Farmakološko liječenje vrtoglavica

Vrtoglavica (lat. vertigo) je simptom oboljenja koji nastaje zbog oštećenja dijelova unutarnjeg uha ili dijela mozga zaduženih za ravnotežu ili kontrolu pokreta očiju. Opisuje se kao subjektivni osjećaj rotacije vlastitog tijela (subjektivni vertigo) ili osjećaj da se okolina vrti oko njega (objektivni vertigo). Vrtoglavica je često praćena mučninom, povraćanjem, znojenjem, nevoljnim pokretima očnih jabučica, poremećajem ravnoteže sa zanošenjem na bolesnu stranu te mogućeg pada i nastanka ozljeda što zbog svega navedenog znatno utječe na stvaranje osjećaja straha i nesposobnosti za obavljanje dnevnih aktivnosti.

Vrtoglavice mogu biti centralnog podrijetla ako je uzrok bolesti lokaliziran u mozgu ili malom mozgu koja nastaje kao posljedica migrene, moždanog udara, neuroloških oboljenja, tumora, metaboličkih poremećaja te brojnih drugih uzroka ili češće do 90 % vrtoglavice su perifernog ili vestibularnog podrijetla kada je uzrok bolesti u unutarnjem uhu.

Periferni vertigo uključuje nekoliko različitih kliničkih entiteta. Benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV) ili kupolitijaza je karakteriziran ponavljajućim vrtoglavicama bez smetnji sluha koji nastaje taloženjem kristala kalcijeva karbonata u labirintu unutarnjeg uha. Vrtoglavice se u ovom oboljenju javljaju pri određenim kretnjama glave npr zabacivanjem glave ili nagli pokret glave u jednu stranu ili okretanje prilikom spavanja. Ovaj tip vrtoglavica liječi se repozicijskim vježbama ili manevrima ovisno o zahvaćenosti polukružnih kanala unutarnjeg uha. Menierova bolest vrtoglavica ima simptome šuma uz osjećaj punoće u uhu. Napad traje do nekoliko sati a potom se normalizira te zbog povećanja broja napadaja uslijedi trajno oštećenje sluha. Ovo oboljenje liječi se medikamentno koji za cilj imaju smanjenje količinu endolimfe u labirintu unutarnjeg uha. Upala vestibularnog živca ili vestibularni neuronitis uzrokovan je najčešće virusnom infekcijom, ishemijom i imunološki posredovanim mehanizmima koji zahtjeva simptomatsku i specifičnu terapiju lijekovima uz naknadnu vestibularnu rehabilitacijsku terapiju.

Farmakološko liječenje vrtoglavice provodi se ovisno o uzroku i fazi bolesti uz osnovni cilj suzbijanja simptoma u akutnoj fazi bolesti i poticanju vestibularne rehabilitacije u kroničnoj fazi.

Farmakološko liječenje vrtoglavica uključuje simptomatsku i specifičnu terapiju.

Nadoknada tekućine u akutnoj fazi je potrebna u slučajevima kada je unos hrane otežan uz lijekove za akutne napadaje odnosno vestibularne supresante i antiemetike. Supresanti djeluju na razini neurotransmitera uključenih u širenje impulse od primarnih do sekundarnih vestibularnih neurona i održavanje tonusa u vestibularnim jezgrama. Djeluju na područje središnjeg živčanog sustava koji kontrolora povraćanje kao i periferne komponente u gastrointestinalnom sustavu. Reprezentativni vestibularni supresanti uključuju antihistaminike poput dimenhidrinata i metklizina, antikolinergike poput skopolamina i atropina, antidopaminergike, agoniste receptora aminomaslačne kiseline poput diazepama, lorazepama i klonazepama, te blokatore kalcijevih kanala poput flunarizine. Reprezentativni antiemetici uključuju antidopaminergike te antagoniste serotoninskih receptora. Većina vestibularnih supresora može imati sedativne učinke stoga mogu ometati aktivnosti poput vožnje ili upravljanje strojevima. Važno je znati da supresorska terapija može biti kontraproduktivna stoga zahtijeva pažljivo praćenje napretka liječenja budući da može odgoditi centralnu vestibularnu kompenzaciju.

Od specifičnih antivertiginoznih lijekova koji izravno djeluju na metabolizam u unutarnjem uhu ili centre u mozgu propisuju se betahistin. Betahistin je analog histamina koji djeluje na smanjenje učestalosti i intenziteta napadaja vrtoglavice. Ključni mehanizmi djelovanja su: poboljšava mikrocirkulaciju u unutarnjem uhu tako da uzrokuje širenje krvnih žila čime se povećava protok krvi, poboljšava opskrba kisikom i hranjivim tvarima te smanjuje pritisak nakupljene tekućine koji uzrokuje vrtoglavicu. Pored navedenog povećava oslobađanje neurotransmitera histamina, serotonina i acetilkolina uz poticanje vestibularne kompenzacije i smanjenje aktivnosti u vestibularnim jezgrama u moždanom deblu što pomaže u smirivanju osjećaja vrtnje. Poboljšanje uz betahistin tek se primjećuje nakon nekoliko dana od primjene terapije dok za nekoliko tjedana ili mjeseci kontinuiranog uzimanja postiže puni terapijski učinak. Napominje se da ga je potrebno uzimati uz obrok kako bi se smanjile smetnje mučnine i žgaravice. Djelovanje betahistina očituje se na smanjenje broja napadaja uz dugotrajnu stabilizaciju, ublažavanje popratnih simptoma, poboljšanje kvalitete života uz lakše obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Betahistin se uglavnom koristi za dugotrajnu terapiju Menierove bolesti i perifernih vrtoglavica

Cinarizin i dimenhidrinat je drugi farmakološki specifični antivertiginozni lijek koji je fiksna kombinacija dvije različite djelatne tvari antihistaminika i antikolinergika. Ova kombinacija lijeka ispoljava parasimpatolitičke i depresivne učinke na središnji živčani sustav kao i vestibularni sedativ koji je često prvi izbor liječenja budući da istovremeno smanjuje osjećaj vrtnje i popratnu mučninu. Terapijsko djelovanje ovog lijeka zbog svog dvostrukog odnosno sinergističkog djelovanja nakon preporučena 4 tjedna liječenja iznosi 60-70 % što upućuje na dobar terapijski učinak lijeka te se smatra lijekom izbora u akutnoj vrtoglavici kojima je porijeklo u raznim vestibularnim poremećajima.

Terapija vrtoglavica prema specifičnim dijagnozama uključuje specifičnu terapiju npr metilprednizolonom odnosno kortikosteroidna koji se primjenjuju kod upalnih stanja i ublažavaju vrtoglavicu te potiču vestibularnu kompenzaciju vestibularnog neuronitisa ali djelovanje navedenog liječenja još nije u potpunosti razjašnjeno stoga se propisuje individualno.

Zabilježena je antivirusna terapija temeljena kod virusne etiologije vestibularnog neuronitisa ili u slučaju kod vestibularnih migrena kada je indicirana upotreba lijekova za prevenciju migrena npr beta- blokatorima, blokatori kalcijevih kanala, antiepileptici, antidepresivi.

Vrtoglavica je neugodan poremećaj koji ometa obavljanje svakodnevnih aktivnosti te je vrlo važno diferencirati centralnu od periferne vrtoglavice uz pomoć dijagnostičkih alata. Vrtoglavicu je moguće liječiti uz pravilno postavljanje dijagnoze poradi provođenja optimalne terapije kako bi se postigli najbolji terapijski učinci.