Razvoj novih psihofarmakoloških mogućnosti u liječenju shizofrenije i psihotičnih poremećaja – kratki pregled

Uvođenje novih antipsihotika za liječenje shizofrenije i psihotičnih poremećaja predstavlja ključni napredak u psihijatriji. Tradicionalni antipsihotici, uključujući današnje pripadnike tipične i atipične skupine, prvenstveno djeluju na dopaminske receptore (D2), no nove generacije lijekova istražuju različite mehanizme djelovanja kako bi se postigla veća učinkovitost i reducirale nuspojave.

Razvoj novih antipsihotika motiviran je ograničenjima trenutno dostupnih mogućnosti farmakološkog liječenja. Brojni pacijenti sa shizofrenijom suočavaju se sa kognitivnim propadanje, osobnom disfunkcionalnosti, te invaliditetom koji se povećava s trajanjem bolesti. Trenutni antipsihotici često ne uspijevaju značajno poboljšati kognitivne i negativne simptome, što dovodi do smanjenja kvalitete života bolesnika.

Kognitivno propadanje, uključujući probleme s pamćenjem, pažnjom i izvršnim funkcijama, ozbiljno ograničava sposobnost pacijenata u sposobnosti vođenja neovisnog života. Osim toga, osobna disfunkcionalnost doprinosi socijalnoj izolaciji i smanjuje mogućnost zapošljavanja, što dodatno pogoršava i ekonomski teret na društvo.

Razvijanje novih lijekova koji ciljaju različite neurobiološke putove, kao što su TAAR1, glutamatni sustav i muskarninski receptori, može poboljšati ove aspekte bolesti. Poboljšanje kognitivnih i negativnih simptoma može smanjiti ukupni invaliditet i povećati funkcionalnu sposobnost pacijenata, što ima dugoročne koristi za društvo kroz smanjenje zdravstvenih troškova i povećanje produktivnosti.

TAAR1 agonisti

Trace Amine-Associated Receptor 1 (TAAR1) agonisti predstavljaju novu vrstu antipsihotika. TAAR1 je receptor uključen u modulaciju monoaminskih sustava, a njegovi agonisti pokazuju obećavajuće rezultate u smanjenju dopaminskog disbalansa bez uobičajenih nuspojava na koje se odnose na motoričko funkcioniranje bolesnika.

Mehanizam djelovanja: TAAR1 agonisti reguliraju oslobađanje dopamina i serotonina, što može smanjiti simptome psihoze s manjim rizikom za ekstrapiramidalne simptome. TAAR1 se nalazi u mozgu i tijelu te pomaže regulirati neurotransmitere poput dopamina, noradrenalina i serotonina. Istraživanja pokazuju da aktivacija TAAR1 može smanjiti hiperdopaminergična stanja koja su povezana sa simptomima shizofrenije.

Primjena: Očekuje se da bi ovi lijekovi mogli biti dostupni za kliničku primjenu unutar sljedećih 5-10 godina.

Glutamatni sustav

Disfunkcija glutamatnog neurotransmiterskog sustava povezana je sa patofiziologijom shizofrenije. NMDA (N-metil-D-aspartat) receptor antagonisti i pozitivni alosterički modulatori predstavljaju potencijalne nove terapijske mogućnosti.

Mehanizam djelovanja: Ovi lijekovi ciljaju na NMDA receptore i pomažu u obnovi glutamatne neurotransmisije, što može poboljšati kognitivne i negativne simptome shizofrenije. Glutamat je glavni ekscitatorni neurotransmiter u mozgu, a disfunkcija ovog sustava može doprinijeti pojavnosti kognitivnih deficita i negativnim simptomima.

Primjena: Predviđa se klinička upotreba unutar 10-15 godina, ovisno o uspjehu trenutnih kliničkih ispitivanja.

Muskarninski receptori

Muskarninski receptori (M1, M4) su također cilj nove generacije antipsihotika. Ovi receptori posreduju kolinergičke neurotransmisije i povezani su s kognitivnim funkcijama.

Mehanizam djelovanja: Selektivni agonisti muskarninskih receptora mogu poboljšati kognitivne deficite i negativne simptome bez uzrokovanja nuspojava tipičnih za dopaminske antagoniste. M1 i M4 receptori su posebno važni za kognitivne procese i funkcije pamćenja, a njihova modulacija može dovesti do poboljšanja u kognitivnim sposobnostima.

Primjena: Očekuje se da će ovi lijekovi biti dostupni za kliničku upotrebu u narednih 10 godina.

Serotonin-Dopamin aktivatori

Lijekovi poput SEP-363856 djeluju na serotonin 5-HT1A i TAAR1 receptore, te su pokazali značajna poboljšanja u liječenju shizofrenije bez tipičnih dopaminskih antagonističkih učinaka.

Mehanizam djelovanja: Kombinirana aktivacija serotoninskih i TAAR1 receptora omogućava uravnoteženiju modulaciju neurotransmisije, smanjujući simptome psihoze i poboljšavajući funkcionalne ishode. Ovi lijekovi mogu smanjiti simptome anksioznosti i depresije, koji su česti kod pacijenata sa shizofrenijom.

Primjena: Predviđa se da će ovi lijekovi biti dostupni unutar 5-7 godina.

Razvoj ovih novih antipsihotika ima potencijal značajno unaprijediti liječenje shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja. Implementacija u kliničku praksu ovisit će o uspjehu u daljnjim fazama kliničkih ispitivanja, uključujući dugoročnu sigurnost i učinkovitost. Očekuje se da će nova generacija lijekova omogućiti personaliziraniji pristup liječenju, smanjenje nuspojava i bolje funkcionalne ishode za pacijente. Primjena novih lijekova mogla bi značajno smanjiti stopu relapsa i poboljšati kvalitetu života pacijenata, smanjujući teret bolesti na zdravstveni sustav i društvo.