Enteralna prehrana

Redovitom i uravnoteženom prehranom organizmu osiguravamo potrebnu količinu energije i nutrijenata koji su nužni za održavanje zdravlja organizma.

Kod bolesnika kod kojih se adekvatan unos energije i nutrijenata ne može postići uobičajenom prehranom potrebna je dodatna nutritivna potpora nekim od farmakološki definiranih pripravaka. Nutritivna potpora se može postići oralnim putem (engl. ONS – oral nutritional support), enteralnim putem i parenteralnim putem.

Enteralna prehrana omogućuje unos nutritivno i farmakološki definiranih enteralnih pripravaka oralnim putem ili putem pomagala (sonde) u želudac ili tanko crijevo.

Pripravci za enteralnu prehranu usklađeni su s regulativom Europske komisije i regulirane Uredbom EU 609/2013. koja se odnosi na hranu za posebne skupine i pripadaju u kategoriju hrane koju nazivamo „hrana za posebne medicinske potrebe“. Izdaju se na liječnički recept uz preporuku bolničkog liječnika specijalista, nalaze se na osnovnoj ili dopunskoj listi lijekova HZZO-a, a prodaju se samo u ljekarnama.

Dostupan je širok izbor enteralnih formula pa je za uspješnu primjenu potrebno poznavati njihov sastav (supstrate korištene u njihovoj pripremi). Supstrati koji se koriste za njihovu primjenu prirodnog su podrijetla (biljnog ili životinjskog).

Prema kemijskom sastavu razlikujemo monomerne, oligomerne i polimerne pripravke. Osnovna razlika između tih pripravaka je u veličini, odnosno količini i vrsti prisutnih molekula i supstrata.

 

  • Monomerni pripravci imaju uske indikacije za primjenu kao što su teške alergije na hranu, teška malapsorpcija te pedijatrijska skupina bolesnika.
  • Oligomerne formule imaju lakšu probavljivost i apsorpciju od polimernih pripravka. Indikacije za njihovu primjenu uključuju intoleranciju polimernih pripravaka, malapsorpcijske sindrome (Crohnova bolest, radijacijski enteritis), stanja nakon dugotrajnoga gladovanja i jejunalno hranjenje.
  • Polimerni pripravci su najčešće korišteni jer se najbolje podnose, sadrže uravnotežen omjer makronutrijenata uz standardizirane količine minerala, oligoelemenata i vitamina.

Enteralni pripravci također mogu biti standardni ili specifični.

  • Standardni pripravci sadrže sve makronutrijente i mikronutrijente u balansiranom omjeru. Mogu biti nutritivno cjeloviti (što znači da se mogu upotrebljavati kao jedini izvor hrane za pacijenta) ili se primjenjuju kao dodatci nekom drugom vidu prehrane.
  • Specifični enteralni pripravci koriste posebne nutrijente s farmakološkim učinkom (farmakonutrijente) te specifičan omjer i sastav makronutrijenata da bi se zadovoljile potrebne posebnih skupina bolesnika (bubrežni bolesnici, dijabetičari, starija populacija, bolesnici s kroničnim plućnim bolestima, bolesnici s tumorskom kaheksijom itd.).

Indikacije za primjenu enteralne prehrane su široke, od pothranjenosti do svih stanja kada osobama prijeti pogoršanje nutritivnog statusa zbog osnovne bolesti ili planiranih dijagnostičkih i terapijskih postupaka te radi bržeg oporavka. Potrebno je da bolesnik ima barem djelomično funkcionalan probavni sustav za njihovu uspješnu primjenu.

Brojne kliničke studije potvrdile su dobrobit oralne nutritivne potpore, a klinički dokazi ne isključuju mogućnost da specifični farmakonutrijenti mogu poboljšati klinički ishod u pažljivo biranim grupama bolesnika.

Nutritivna potpora u šećernoj bolesti

Šećerna bolest obuhvaća skupinu metaboličkih poremećaja koje obilježava poremećaj izlučivanja i/ili djelovanja inzulina s posljedičnim hiperglikemijom. Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača i koji omogućava prijenos glukoze iz krvotoka u stanice tijela gdje se glukoza pretvara u energiju.

Klasifikacija i dijagnoza šećerne bolesti složene su, no opće je prihvaćeno da postoje tri osnova tipa šećerne bolesti:

  • tip 1 šećerne bolesti,
  • tip 2 šećerne bolesti i
  • ostali oblici šećerne bolesti u koje spada i gestacijski dijabetes.

U terapijskom pristupu posebno se ističe edukacija o pravilnoj prehrani koja uz samokontrolu i tjelovježbu čini temelj liječenja šećerne bolesti.

Edukacija treba biti usmjerena na pacijenta, uz kontrolu tjelesne mase, povećanje fizičke aktivnosti, optimalan energetski unos, broj obroka i njihova raspodjela tijekom dana, sastav hranjivih tvari u prehrani (s posebnim naglaskom na unos ugljikohidrata) i sustav planiranja obroka.

Standardni enteralni pripravci uglavnom sadrže veliki udio ugljikohidrata, a nizak udio masti i vlakana. Zbog brzog prolaska kroz probavni sustav (posebno želudac) i brze apsorpcije, mogu dovesti do pogoršanja regulacije šećerne bolesti.

Zbog toga su razvijeni specifični enteralni pripravci za dijabetičare. Takvi pripravci sadrže specifičan sastav i omjer makronutrijenata koji omogućavaju bolju kontrolu razine glukoze u krvotoku. To uključuje veći udio masti (od kojih je većina mononezasićenih masnih kiselina), veći udio proteina, niži udio ugljikohidrata i barem 15 % energijske vrijednosti iz fruktoze uz dodatak vlakana i antioksidansa.

Njihovom primjenom može se olakšati kontrola glikemije usporavanjem pražnjenja želudca (masti i vlakna), usporavanjem crijevne apsorpcije ugljikohidrata (vlakna) te slabijim porastom glikemije (fruktoza). Od posebne važnosti je mogućnost bolje postprandijalne kontrole glikemije kod primjene specifičnih naspram standardnih pripravaka, a koja je najvažnija za sprječavanje nastanka ili progresije kardiovaskularnih komplikacija u dijabetičara.

Dosadašnja istraživanja pokazala su dobrobit primjene specifičnih naspram standardnih enteralnih pripravaka kod dijabetičara tijekom bolničkog liječenja, kao dio pripreme za operacije ili nakon operativnih zahvata. Važna je njihova primjena kod pothranjenih bolesnika, onih s razvijenim bubrežnim ili neurološkim komplikacijama te u starijoj dobnoj skupini.

Pripravci se mogu uzimati samostalno ili kao dio uravnoteženog obroka.

U početku ih je najbolje piti u malim gutljajima tijekom nekoliko sati, a nakon nekoliko dana prilagodbe mogu se konzumirati u roku od pola sata. Neotvoreni se mogu čuvati na sobnoj temperaturi, a najukusniji su blago rashlađeni. Nakon otvaranja čuvaju se u hladnjaku i trebaju se potrošiti unutar 24 sata.

Reference
  1. Pavić, T., Tomek-Roksandić, S., Vranešić Bender, D. i Krznarić, Ž. (2018). ENTERALNA PREHRANA – GDJE SMO DANAS U FARMAKONUTRICIJI?. Liječnički vjesnik, 140 (1-2), 0-0. https://doi.org/10.26800/LV-140-1-2-6
  2. www.diabetescare.org
  3. www.espen.org/guidelines-home/espen-guidelines