Uloga nutritivnog suporta kod bolesnika s tumorima glave i vrata

Tumori glave i vrata, na šestom su mjestu po incidenciji među malignim bolestima u svijestu. U velikoj većini slučajeva histološki se radi o karcinomima pločastih stanica.

U nastanku tumora glave i vrata važnu ulogu igraju genetski i okolišni čimbenici, ali i određene virusne infekcije (HPV i EBV virusi). Zlouporaba alkohola i duhana poznati je uzročni čimbenik u nastanku tumora usne šupljine, grkljana i ždrijela. Učinak alkohola i duhana je sličan učinku infekcije u tom smislu da oboje dovode do upale sluznice na mikroskopskoj razini iz kojeg potencijalno može doći do razvoja tumora. Prilikom upale dolazi do razvoja oksidativnog stresa, odnosno stvaranja reaktivnih molekula koje mogu oštetiti DNA te dovesti do mutacija i pretvorbe stanice iz zdrave u tumorsku. Nakupljanjem daljnjih mutacija stanice tumora postaju otpornije te dolazi do njihovog uvećanog umnažanja, odnosno rasta i širenja tumora. U mikrookolišu tumora luče se kemijske tvari koje daljnje potiču i održavaju upalu i time potiču rast i širenje tumora, takozvani proupalni citokini.

Terapijski pristup u liječenju tumora glave i vrata vrlo je kompleksan i ovisi o sijelu, stadiju i biologiji, a u načelu uključuje operativni zahvat, radioterapiju, kemoterapiju i, u određenim slučajevima, biološku i imunoterapiju. U oko dvije trećine bolesnika liječenje se, ponajprije radi lokalno uznapredovale bolesti pri dijagnozi, zasniva na kombinaciji kemoterapije i radioterapije (zračenja). Takvo je liječenje dosta agresivno i obilježeno brojnim nuspojavama. Najvažnija i najčešća lokalna nuspojava je pojava oralnog mukozitisa, odnosno akutne upale sluznice usne šupljine i ždrijela.

U velikog broja bolesnika s tumorima glave i vrata već na početku bolesti dolazi do nevoljnog gubitka na tjelesnoj masi, i ukoliko se na vrijeme ne uvede nutritivni suport i razvoja tumorske kaheksije.

Tumorska kaheksija multifaktorijalna je bolest karakterizirana progresivnim gubitkom mišićne mase sa ili bez gubitka masnog tkiva te sistemskom upalom, što dovodi do slabljenja i propadanja organizma. Poznato je da tumorska kaheksija negativno utječe na preživljenje onkoloških bolesnika. Bolesnici s tumorima glave i vrata su posebno skloni razvoju tumorske kaheksije iz više razloga. Zbog same prirode bolesti često je otežano uzimanje hrane na usta. Proupalni citokini koji se luče u mikrookolišu tumora, osim što potiču rast i širenje samog tumora mogu i dovesti do razgradnje bjelančevina u mišićima, odnosno do gubitka mišićne mase. Problem nedovoljnog unosa hrane i gubitka na tjelesnoj masi kod bolesnika s tumorima glave i vrata dodatno je uvećan bolnim i otežanim gutanjem koje nastaje zbog oralnog mukozitisa kao nuspojave liječenja. Kontinuitet je od velikog značaja za uspjeh onkološkog liječenja. Dulje pauze u liječenju, uzrokovane jakim nuspojavama i/ili slabljenjem organizma, mogu negativno utjecati na konačne ishode liječenja. Upravo nam je zato iznimno važno pravovremeno uvođenje potporne i suportivne terapije, stup kojeg čini enteralna prehrana.

Enteralna prehrana, odnosno nutritivni suport je važan sastavni dio liječenja bolesnika s tumorima glave i vrata. Enteralni (nutritivni) pripravci koriste se prije, tijekom i nakon aktivnog onkološkog liječenja, kad god za to postoji potreba, osiguravajući potrebne makro i mikronutrijente uz adekvatni unos energije. Na tržištu su dostupni raznovrsni enteralni pripravci prilagođeni različitim nutritivnim potrebama bolesnika.

U sklopu onkološkog liječenja najčešće se propisuju pripravci koji sadržavaju eikozapentaensku masnu kiselinu (skraćeno EPA) te oni s visokim sadržajem proteina. EPA je poznata po svom protuupalnom učinku te se već niz godina uspješno koristi kao sastavni dio nutritivnih pripravaka namijenjenih onkološkim bolesnicima. Dokazano je da EPA u visokim dozama smanjuje gubitak na tjelesnoj masi i sprječava razvoj tumorske kaheksije, a obzirom da djeluje protuupalno, može imati i antitumorski učinak. Upravo putem svog protuupalnog djelovanja EPA može utjecati i na smanjenje intenziteta oralnog mukozitisa, što povećava vjerojatnost za optimalan tijek i ishode liječenja.

Uz pripravke s EPA-om, u sklopu nutritivne potpore bolesnicima s tumorima glave i vrata važno je i uvesti i pripravke sa visokim sadržajem proteina i drugih makro i mikronutrijenata, kako bi se dodatno smanjio gubitak mišićne mase.

Zaključno, enteralni pripravci važan su dio potpornog onkološkog liječenja bolesnika s tumorima glave i vrata, osiguravajući energiju i hranjive tvari neophodne za najoptimalnije ishode liječenja uz pozitivne učinke na kvalitetu života.