Anksiozni poremećaj

Anksiozni poremećaji jedni su od najučestalijih poremećaja u populaciji. Anksiozni poremećaji skoro su dva puta učestaliji kod žena nego kod muškaraca.

Epidemiološke studije pokazuju da je prevalencija paničnog poremećaja tijekom životnog vijeka između 1,5 i 3 %, općeg anksioznog poremećaja oko 5 %, socijalne fobije 1,5 – 4,5 %, a opsesivno-kompulzivnog 2,5 %. Većina anksioznih poremećaja javlja se u komorbiditetu s drugim anksioznim i psihičkim poremećajima od kojih je najčešća depresija.

Anksioznost je neizbježna u svakodnevnom životu, ona je automatski odgovor čovjeka na doživljaj opasnosti. Anksioznost, tj. tjeskoba ili strah je normalna reakcija na situaciju koja nas zabrinjava ili koju doživljavamo kao prijeteću; stoga svaka anksioznost nije patološka. Liječnik treba razlikovati uobičajenu anksioznost svakodnevnog života, koja se javlja kod svih ljudi i klinički značajnu anksioznost koja se može dijagnosticirati kao psihički poremećaj, a odnosi se na strah ili zabrinutost koji prelaze uobičajenu razinu straha ili zabrinutosti što proizlaze iz životnih situacija.

Osnovno dijagnostičko pravilo za postavljanje dijagnoze jednog od anksioznih poremećaja svodi se na utvrđivanje simptoma anksioznosti. Simptom anksioznosti, okolnosti u kojima se javljaju i trajanje simptoma predstavljaju osnovne dijagnostičke smjernice za dijagnosticiranje anksioznih poremećaja.

1. Simptomi podražaja vegetativnog sustava: lupanje srca, „težina“ oko srca ili ubrzanje pulsa, znojenje, tremor ili drhtanje tijela, suha usta (nije povezano s dehidracijom ili lijekovima)
2. Simptomi koji se odnose na grudni koš ili abdomen: teškoće pri disanju, osjećaj gušenja, davljenja/stiskanja, bol ili nelagoda u grudnom košu, mučnina ili nelagoda u abdomenu
3. Simptomi povezani s mentalnim stanjem: osjećaj omamljenosti, nestabilnosti, nesvjestice, slabosti, smušenosti, osjećaj da objekti nisu stvarni (derealizacija) ili distanciranost osobe od same sebe (kao da stvarno nije prisutna), strah da će izgubiti kontrolu, poludjeti ili nestati, strah od smrti
4. Opći simptomi: navala topline ili navala hladnoće, osjećaj obamrlosti ili senzacije šumljenja/zvonjave
5. Simptomi tenzije: mišićna napetost i bolovi, fizički nemir i nemogućnost opuštanja, osjećaj napetosti, psihičke napetosti, doživljaj knedle u grlu ili teškoća gutanja
6. Drugi nespecifični simptomi: pretjerani odgovor na minimalna iznenađenja ili osjećaj da će svaki čas doživjeti neugodno iznenađenja, teškoće koncentracije, kao da je mozak prazan, poteškoće u mišljenju zbog briga i anksioznosti, stalno prisutna razdražljivost, teškoće pri usnivanju zbog stalne zabrinutosti
7. Crvenjenje i drhtanje, strah od povraćanja, nagon za mokrenjem ili strah od mogućnosti mokrenja ili defekacije.

Psihoanalitičke teorije: Freud je smatrao da je anksioznost signal prisutne opasnosti u nesvjesnom. Anksioznost je predstavio kao rezultat psihičkog konflikta između nesvjesnih seksualnih ili agresivnih želja i odgovarajuće prijetnje superega i vanjske realnosti.

Bihevioralne teorije: anksioznost je uvjetovani odgovor na određene vanjske podražaje.

Biološka znanost: autonomni živčani sustav kod nekih bolesnika s anksioznim poremećajem, pogotovo kod onih s paničnim poremećajem, pokazuje povećan simpatički tonus, sporo se prilagođavaju ponavljanim podražajima i pretjerano reagira na umjerene podražaje.

Agorafobija je anksiozni poremećaj kod kojega se javljaju neki od prethodno navedenih anksiozni simptoma odnosno jasno izražen strah kada se osoba nađe u masi ljudi, javnim mjestima ili odlasku iz kuće bez pratnje. Kod osoba s agorafobijom vrlo često se u situaciji koja ih plaši može pojaviti panični napad.

Simptomi anksioznosti javljaju se u nekoj od socijalnih situacija i kada ih osoba izbjegava ili podnosi s velikim strahom. Osoba se boji socijalnih situacija kada je u središtu pozornosti, boji se da bi zbog simptoma koje ima mogla biti osramoćena ili trpjeti neugodnosti. Osoba prepoznaje pretjeranost i bezrazložnost straha. Socijalne situacije povezane sa socijalnom fobijom su jedenje ili govorenje u javnosti, komunikacija u manjoj grupi kao npr. sastanak, zabava, ulazak u razred i sl.

Bitna karakteristika paničnog poremećaja ponavljani su napadi ozbiljne anksioznosti, tj. panike koji nisu ograničeni na posebnu situaciju ili sklop okolnosti pa su stoga nepredvidivi. Panična anksioznost odnosi se na situacije gdje ne postoji objektivna opasnost. Nakon panične atake često perzistira strah od sljedećeg napada, koji se naziva anticipirajuća anksioznost, a bolesnici je opisuju kao nelagodu u očekivanju ponovnog napada panike.

Kod osoba s generaliziranim anksioznim poremećajem simptomi anksioznosti su stalno prisutni. Bitno je napomenuti da anksioznost nije vezana za specifične situacije kao kod fobija niti ne dolazi u napadajima kao kod paničnog poremećaja.

Opsesivne misli ideje ili predodžbe ili kompulzije tj. radnje, ili jedno i drugo su moraju biti prisutni kod neke osobe najmanje dva tjedna da bi se dijagnosticirao. Opsesije su perzistentne misli, ideje, predodžbe koje osoba doživljava kao nametljive i neprimjerene te izazivaju anksioznost i nelagodu. Kompulzije su ponavljane radnje, tj. ponašanje ili mentalni čin s ciljem sprječavanja ili smanjenja anksioznosti ili nelagode, a ne radi ostvarenja ugode ili gratifikacije.

Gubitak posla, drage osobe ili neki drugi negativan ili katastrofičan događaj koji su značajni za pojedinca mogu izazvati klinički značajnu anksioznost, a koja se može smatrati odgovorom na novonastalu situaciju u kojoj osoba treba vrijeme za prilagođavanje. Trajanje simptoma ne prelazi šest mjeseci.

Anksiozni poremećaji jedan su od najčešćih mentalnih poremećaja. Bitno je na vrijeme prepoznati simptome te pravodobno potražiti pomoć psihijatra jer postoji niz učinkovitih metoda za njihovo liječenje.