Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)

Što je anksioznost? To je osjećaj strepnje, nejasno iščekivanje napetosti, neugodnosti, nedefiniranog izvora. Osoba može reći da ju je strah, no strah po definiciji ima jasan izvor, osoba se boji konkretno nečega, a anksioznost je neodređena.

Anksioznost je emocija koju doživljava svaka osoba, to je pratilac naših svakodnevnih situacija; u donošenju raznih odluka, u interakcijama s drugim ljudima, raznim očekivanjima, na radnom mjestu. Kod GAP-a anksioznost prelazi okvire svakodnevne anksioznosti, pa možemo reći da se radi o patološkoj anksioznosti koja dugo postoji i ometa životno funkcioniranje osobe. Anksioznost se javlja kod anksioznih poremećaja, no kao popratni simptom javlja se u depresiji i ostalim psihijatrijskim poremećajima.

Dijagnoze se u psihijatriji daju prema kriterijima, a kod nas je službena Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema (kratica: MKB-10), a u SAD DSM 5.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) – šifra po MKB-u F41.1 spada u grupu anksioznih poremećaja.

Simptomi karakteristični za GAP su kronična anksioznost i pretjerana briga, stalno iščekivanje brige. Uz brigu i anksioznost u dijagnostičke kriterije ubrajaju se nemir, strah od gubitka kontrole, strah od smrti, razdražljivost, brzo umaranje, teškoće koncentracije, tenzijske glavobolje, iritabilnost, napetost mišića, teškoće usnivanja, nemirno spavanje, osjećaj da je osoba na rubu ludila, uz povećanu aktivnost vegetativnog sustava karakteriziranu simptomima kao što su gubitak daha, osjećaj lupanja srca, znojenje, teškoće disanja, nelagoda u prsnom košu i ili trbuhu, drhtanje tijela. Za postavljanje dijagnoze GAP-a simptomi trebaju trajati većinu dana tijekom 6 mjeseci.

Kod GAP-a osoba konstantno i pretjerano brine o nizu različitih događaja, što vrlo teško kontrolira. Laički se može reći da je kronično nervozna. Brige su vezane za svakodnevne realitetne situacije; za obiteljsku problematiku, brige o zdravlju i sreći bliskih osoba, brige mogu biti vezane za radno mjesto. Tipično je da se fokus briga prebacuje, ako se nešto i riješi, nastavno se o drugom brine, odnosno nema kraja brigama.

Osobe s GAP-om opisuju sebe kako cijeli život brinu, uvijek su u koliziji vjerovanja da moraju brinuti, no te brige ih jako iscrpljuju i štete, ali ne mogu se obraniti od briga i pratećih simptoma te sveukupno dolazi do blažeg ili vrlo značajnog pada funkcionalnosti u obiteljskoj, socijalnoj i radnoj sredini. Nekima postaje nemoguće obavljati i minimalne svakodnevne zadatke.

Dijagnoza GAP-a neće se postaviti ako su simptomi posljedica uzimanja alkohola i droga, naglog prekida uzimanja nekih lijekova posebno iz skupine benzodiazepina ili su posljedica neke tjelesne bolesti, npr. povećanog rada štitnjače, odnosno hipertireoze, srčanih, endokrinoloških ili drugih bolesti. Trebaju se  isključiti drugi anksiozni poremećaju (panični poremećaj, socijalna anksioznost, opsesivno kompulzivni poremećaj, separacijski anksiozni poremećaj, somatizacijski poremećaj), također se isključuju sumanute ideje kod psihotičnih poremećaja. Osoba s GAP-om može imati i druge psihijatrijske dijagnoze, npr. depresiju.

GAP se obično javlja u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, više u žena nego u muškaraca.

GAP je kroničan i često osobe obilaze liječnike opće medicine zbog (vegetativnih) tjelesnih simptoma anksioznosti, što ne rješava problem. S obzirom na kroničnost simptoma i iscrpljivanje bolesnika,  snažno se narušava svakodnevno funkcioniranje, osoba više ne može adekvatno obavljati svoje obiteljske, socijalne i radne uloge.

Što je uzrok GAP-a?

Uzrok GAP-a je nepoznat, no kao i kod drugih psihijatrijskih poremećaja smatra se da interakcija genetskih odnosno bioloških faktora, uz cjeloživotne osobne psihosocijalne faktore (traume u djetinjstvu, gubitak roditelja) predstavljaju predispoziciju, a onda će pod utjecajem okolinskih faktora kao npr. raznih stresova, sukoba i konflikata doći do pojave GAP-a.

Kako si pacijent sam može pomoći?

Paziti na uzimanje kave, čaja i gaziranih pića koji mogu pospješiti anksioznost. Redovito hodati, vježbati, potražiti pomoć stručne osobe.

GAP se liječi lijekovima (psihofarmacima), a od psihoterapije učinkovita je kognitivno-bihevioralna psihoterapija.

Od psihofarmaka daju se benzodiazepini (diazepam, alprazolam, oksazepam) koji imaju brzi učinak u smislu smanjenja simptoma anksioznosti, čije se korištenje preporučuje kraće vrijeme, najbolje oko 2 do 4 tjedna dok bazični lijekovi – antidepresivi ne ostvare učinak. Kraće uzimanje benzodiazepina je blagotvorno, no uzimanje duže od mjesec dana izaziva ovisnost. Od antidepresiva koriste se oni s djelovanjem na serotonin i noradrenalin (dualni antidepresivi) koji se nazivaju selektivni inhibitori ponovnog unosa noradrenalina i serotonina kao što su duloksetin i venlafaksin, koji povećavaju razinu serotonina i noradrenalina u mozgu. Od ostalih daju se selektivni inhibitori ponovnog unosa serotonina, kao što su sertralin i paroksetin, mogu se davati triciklički antidepresivi, od drugih lijekova daje se  pregabalin.