Astma

Astma je kronična upalna bolest dišnih puteva u podlozi koje je povećana osjetljivost na različite podražaje i vodi k njihovom povremenom suženju. Upravo je to uzrok simptoma koje bolesnici s astmom imaju, poput otežanog disanja, kašlja, zviždanja u prsima i osjećaja stezanja u plućima. Iako se može kontrolirati pravilnom terapijom, astma je značajan javnozdravstveni problem jer pogađa milijune ljudi diljem svijeta, neovisno o dobi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, procjenjuje se da više od 260 milijuna ljudi živi s astmom, a bolest je odgovorna za stotine tisuća smrtnih slučajeva godišnje, posebno u srednje i nisko razvijenim zemljama gdje je pristup liječenju ograničen.

Ako primjećujete učestalo ili dugotrajno kašljanje, osobito noću ili nakon tjelesne aktivnosti, otežano disanje čak i pri manjim naporima te osjećaj stezanja ili pritiska u prsima bez jasnog uzroka, mogli biste posumnjati na astmu. Karakteristično zviždanje ili piskanje pri disanju te osjećaj nedostatka zraka, posebno u hladnom zraku, u prisutnosti alergena ili tijekom respiratornih infekcija, dodatni su znakovi koji mogu upućivati na ovu bolest. Simptomi u astmi nisu prisutni stalno, već se javljaju povremeno u napadima. Astma najčešće započinje u dječjoj dobi, često u vezi s izloženosti alergenima poput peludi, grinja ili životinjske dlake, no vrlo je učestalo i njezino pojavljivanje u kasnijoj životnoj dobi. Kod odraslih se bolest češće javlja bez jasne alergijske podloge, a okidači mogu biti infekcije dišnog sustava, stres ili izlaganje iritansima poput duhanskog dima.

Liječenje astme temelji se na postupnom pristupu koji prilagođava terapiju težini simptoma i odgovoru pacijenta na lijek. Potrebno je kontrolirati okidače – izbjegavati alergene, iritanse i respiratorne infekcije koje mogu pogoršati bolest. Ključni element terapije su inhalacijski kortikosteroidi (IKS), koji predstavljaju osnovni lijek u liječenju astme i preosjetljivosti dišnog puta, pomažući u smanjenju upale i sprječavanju pogoršanja simptoma. Kod težih oblika bolesti dodaju se lijekovi koji otvaraju dišne puteve – dugodjelujući bronhodilatatori. Njih ima nekoliko vrsta prema načinu djelovanja, pri čemu se najprije dodaje jedan, a ako bolest zahtijeva dodatnu kontrolu, uključuje se i drugi.
U slučaju pogoršanja bolesti, osim primjene lijeka za brzo ublažavanje simptoma, potrebno je eskalirati protuupalnu terapiju, primjerice povećanjem doze IKS-a ili dodavanjem oralnih kortikosteroida kod težih epizoda.

Astma se smatra vrlo raznolikom i heterogenom upalnom bolešću. Prema vidljivim vanjskim obilježjima razlikuju se dva glavna fenotipa: T2-high i T2-low. T2-high astma češća je (50–70 % oboljelih), povezana s eozinofilnom upalom i često se javlja uz druge alergijske bolesti poput atopijskog dermatitisa ili alergijskog rinitisa. Dobro reagira na IKS, sistemske kortikosteroide i biološke lijekove.
T2-low astma obuhvaća 30–50 % bolesnika, češća je kod odraslih i pušača, a lošije reagira na IKS. Dominiraju neutrofili ili nedostatak upalnih stanica. Liječenje uključuje makrolide i eksperimentalne terapije.
GINA smjernice klasificiraju astmu i prema stupnju težine, ovisno o količini terapije potrebne za kontrolu simptoma.

Teška astma je oblik bolesti kod kojeg simptomi ostaju nekontrolirani unatoč pravilnoj primjeni maksimalne terapije. Dijagnosticira se kada pacijent i dalje ima simptome i česta pogoršanja unatoč visokim dozama IKS-a i dugodjelujućih bronhodilatatora, ili ako zahtijeva trajnu primjenu oralnih kortikosteroida. Smatra se da do 5 % oboljelih ima tešku astmu.
Pacijenti često imaju noćne simptome, ograničenu fizičku aktivnost i česte hospitalizacije. Teška astma se mora razlikovati od nekontrolirane astme koja nastaje zbog lošeg pridržavanja terapije ili dijagnostičkih pogrešaka.
Dugotrajna primjena sistemskih kortikosteroida nosi rizik od ozbiljnih nuspojava – osteoporoze, debljanja, šećerne bolesti, infekcija, povišenog tlaka, i dr. Danas znamo da teška astma može biti i T2-high i T2-low, pa liječenje uključuje preciznu dijagnostiku i personalizirani terapijski pristup.

Biološki lijekovi ciljano blokiraju ključne upalne puteve. Omalizumab je prvi takav lijek, koji djeluje na IgE. Slijede lijekovi koji blokiraju IL-5 (mepolizumab, benralizumab, reslizumab), zatim dupilumab (djeluje na IL-4) i tezepelumab (cilja TSLP, djeluje neovisno o fenotipu).
Lijekovi se primjenjuju potkožno (osim reslizumaba – IV infuzija) i imaju dobar sigurnosni profil. Nuspojave su najčešće blage i prolazne.

Biološki lijekovi koriste se i za druge T2-upalne bolesti: polipozne sinusitise, atopijski dermatitis i kroničnu urtikariju, čime znatno poboljšavaju kvalitetu života oboljelih.

Biološki lijekovi dostupni su u bolnicama kroz Dnevne bolnice. Fenotipizacija i personalizacija terapije provode se u specijaliziranim centrima. Prema HZZO-u, kandidati za terapiju su bolesnici koji redovito koriste maksimalnu terapiju, ali imaju ≥4 egzacerbacije godišnje i nisku plućnu funkciju.

Astma je česta kronična bolest, ali teški oblici pogađaju manji broj bolesnika. Danas postoje terapijske mogućnosti koje omogućuju uspješnu kontrolu i znatno poboljšanje kvalitete života, posebno zahvaljujući biološkim lijekovima. Remisija astme postaje realna mogućnost.
Važno je znati da u toj borbi niste sami – podrška stručnjaka i zajednica postoji na svakom koraku prema boljem životu.