciju i parenteralnu antibiotsku terapiju. Opetovani cistitisi mogu dovesti i do suženja vanjskog ušća mokraćne cijevi (meatostenoze) koji u “začaranom krugu” dovode opet do pojave cistitisa budući da se bolesnica ne može izmokriti do kraja. Stanje zahtijeva kiruršku korekciju nakon čega u pravilu simptomi u potpunosti nestaju.

Prevencija kroničnog cistitisa sastoji se u detekciji, eliminaciji i/ili redukciji provokativnih vanjskih čimbenika. Higijensko-dijetetske mjere koje objasni liječnik, najvećem su broju “oboljelih” dostatne za potpuno “izlječenje.”

Prognoza kroničnog cistitisa osim psihičke nelagode, u pravilu je odlična.