Uvod

Pod benignom hiperplazijom prostate podrazumijevamo benigni (dobroćudni) rast prostate zbog umnažanja elemenata prostate. Prostata okružuje mokraćnu cijev tako da njeno povećanje postupno suzi mokraćnu cijev toliko da vremenom može doći do velikog otpora protoku mokraće i naglašenih smetnji mokrenja.

Čimbenici rizika za nastanak su dob, dijabetes te kardiovaskularne bolesti. Češće se javlja u muškaraca iznad 50 godina. Uzrok nije detaljno poznat, ali može uključiti promjene u razini hormona do kojih dolazi starenjem. Androgeni, testosteron i dihidrotestosteron (DHT) imaju veliku ulogu u hiperplaziji strome i epitela. Testosteron ulazi u stanicu i uz pomoć enzima 5-alfa-reduktaze prelazi u daleko aktivniji oblik DHT-a. DHT je snažan stimulator rasta prostate i razvoja BPH-a. On se veže za androgeni receptor u citoplazmi te njihov kompleks ulazi u jezgru. Ondje aktivira određene gene, što u konačnici stimulira sintezu proteina i hiperplaziju žljezdanih stanica.

Simptomi

BPH je vrlo čest nalaz i zapravo se ne može govoriti o bolesti sve dok ne počinje izazivati simptome kada povećana prostata počne sprječavati protok mokraće. Simptomi se dijele na opstruktivne, iritativne i postmikcijske.

Opstruktivni simptomi su: odgođen početak mokrenja, oslabljena snaga i mlaz mokraće, mokrenje u dva dijela i napinjanje pri mokrenju.

Iritativni simptomi nastaju kad se mokraćni mjehur svaki puta ne isprazni do kraja pa se mora češće mokriti. Muškarac ima potrebu češćeg noćnog mokrenja (nikturija) i ta potreba postaje sve jačom. Javlja se urgencija.

Postimikcijski simptomi su osjećaj nepotpunog mokrenja i kapanje nakon završetka mokrenja.

Mokraćni mjehur može se prepuniti te prouzročiti nemogućnost zadržavanja mokraće. Kada se muškarac pri mokrenju napreže, male vene mokraćne cijevi i mokraćnog mjehura mogu se rasprsnuti i dovesti do pojave krvi u mokraći. Potpuno začepljenje može onemogućiti mokrenje dovodeći do osjećaja punoće i bolova u donjem dijelu trbuha. Zbog zaostajanja mokraće u mokraćnom mjehuru česte su infekcije. Infekcije mokraćnog mjehura mogu tijekom mokrenja uzrokovati osjećaj pečenja kao i povišenu temperaturu. Zastoj mokraće uzrokuje i povećanje pritiska na bubrege. Ako zapreka traje dulje vrijeme, može doći do oštećenja bubrega. Mogu se stvoriti i bubrežni kamenci.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda i digitorektalnog pregleda. Pipajući prostatu prilikom rektalnog pregleda liječnik obično može utvrditi je li povećana. Liječnik pipa i čvoriće, koji mogu ukazivati na rak, i provjerava postoji li bolna osjetljivost koja može ukazivati na infekciju. Rade se i krvne pretrage koje pokazuju funkciju bubrega, ali i razinu antigena specifičnog za prostatu (PSA – Prostate Specific Antigen). Razina PSA je povišena u oko 30 % do 50 % muškaraca s benignom hiperplazijom prostate. Ako postoji povišenje, potrebno je napraviti daljnje pretrage te ustanoviti ima li osoba rak prostate.

Od ostalih pretraga radi se i ultrazvuk i urodinamske studije. Liječnik može upotrijebiti i kateter da izmjeri količinu mokraće zaostale u mokraćnom mjehuru nakon mokrenja. Međutim, češće liječnik traži od osobe da mokri u mjerač mlaza mokraće (naprava koja mjeri brzinu i snagu mokraćnog mlaza). Endoskopija može pokazati je li protok mokraće blokiran nekim drugim uzrokom, a ne povećanjem prostate.

Liječenje

Simptome mogu ublažiti lijekovi, i to:

Alfa-blokatori (npr. tamsulosin) koji djeluju na alfa-receptore koji se nalaze na vratu mokraćnog mjehura i početnom dijelu prostatičnog dijela mokraćne cijevi. Blokirajući ih oni opuštaju mišiće na izlasku iz mokraćnog mjehura, olakšavajući izmokravanje. Kao samostalna terapija najčešće se koriste kod BPH-a manjeg volumena (do 45 ml). Početno djelovanje očekuje se tijekom 2 – 3 tjedna nakon početka primjene.

Inhibitori 5-alfa-reduktaze (finasterid, dutasterid) hormonskim djelovanjem djeluju na žljezdano tkivo prostate, onemogućavaju povećanje prostate i dovode do smanjenja volumena prostate. Samostalno se koriste kod prostate većih volumena (iznad 45 ml). Početno djelovanje terapije očekuje se 4 – 8 tjedana nakon kontinuiranog uzimanja.

Danas se vrlo dobri rezultati dobivaju primjenom kombinacije alfa blokatora i inhibitora5-alfa-reduktaze te je to temelj današnje terapije povećane prostate.

Od operativnih postupaka najčešće se primjenjuje transuretralna resekcija prostate (TURP), pri kojoj liječnik uvodi u mokraćnu cijev endoskop i uklanja dio prostate. Danas se primjenjuje i laserska operacija prostate te u iznimnim slučajevima klasične operacije prostate.

Redovitim godišnjim urološkim pregledima može se pratiti razvoj toga stanja, započeti na vrijeme terapija i spriječiti razvoj komplikacija.