Bolna ejakulacija

Ejakulacija je važan korak u normalnoj ljudskoj reprodukciji, a njezin neuspjeh dovodi do neplodnosti. Proces ejakulacije zahtijeva složenu koordinaciju i međudjelovanje između epididimisa, vasa deferensa, prostate, sjemenih mjehurića, vrata mokraćnog mjehura i bulbouretralnih žlijezda. Nakon ejakulacije, spermiji se brzo prenose duž vas deferensa i u uretru putem ejakulacijskih kanala.

Bolna ejakulacija (također poznata kao disejakulacija, odinorgazmija, postorgazmična bol, dizorgazmija ili orgazmalgija) čest je, ali slabo shvaćen klinički fenomen povezan sa seksualnom disfunkcijom. Važno je posjetiti liječnika radi pravilne dijagnoze i razgovora o mogućnostima liječenja.

Bolna ejakulacija je stanje u kojem pacijent osjeća blagu do jaku bol tijekom i/ili nakon ejakulacije. Bol obično traje nekoliko minuta, ali može potrajati i satima. Najčešće je locirana u penisu, no može se širiti i prema skrotumu, perineumu ili abdomenu.

Riječ je o relativno čestom problemu (1–10% muškaraca) koji značajno narušava kvalitetu života. Nekoliko studija pokazalo je prevalenciju između 1 i 10% u općoj populaciji, dok se učestalost može povećati na 30–75% među muškarcima koji pate od kroničnog prostatitisa ili sindroma kronične zdjelične boli. Bol može biti toliko intenzivna da oboljeli počnu izbjegavati spolne odnose.

Spolno prenosive infekcije, infekcije mokraćnog sustava ili uretritis (upala mokraćne cijevi) mogu uzrokovati bol pri ejakulaciji. Upala prostate čest je uzrok bolne ejakulacije. Benigna hiperplazija prostate može stvarati pritisak na mokraćnu cijev i izazivati nelagodu tijekom ejakulacije. Kamenci ili ciste u ejakulacijskim kanalima mogu blokirati protok sjemene tekućine.

Problemi s mišićima dna zdjelice, određeni lijekovi (posebno antidepresivi), neurološki poremećaji ili pudendalna neuropatija također mogu biti uzroci. Bol se može javiti i nakon operacije prostate, a među ostalim uzrocima navode se karcinom prostate, kamenci u sjemenim mjehurićima, spolno prenosive bolesti, zračenje zdjelice ili karcinom testisa. Kod nekih pacijenata uzrok je psihološke prirode, dok se kod drugih ne može utvrditi.

Procjena pacijenta s bolnom ejakulacijom mora započeti temeljitom medicinskom i seksualnom anamnezom koja uključuje pitanja o partnerskim odnosima, psihološkim problemima, spolno prenosivim bolestima, lijekovima, urinarnim simptomima, bolestima prostate, obiteljskoj anamnezi raka prostate te prethodnim kirurškim zahvatima i radioterapiji.

Za dijagnostiku je potrebno učiniti digitorektalni pregled, ultrazvuk urotrakta i testisa, urinokulturu te laboratorijske pretrage.

Liječenje ovisi o temeljnom uzroku i može uključivati antibiotike kod infekcija, lijekove za bolesti prostate ili druge intervencije koje rješavaju blokade ili probleme s živcima. Terapija se uvijek mora prilagoditi osnovnom uzroku ako se on otkrije.

Psihoterapija, prekid uzimanja mogućih uzročnika ili primjena odgovarajućih lijekova mogu ublažiti simptome. Bihevioralna terapija, mišićni relaksansi, antidepresivi, antikonvulzivi, opioidi te vježbe za mišiće dna zdjelice također mogu pomoći ako se ne utvrdi konkretan uzrok.

Ako medicinski tretmani ne uspiju, moguće su kirurške intervencije poput transuretralne resekcije prostate (TURP), transuretralne resekcije ejakulacijskog kanala (TURED) ili neurolize pudendalnog živca. Međutim, ne postoje snažni dokazi da kirurška terapija značajno poboljšava bolnu ejakulaciju, stoga se mora primjenjivati s oprezom.

Iako je posljednjih godina porastao interes za preuranjenu ejakulaciju, razumijevanje poremećaja retrogradne ejakulacije, bolne ejakulacije i hematospermije i dalje je ograničeno. Sva tri stanja zahtijevaju kliničku pronicljivost i spremnost na razmišljanje izvan standardnih terapijskih pristupa. Razvoj novih istraživačkih metoda i tretmana doveo je do napretka, ali većina dostupne literature još se temelji na manjim studijama i rijetkim randomiziranim ispitivanjima.