Uvod

Periferna arterijska bolest (PAB) predstavlja oblik aterosklerotske bolesti u kojoj dolazi do suženja arterija, najčešće donjih ekstremiteta. PAB je povezan s povećanim rizikom od kardiovaskularnih događaja, amputacija, te s lošijom kvalitetom života. Liječnici obiteljske medicine ključni su za rano prepoznavanje, uvođenje inicijalne terapije i dugoročno praćenje bolesnika. Nažalost, bolesnici s PAB-om često ostaju neprepoznati i nisu optimalno liječeni.

Rizični čimbenici

Rizični čimbenici za razvoj PAB-a identični su onima za koronarnu i cerebrovaskularnu bolest:

  • Pušenje je najznačajniji reverzibilni rizični čimbenik, povećava rizik za PAB 2-4 puta.
  • Šećerna bolest: povećava rizik za nastanak i progresiju PAB-a.
  • Dislipidemija: povišeni LDL-kolesterol ima ključnu ulogu u aterogenezi.
  • Arterijska hipertenzija
  • Dob >65 godina, ili >50 godina s drugim rizičnim čimbenicima
  • Kronična bubrežna bolest
  • Muški spol i pozitivna obiteljska anamneza

Polivaskularna bolest (zahvaćenost više vaskularnih regija aterosklerotskom bolesti) česta je i povezana s lošijom prognozom.

Klinički pristup bolesniku

Anamneza i fizikalni pregled

Bolesnici mogu biti asimptomatski ili simptomatski. Najčešći simptom su intermitentne klaudikacije – bol u mišićima ekstremiteta (npr. potkoljenica) pri hodu koja se povlači u mirovanju. Ostali simptomi su:

  • Bol u mirovanju
  • Ulkusi koji ne cijele
  • Hladnoća i promjena boje ekstremiteta

Fizikalni pregled uključuje palpaciju perifernih pulseva, auskultaciju femoralne, karotidne i abdominalne regije te pregled kože i noktiju.

Dijagnostičke metode

Pedobrahijalni indeks (ABI)

  • Prva dijagnostička metoda u ordinaciji obiteljske medicine
  • ABI < 0,90 potvrđuje PAB.
  • ABI > 1,40 ukazuje na nekompresibilne arterije, česte u dijabetičara i starijih osoba
  • Osjetljivost: 68-84%, specifičnost: 84-99%.

Dodatne metode

  • Duplex ultrazvuk: lokalizira i kvantificira lezije (osjetljivost 88%, specifičnost 95%).
  • CT angiografija/MR angiografija: koristi se prije odluke o revaskularizaciji.
  • Tkivna oksimetrija: procjena vijabilnosti tkiva.
  • Testovi hodanja (6-minutni test, test opterećenja) u svrhu funkcionalne evaluacije.

Liječenje

Promjena životnog stila

  • Prestanak pušenja: najučinkovitija nefarmakološka mjera.
  • Tjelesna aktivnost: nadzirani programi hodanja (3x tjedno po 30-60 min kroz barem 3 mjeseca) produljuju hodnu prugu.
  • Prehrana: mediteranski tip prehrane
  • Redukcija tjelesne mase kod prekomjerne tjelesne težine i pretilosti.

Farmakoterapija

  1. Antitrombocitna terapija
  • Acetilsalicilna kiselina (ASK) (75-100 mg) ili klopidogrel (75 mg) kod simptomatskih bolesnika.
  • Kombinacija ASK i rivaroksabana u vaskularnoj dozi (2,5 mg dvaput na dan) učinkovitija je od same ASK za smanjenje velikih kardiovaskularnih događaja i velikih događaja na ekstremitetima, uz napomenu o povećanom riziku krvarenja, ali bez veće učestalosti intracerebralnih ili životno ugrožavajućih krvarenja.
  • DAPT (dvojna antitrombocitna terapija) se primjenjuje nakon endovaskularne intervencije (1-3 mjeseca).
  1. Hipolipemijska terapija
  • Statini (npr. atorvastatin ili rosuvastatin) za sve PAB bolesnike.
  • Ciljni LDL-kolesterol: <1,4 mmol/L
  • Dodati ezetimib ili PCSK9 inhibitor ako nije postignut terapijski cilj.
  1. Antihipertenzivna terapija
  • Ciljne vrijednosti sistoličkog krvnog tlaka su 120 do 129 mmHg
  • ACE inhibitori ili ARB su prva linija zbog vaskularne protekcije.
  1. Kontrola glikemije
  • Ciljni HbA1c <7%
  • SGLT2 inhibitori i GLP-1 RA imaju dodatne vaskularne koristi.

5.Cilostazol

  • Inhibitor fosfodiesteraze tip 3
  • produljuje hodnu prugu kod intermitentnih klaudikacija.
  • Kontraindiciran je u bolesnika sa zatajivanjem srca.

Revaskularizacija

Indicirana je u bolesnika s:

  • Kritičnom ishemijom ekstremiteta
  • Teškim simptomima unatoč optimalnoj terapiji

Nakon revaskularizacije praćenje se preporučuje najmanje jednom godišnje, uključujući procjenu kliničkoga stanja, određivanje ABI indeksa i po potrebi ultrazvučne preglede.

Praćenje

Liječnici obiteljske medicine bi trebali:

  • Redovito procjenjivati simptome i funkcionalni status bolesnika
  • Pratiti kontrolu rizičnih čimbenika
  • Poticati suradljivost bolesnika
  • Provoditi pregled ekstremiteta i palpaciju perifernih pulseva