Primjena lamotrigina kod liječenja epilepsija

Epilepsija je kronični neurološki poremećaj koji predstavlja značajan javnozdravstveni problem zbog svoje učestalosti, kroničnosti i utjecaja na kvalitetu života oboljelih.

Prema suvremenoj definiciji ILAE iz 2014., epilepsija je bolest mozga koju obilježava trajna predispozicija za nastanak epileptičkih napadaja.

Epileptički napadaji su prolazni i obično kratkotrajni poremećaji funkcije središnjeg živčanog sustava. Uzrokovani su iznenadnim, pretjeranim, hipersinkronim neuralnim izbijanjem.

Dijagnoza epilepsije zahtijeva barem jedan epileptički napadaj u kontekstu trajne predispozicije, što je praktično operacionalizirano kroz nekoliko kriterija:

1. ≥ 2 neprovocirana ( ili refleksna) napadaja u razmaku > 24h
2. jedan neprovociran napadaj uz procijenjeni rizik ponavljanja > 60% u idućih 10 godina
3. dijagnoza epileptičkog sindroma.

Procjenjuje se da u Europi prevalencija iznosi oko 5-7 na 1000 stanovnika. Nedavni podaci pokazuju da u Europi živi oko 6 milijuna osoba s epilepsijom.

Etiološki se epilepsije prema ILAE klasificiraju na:

1. strukturne ( npr. posttraumatske, u sklopu tumora, stanje po moždanom udaru, malformacije kortikalnog razvoja itd.)
2. genetske (monogenski oblici, kanalopatije, epileptički sindromi s jasnom genetskom podlogom)
3. infektivne
4. metaboličke
5. imune
6. nepoznate etiologije

Revidirana ILAE klasifikacija epileptičkih napadaja iz 2025. polazi od tipa početka napadaja:

1. fokalni napadaji ( počinju u jednoj hemisferi)
2. generalizirani napadaji ( zahvaćaju obje hemisfere)
3. nepoznatog početka
4. neklasificirani napadaji

Na razini tipa epilepsije ILAE razlikuje fokalne epilepsije, generalizirane epilepsije, kombinirane fokalne i generalizirane epilepsije te nepoznate epilepsije. Osim toga postoji epileptički sindrom.

Lamotrigin je antiepileptik nove generacije. Prije svega djeluje kao blokator naponski ovisnih natrijevih kanala i time smanjuje presinaptičko oslobađanje ekscitatornih neurotransmitera osobito glutamata i aspartata. Uz to pokazano je da smanjuje aktivnost postsinaptičkih AMPA receptora i daljnje oslobađanje glutamata u hipokampusu, što dodatno pridonosi antikonvulzivnom i stabilizirajućem učinku.

Lamotrigin je indiciran kao mono- ili dodatna terapija kod:

1. fokalnih napada s ili bez sekundarne generalizacije
2. generaliziranih toničko-kloničkih napadaja
3. napadaja u sklopu Lennox – Gastautova sindroma
4. može se primjenjivati kod djece iznad 12 godina

nesanica, tremor, blagi makulopapulozni osip bez sistemskih simptoma

Kožne reakcije su klinički najvažniji rizik lamotrigina.

Tu spadaju: Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, DRESS ( Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms)

Ostale nuspojave ( rijetke): hematološke promjene, hepatotoksičnost, aseptični meningitis, porast rizika od suicidalnih ideja i ponašanja.

Većina nuspojava je doza ovisna. Rizik nastanka nuspojava povezan je s prebrzom titracijom, previsokom početnom dozom.

Doziranje lamotrigina mora ići polako i postupno. Standardna shema titracije je 25mg/d prva 2 tjedna, potom 50mg/d sljedeća 2 tjedna. Uobičajena doza održavanja je 100-200mg/d jednom dnevno ili podijeljeno u 2 doze. Da bi se postigla doza održavanja, doza se može povećavati za najviše 50 do 100mg svakih 1 do 2 tjedna dok se ne postigne optimalan odgovor. U nekih bolesnika je potrebna doza od 500mg/dan.

Valproat je inhibitor metabolizma lamotrigina. Povećava koncentraciju lamotrigina, stoga je dozu lamotrigina potrebno smanjiti.

Karbamazepin, fenitoin, fenobarbital i primidon su enzimi induktori. Smanjuju koncentraciju lamotrigina, stoga je dozu lamotrigina potrebno povećati.

Lamotrigin se smatra jednim od povoljnijih antiepileptika u trudnoći. Trudnoća povećava klirens kreatinina pa je potrebno povećanje doze tijekom trudnoće i smanjenje nakon poroda, idealno uz praćenje koncentracije lijeka lamotrigina u krvi.

Lamotrigin prolazi u majčino mlijeko, ali se smatra kompatibilnim s dojenjem uz praćenje dojenčeta.

Lamotrigin je lijek koji se koristi kod fokalnih i generaliziranih epileptičkih napadaja. Relativno je siguran u trudnoći i dojenju. Može se primjenjivati kod djece starije od 12 godina. Lamotrigin je posebno zahvalan kod bolesnika kojima želimo očuvati kognitivne funkcije, izbjeći sedaciju i metaboličke komplikacije. Ima manje nuspojave od antiepileptika starije generacije, te se većina nuspojava može spriječiti postupnom titracijom.