Depresija u dječjoj i adolescentnoj dobi

Depresija kod djece i adolescenata ozbiljna je i sveprisutna bolest koja se javlja u sve mlađoj dobi, s različitim simptomima koji se često preklapaju s tipičnim ponašanjem adolescenata. Unatoč čestoj promjeni raspoloženja u adolescenciji, depresija je često neprepoznata, što može dovesti do dugoročnih posljedica na mentalno zdravlje mladih.

Prevalencija depresivnog poremećaja varira s dobi. U djece je prevalencija oko 2%, u predškolskoj dobi oko 1%, dok se kod adolescenata kreće između 4% i 8% s životnom prevalencijom do kraja adolescencije od oko 20%. Tijekom adolescencije depresija je češća kod djevojaka, a 1 od 5 adolescenata doživjet će barem jednu depresivnu epizodu do svoje 18. godine.

Simptomi depresije kod djece i adolescenata mogu se razlikovati ovisno o dobi. Mlađa djeca opisuju gubitak interesa kao dosadu, depresivno raspoloženje kao tugu, opisuju nedefinirane strahove, a često se javlja razdražljivost i nemir. U školske djece i adolescenata od psihičkih simptoma javlja se gubitak interesa, depresivno raspoloženje, gubitak energije, promjene u apetitu, poremećaji spavanja, tjeskoba, razdražljivost ili usporenost, osjećaj krivnje, smetnje koncentracije, neodlučnost, suicidalne misli i često samoozljeđivanje. Uz psihičke simptome kod depresije često su prisutne i tjelesne smetnje. Kod mlađe djece mogu se pojaviti bolovi u želucu, proljev, gušenje, svrbež, a kod školske djece i adolescenata uz navedene smetnje česte su tahikardije, bolovi u vratu, trnjenje, glavobolje, smetnje vida, dizurične smetnje, znojenje, bolovi u mišićima, smetnje gutanja i dr..

Specifični simptomi depresije uključuju:

1. Gubitak interesa i užitka: Djeca i adolescenti gube interes za aktivnosti koje su im nekada bile ugodne, kao što su igranje s prijateljima, hobiji ili školske aktivnosti.
2. Promjene u težini i apetitu: Gubitak ili povećanje težine bez jasnog razloga, kao i promjene u apetitu (pretjerano jedenje ili gubitak apetita).
3. Problemi sa spavanjem: Nesanica ili pretjerana pospanost, teškoće u uspavljivanju ili buđenju rano ujutro.
4. Psihomotorna usporenost ili agitacija: Djeca mogu izgledati usporeno ili, suprotno, nemirno i hiperaktivno.
5. Osjećaj krivnje i bezvrijednosti: Prekomjerno samookrivljavanje i nisko samopoštovanje.
6. Smanjena koncentracija: Problemi s koncentracijom, donošenjem odluka i pamćenjem.
7. Suicidalne misli: Razmišljanje o smrti, planiranje ili pokušaj samoubojstva.

Depresija u djece i adolescenata utječe na cjelokupna psihološka zbivanja, uključujući voljni i nagonski život, mišljenje, opažanje, pažnju, pamćenje i psihomotoriku. Mijenja se percepcija svijeta i samoga sebe, što može značajno utjecati na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života mladih osoba. Djeca s depresijom često doživljavaju svijet kao mjesto bez nade i smisla, što može dovesti do povlačenja iz društvenih aktivnosti i obitelji.

Istraživanja na Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Rijeka pokazuju različite mogućnosti liječenja depresije kod adolescenata. Primjenjuju se razni pristupi koji se kombiniraju kako bi se postigao najbolji rezultat za svakog pojedinca.

Psihoterapija i farmakoterapija imaju ključnu ulogu u liječenju depresije kod mladih.

Najčešće primjenjivane psihoterapijske tehnike koje se koriste su: suportivna psihoterapija, psihodinamski orijentirana psihoterapija, kognitivno-bihevioralna psihoterapija (KBT), interpersonalna terapija i dr.. Kod mlađe djece se koriste terapija igrom i crtežom. Grupna psihoterapija omogućuje pacijentu lakše izražavanje svojih osjećaja, razumijevanje vlastitih i tuđih osjećaja, te stjecanje sigurnosti. KBT se koristi za pomaganje djeci i adolescentima da prepoznaju negativne obrasce mišljenja i ponašanja kako bi razvili zdravije načine suočavanja s problemima. Primjenjuje se i terapija usmjena na obitelj koja uključuje članove obitelji u terapijski proces kako bi se poboljšali obiteljski odnosi, postiglo bolje razumijevanje same bolesti i podrška djetetu u njihovom liječenju.

Analiza podataka iz razdoblja od 2014. do 2015. godine pokazuju da se najčešće propisuju antidepresivi poput sertralina, fluvoksamina, escitaloprama, paroksetina, mirtazapina i fluoksetina. Sertralin je odobren za liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja kod djece starije od 6 godina, fluvoksamin za istu indikaciju kod djece starije od 8 godina, fluoksetin se koristi za umjerenu i tešku depresiju koja ne reagira na psihoterapiju kod djece starije od 8 godina, dok je escitalopram odobren za liječenje depresivnog poremećaja kod adolescenata od 12 do 17 godina.

Hospitalizacija je često potrebna za adolescente s teškom depresijom, posebno ako postoji rizik od samoozljeđivanja ili suicida. Bolničko liječenje pruža sigurno okruženje i intenzivnu terapiju, uključujući individualnu i grupnu psihoterapiju, kao i farmakološku terapiju pod stalnim nadzorom stručnjaka.

Suicidalnost je ozbiljan problem kod adolescenata s depresijom. Prema istraživanjima, 64% adolescenata u nekom trenutku svog života ima suicidna promišljanja. Suicidalno ponašanje uključuje razmišljanje o smrti, planiranje samoubojstva te pokušaje samoubojstva. Važno je osigurati odgovarajuću podršku i nadzor socijalnog okruženja kako bi se smanjio rizik od suicida.

Faktori rizika za suicidalnost uključuju prethodne pokušaje samoubojstva, obiteljsku povijest suicida, prisutnost drugih mentalnih poremećaja poput anksioznosti ili zlouporabe supstanci, te nedostatak socijalne podrške. Prevencija suicidalnosti zahtijeva multidisciplinarni pristup, uključujući psihološku podršku, obiteljsku terapiju i, ako je potrebno, farmakološku intervenciju.

Preporuke za postupanje sa suicidalnim djetetom i adolescentom: u slučaju suicidalnog pokušaja, potrebno je hitno upućivanje na odjel i hospitalizaciju; kod suicidalnih ideja s planom ili visokim letalnim idejama, potrebno je dogovoriti hitni ambulantni pregled psihijatra; u slučajevima suicidalnih promišljanja i ideja bez plana, preporučuje se redovni ambulantni pregled psihijatra.

Prema podacima iz 2018. i 2019. godine prije COVID-19 pandemije, najčešće dijagnoze kod hospitaliziranih adolescenata bile su povezane s psihotičnim poremećajima, poremećajima ponašanja, emocionalnim poremećajima i poremećaji raspoloženja. Retrospektivno istraživanje je uključilo 102 pacijenta. U uzorku ispitanika pokazalo se da su rizični čimbenici za pojavnost depresije disfunkcionalna obitelj, anksioznost, necjelovita obitelj, traumatsko iskustvo, verbalno maltretiranje od strane vršnjaka, nisko samopoštovanje i pozitivna obiteljska anamneza na depresiju.

Pandemija COVID-19 značajno je utjecala na mentalno zdravlje djece i adolescenata. Prema sustavnom pregledu i meta-analizi, prevalencija psihičkih simptoma tijekom pandemije povećala se, s 34.5% djece koja su patila od anksioznosti, 41.7% od depresije, 42.3% od razdražljivosti i 30.8% od smetnji pažnje. Strah od bolesti i smrti, mjere socijalnog distanciranja i povećana potreba za psihijatrijskom skrbi dodatno su pogoršali stanje mentalnog zdravlja mladih. Prema istraživanju, 79.4% djece doživjelo je negativan utjecaj na ponašanje i psihičko stanje tijekom pandemije, a značajan strah od COVID-19 zabilježen je kod 22.5% djece.

Pandemija je povećala osjećaj izolacije i nesigurnosti među mladima, smanjujući njihovu mogućnost za socijalizaciju i sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Dodatni stresori uključuju gubitak članova obitelji zbog bolesti, financijske poteškoće u obitelji te promjene u obrazovnom sustavu, kao što je prelazak na online učenje.

Na našem Zavodu su primjetne promjene u uzroku hospitalizacije kod djece i adolescenata nakon COVID-19 pandemije. Uspoređujući 2019. i 2021. godinu vidimo stabilan broj hospitalizacija (158 naspram 162), uz značajno veći udio poremećaja raspoloženja kao uzroka hospitalizacije (5,69% naspram 31,48%), upućujući na značajan utjecaj ranog pandemijskog razdoblja pri mlađoj populaciji.

Broj hospitalizacija na našem Zavodu se iz godine u godinu povećava uz trend javljanja depresivnih smetnji kod sve mlađe populacije. 2022.godine bilo je hospitalizirano 192 pacijenta, 2023.godine 216, a ove godine do 15.06. – 127 pacijent. Hospitalizirani maloljetni pacijenti su često pacijenti sa suicidalnim razmišljanjima i idejama, te pokušajima suicida. Vrlo često je kod hospitaliziranih adolescenata prisutno samoozljeđivanje.

Prevencija i rano otkrivanje suicidalnih tendencija ključni su za učinkovito liječenje. Roditelji, učitelji i zdravstveni radnici trebaju biti educirani o prepoznavanju znakova depresije i suicidalnosti te o važnosti pravovremenog upućivanja stručnjacima za mentalno zdravlje.

Depresija kod djece i adolescenata ozbiljan je javnozdravstveni problem koji zahtijeva pažnju, razumijevanje i podršku cijele zajednice. Pandemija COVID-19 imala je značajan negativan utjecaj na mentalno zdravlje djece i adolescenata u svijetu i kod nas, uzrokujući porast stope depresije i pokušaja suicida. Pravovremena dijagnoza, adekvatno liječenje i kontinuirana podrška ključni su za poboljšanje mentalnog zdravlja mladih i smanjenje rizika od dugoročnih posljedica, uključujući suicidalnost. Važno je osigurati dostupnost resursa za mentalno zdravlje i educirati društvo o važnosti mentalnog zdravlja djece i adolescenata.