Gljivična infekcija nokta

Može zahvatiti nokte na rukama i, znatno češće, na nogama.
Jedan od najvažnijih rizika za nastanak gljivične infekcije nokta jest naslijeđe kao vertikalni oblik širenja u obiteljskim stablima.
Utjecaj ponavljane traume kao posljedice skeletnih abnormalnosti — alteriranog položaja prstiju (hallux valgus, hallux valgus interphalangeus, hallux erectus) i stopala (spušteno stopalo) — igra važnu ulogu u patofiziologiji gljivične infekcije, posebice noktiju stopala. Frikcija uslijed nošenja neadekvatne obuće može uzrokovati subungvalnu hiperkeratozu koja remeti integritet hiponihija i omogućuje gljivama penetraciju do nokatnog kreveta.

Najčešći uzročnici gljivične infekcije nokta

Gljivične infekcije noktiju uzrokuju različite vrste gljiva, među kojima su najčešće:

  1. Dermatofiti – rodovi Trichophyton rubrum i Trichophyton mentagrophytes, koji se hrane keratinom prisutnim u noktima, koži i kosi.

  2. Nedermatofiti – poput plijesni (Fusarium spp., Aspergillus spp.)

  3. Kvasci – Candida spp. Uglavnom uzrokuju infekcije kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom (dijabetes, HIV, kemoterapija) ili onih koji često imaju vlažne ruke/noge.

Čimbenici rizika

  • Lokomotorni problemi poput abnormalnosti/deformiteta kralježnice koji dovode do promijenjene pozicije i trenja nokta s obućom

  • Nošenje neadekvatne obuće koja uzrokuje mikrotraume noktiju

  • Dugotrajna izloženost vlazi i znojenju

  • Nošenje zatvorene, neprozračne obuće

  • Oslabljen imunološki sustav (dijabetes, HIV, kemoterapija)

  • Loša higijena stopala i ruku

  • Česta uporaba javnih bazena, sauna i tuševa

Simptomi gljivične infekcije noktiju

Infekcija može zahvatiti jedan ili više noktiju, a simptomi uključuju:

  • Odvajanje nokta od nokatnog kreveta (oniholiza)

  • Promjenu boje nokta (žuta, smeđa, bijela, crna)

  • Zadebljanje nokatne ploče i/ili promjenu teksture nokatne ploče

Dijagnoza gljivične infekcije

Liječnik može postaviti sumnju na onihomikozu na temelju kliničkog pregleda.
Dijagnoza se potvrđuje mikološkom obradom (nativno i kultura) ili patohistološkom analizom.

Oblici liječenja gljivične infekcije nokta

Postoji nekoliko terapijskih opcija liječenja onihomikoze koje uključuju oralne, lokalne antimikotike i različite uređaje na bazi svjetla (laseri, fotodinamska terapija). Trajanje liječenja ovisi o zahvaćenosti nokta (udaljenosti promijenjenog dijela nokta od distalnog ruba).
U obzir kod izračuna vremena liječenja treba uzeti činjenicu da nokti na rukama rastu 1 mm tjedno; nokti na nogama 1 mm mjesečno (četiri puta sporije). Nokti brže rastu ljeti nego zimi.
Oralni antimikotici imaju veću stopu i kraći period izliječenja u odnosu na lokalne preparate, ali mogu imati neželjene reakcije poput hepatotoksičnosti i interakcije s drugim lijekovima.
Terbinafin, itrakonazol i flukonazol najčešće se primjenjuju u liječenju gljivične infekcije nokta. Od novih antimikotika, fosravuconazol je u fazi ispitivanja.
Preparati za lokalnu primjenu poput ciclopiroxa, amorolfina, lulikonazola, efinakonazola i tavaborola imaju bolji sigurnosni profil, ali i slabiji terapijski učinak te dulje vrijeme izliječenja. Nove topičke formule kao brže opcije lokalnog liječenja trenutačno su u fazi istraživanja.
Uređaji na bazi svjetla poput lasera (EBD) i fotodinamske terapije (PDT) pokazuju poboljšanja u kozmetičkom izgledu nokta, ali njihova učinkovitost u liječenju onihomikoza nije u dovoljnoj mjeri potvrđena.
Recidiv kod onihomikoza je čest; stoga je preporuka da osobe s gljivičnom infekcijom nokta, uz terapijski protokol, konzistentno provode preventivne mjere dezinfekcije čarapa i stopala.

Prevencija gljivične infekcije nokta

Kako bi se smanjio rizik nastanka gljivične infekcije nokta, preporučuje se:

  • Održavanje stopala i ruku suhim i čistim

  • Nošenje udobne i prozračne obuće

  • Redovito mijenjanje čarapa i nošenje prozračne obuće

  • Korištenje zaštitne obuće u javnim bazenima i tuševima

  • Izbjegavanje dijeljenja pribora za nokte i odlazaka u salone koji ne steriliziraju instrumente za manikuru/pedikiru u autoklavima

  • Redovita dezinfekcija obuće

  • Korekcija skeletnih abnormalnosti kako bi se spriječila trauma noktiju

Zaključak

U slučaju gljivične infekcije noktiju stopala, važno je uzeti u obzir da su nokti, prsti i stopalo usko povezana funkcionalna jedinica. Esencijalno je da se u svakom slučaju onihomikoze i onihodistrofije razumije dinamika stopala: strukturno-funkcijska povezanost, kao i utjecaj ortopedsko-podijatrijskih čimbenika u nastanku distrofije nokta. Kod pacijenata s onihomikozom noktiju stopala bitan je sistematičan i multidisciplinaran pristup, kako u evaluaciji, tako i u liječenju, koji uz terapiju gljivične infekcije nokta uključuje korekciju ortopedsko-podijatrijskih nepravilnosti svakog pojedinog pacijenta.

Reference
  1. Haneke E., Roseeuw D. The scope of onychomycosis: Epidemiology and clinical features. Int. J. Dermatol. 1999;38((Suppl. S2)):7–12. doi: 10.1046/j.1365-4362.1999.00015.x. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]
  2. Jazdarehee A., Malekafzali L., Lee J., Lewis R., Mukovozov I. Transmission of onychomycosis and dermatophytosis between household members: A scoping review. J. Fungi. 2022;8:60. doi: 10.3390/jof8010060. [DOI] [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]
  3. Zaias N., Rebell G., Escovar S. Asymmetric gait nail unit syndrome: The most common worldwide toenail abnormality and onychomycosis. Skinmed. 2014;12:217–223. [PubMed] [Google Scholar]
  4. Haneke E. Foot, toe and nail changes—Are they interdependent? Skin Append. Disord. 2024 doi: 10.1159/000538531. accepted . [DOI] [Google Scholar] 5.Haneke E. Fungal infections of the nail. Semin. Dermatol. 1991;10:41–53. [PubMed] [Google Scholar]
  5. Ogawa T., Matsuda A., Ogawa Y., Tanaka R. Risk factors for the development of tinea pedis and onychomycosis: Real-world evidence from a single-podiatry center, large-scale database in Japan. J. Dermatol. 2024;51:30–39. doi: 10.1111/1346-8138.16991. [DOI] [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]
  6. Jenkins D.W., Cooper K., O’Connor R., Watanabe L., Wills C. Prevalence of podiatric conditions seen in Special Olympics athletes: Structural, biomechanical and dermatological findings. Foot. 2011;21:15–25. doi: 10.1016/j.foot.2010.10.004. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]
  7. Rich P. Special patient populations: Onychomycosis in the diabetic patient. Pt 2J. Am. Acad. Dermatol. 1996;35:S10–S12. doi: 10.1016/s0190-9622(96)90063-8. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]
  8. O.L., Arendrup M.C., Svejgaard E.L. Prevalence of toe nail onychomycosis in diabetic patients. Acta Derm. Venereol. 2006;86:425–428. doi: 10.2340/00015555-0113. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]
  9. Faergemann J., Baran R. Epidemiology, clinical presentation and diagnosis of onychomycosis. Br. J. Dermatol. 2003;149((Suppl. S65)):1–4. doi: 10.1046/j.1365-2133.149.s65.4.x. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]
  10. Alves N.C.P.O.P., Moreira T.A., Malvino L.D.S., Rodrigues J.J., Ranza R., de Araújo L.B., Pedroso R.D.S. Onychomycosis in psoriatic patients with nail disorders: Aetiological agents and immunosuppressive therapy. Dermatol. Res. Pract. 2020;2020:7209518. doi: 10.1155/2020/7209518. [DOI] [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]
  11. Murray S.C., Dawber R.P. Onychomycosis of toenails: Orthopaedic and podiatric considerations. Australas. J. Dermatol. 2002;43:105–112. doi: 10.1046/j.1440-0960.2002.t01-1-00570.x. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]
  12. McGonagle D., Tan A.L., Benjamin M. The nail as a musculoskeletal appendage—Implications for an improved understanding of the link between psoriasis and arthritis. Dermatology. 2009;218:97–102. doi: 10.1159/000182250. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]
  13. Zaias N., Escovar S.X., Zaiac M.N., Edwards R., Dutra M., Pona A., Rio E.D., Jungcharoensukying P. Onychomycosis, the active invasion of a normal nail unit by a dermatophytic versus the colonization of an existing abnormal nail unit by environmental fungus. Skinmed. 2020;18:18–22. [PubMed] [Google Scholar]
  14. Kim J.K., Chung H.C., Chun E.J., Kim S., Kim C.W. Correlation between nail thickness and onychomycosis: Misuse of antifungal agents in patients with thick nails. Ann. Dermatol. 2024;36:123–124. doi: 10.5021/ad.22.130. [DOI] [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]
  15. Vlahovic T.C. Onychomycosis: Evaluation, treatment options, managing recurrence, and patient outcomes. Clin. Podiatr. Med. Surg. 2016;33:305–318. doi: 10.1016/j.cpm.2016.02.001. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]
  16. Sommer S., Sheehan-Dare R.A., Goodfield M.J., Evans E.G. Prediction of outcome in the treatment of onychomycosis. Clin. Exp. Dermatol. 2003;28:425–428. doi: 10.1046/j.1365-2230.2003.01308.x. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]
  17. Haneke E. Differential diagnosis of nail psoriasis and onychomycoses: A report based on 40 years of specialised nail consultations. EMJ Dermatol. 2020 doi: 10.33590/emjdermatol/20-00008. [DOI] [Google Scholar]
  1. Gljivična infekcija nokta
  2. Najčešći uzročnici gljivične infekcije nokta
  3. Čimbenici rizika
  4. Simptomi gljivične infekcije noktiju
  5. Dijagnoza gljivične infekcije
  6. Oblici liječenja gljivične infekcije nokta
  7. Prevencija gljivične infekcije nokta
  8. Zaključak