Enteralna prehrana – kada i kome?

Malnutricija je česta pojava kod bolesnika starije životne dobi, oboljelih od maligne bolesti, te kroničnih bolesnika koji boluju od šećerne bolesti, renalne insuficijencije, kronične jetrene bolesti, upalnih bolesti crijeva (Chronova bolest, ulcerozni kolitis), itd. Karakterizira je proteinsko energetski deficit koji uzrokuje različite promjene u sastavu i funkciji pojedinih dijelova tijela, poput oslabljene mišićne funkcije, smanjene mineralne gustoće kosti, poremećaja imunološkog sustava, anemije, ograničene kognitivne funkcije, usporenog cijeljenja rana, produljenja postoperativnog oporavaka te povećanog rizika od ponovljenog prijema u bolnicu, tzv. rehospitalizacije i smrtnosti. Malnutricija može znatno utjecati na duljinu boravka u bolnici- hospitalizacije te incidenciju težih komplikacija u procesu liječenja.

Status bolesnika je moguće procijeniti s pomoću brzih screening metoda ili detaljnim i opsežnim metodama vrednovanja metaboličke ugroženosti. Primjer brze screening metode je NRS-2002, koju preporučuje Europsko društvo za kliničku prehranu i metabolizam (ESPEN). Ova metoda je korisna za procjenu statusa bolesnika pri primitku u bolnicu. U brzoj procjeni nutritivne ugroženosti onkoloških bolesnika koristimo jednostavan model, koji obuhvaća sljedeće parametre: gubitak tjelesne mase više od 5% unatrag 3-6 mjeseci, unos hrane manji od 1500 kcal na dan, vrijednost CRP-a od 10 mg/L.

Tumorska kaheksija je kompleksni metabolički sindrom povezan s postojećom bolesti, te je karakteriziran gubitkom mišićne mase, sa ili bez gubitka masnog tkiva.Tumorska kaheksija, za razliku od „običnog gladovanja“, je proinflamatorno zbivanje i dovodi do nastanka hipoalbuminemije i astenije, koje uz anemiju ograničavaju tjelesnu aktivnost bolesnika i smanjuju sintezu proteina. Ovisno o primarnom sijelu tumora, sindrom anoreksije- kaheksije javlja se u 8-88 % bolesnika oboljelih od tumora i najizražajnija je u terminalnoj fazi bolesti, a ponekad je i prvi simptom bolesti. Klinički se tumorska kaheksija manifestira anoreksijom i gubitkom na tjelesnoj težini, slabost, neprimjereni umor, gubitak mase skeletnih mišića i masnog tkiva. Oko 30 % hospitaliziranih bolesnika je pothranjeno, a kod većine njih pothranjenost se tijekom boravka u bolnici pogoršava. Status bolesnika je moguće procijeniti s pomoću brzih screening metoda ili detaljnim i opsežnim metodama vrednovanja metaboličke ugroženosti. Primjer brze screening metode je NRS-2002, koju preporučuje Europsko društvo za kliničku prehranu i metabolizam (ESPEN).

Da bi se zaustavio gubitak tjelesne težine, postoji nekoliko mogućnosti terapije: dijetetski savjeti o vrsti poželjnih namirnica, uvođenje dodataka normalnoj prehrani, a posebnu ulogu ima enteralna prehrana, odnosno uvođenje enteralnih visokoproteinskih pripravaka koji imaju povišeni unos EPA-e.

Šećerna bolest je jedna od najčešćih endokrinoloških bolesti suvremenog načina življenja. U svom tijeku ima progredijentan karakter, praćen stvaranjem nepovratnih promjena na organima bolesnika. Najčešće je zahvaćen vaskularni i živčani sustav, bubrezi te retina. Šećerna bolest je kronična bolest od koje obolijevaju ljudi svih dobi, neovisno o spolu. Smatra se da postoji “svjetska epidemija šećerne bolesti”, tj. broj oboljelih trajno raste. U Hrvatskoj postoje smjernice za liječenje šećerne bolesti tipa 2, najučestalijeg tipa šećerne bolesti (više od 90 % svih slučajeva). Ne postoji jedinstveni terapijski pristup koji bi odgovarao svima te je svakom bolesniku potrebno pristupiti individualno. Pravilna prehrana uz redovitu tjelesnu aktivnost važan je dio prevencije i liječenja, bilo da se radi o osobi koja boluje od šećerne bolesti tipa 1 ili tipa 2.

Pristup oboljelom trebao bi biti multidisciplinaran s individualno prilagođenom medicinskom nutritivnom terapijom u skladu s preporukama.

Naglasak je stavljen na nutritivnu potporu u vidu enteralnih pripravaka te osnovne razlike standardne opće formule i dijabetičke formule, na koji način i kada se uzimaju enteralni pripravci. Specifični enteralni pripravci za dijabetičare jesu izo-/ili niskokalorični i sadržavaju sporo otpuštajuće ugljikohidrate niskoga glikemijskog indeksa te jednostruko nezasićene masne kiseline i dijetna vlakna, koji uključivanjem u terapiju mogu poboljšati glikemijsku kontrolu te spriječiti razvoj komplikacija kod bolesnika sa šećernom bolesti.