Osteoartritis ramena

Osteoartritis je najčešći oblik artritisa koji pogađa milijune bolesnika širom svijeta. Osteoartritis nastaje kada se zaštitna hrskavica, koja se nalazi na krajevima kostiju u zglobu, istroši tijekom vremena. Hrskavica u zglobovima ima zaštitnu funkciju te njenim nestankom dolazi do sraza između dvije kosti. Lako se može pojaviti u bilo kojem zglobu u tijelu. Na simptome OA može se učinkovito utjecati, iako se proces bolesti ne može zaustaviti. Redovita tjelesna aktivnost, održavanje zdrave tjelesne težine i drugi postupci mogu usporiti napredovanje bolesti, smanjiti bol i poboljšati funkciju. Ranije se mislilo kako je OA uzrokovan pretjeranim trošenjem i „habanjem“ zgloba, no ipak sve više dokaza upućuje na doprinos i upalnih mehanizama. Osteoartritis može biti primarni, kada nemamo jasan uzrok bolesti, dok sekundarni OA predstavlja bolest zgloba uzrokovanu nekim predisponirajućim faktorom kao npr. prijašnja trauma zgloba. Osteoartritis se najčešće javlja u zglobovima koljena, kuka i na šakama, no može se pojaviti i u ramenom zglobu.

Rame je najpokretljiviji zglob u našem tijelu i u njemu se izvode različiti jednostavni i složeni pokreti. Ograničenje pokreta u ramenu može u velikoj mjeri smanjiti kvalitetu života, koja je još više narušena ako je prisutna i bol u ramenom zglobu.

Rameni zglob čine tri kosti: nadlaktična kost, lopatica i ključna kosti te zglobovi između njih (akromioklavikularni zglob – između lopatice i ključne kosti; te zglob između nadlaktične kosti i lopatice, takozvani glenohumeralni zglob). Glenohumeralni zglob sa svojom čahurom predstavlja rameni zglob u užem smislu.

U području ramena nalaze se brojni ligamenti i mišići. Najvažniji mišići ramena su mišići čije tetive čine takozvanu rotatornu manžetu (mišići supraspinatus, subskapularis, infraspinatus i teres minor).

Bol u ramenu može potjecati iz samog ramena ili može biti prenesena iz nekih unutrašnjih organa kao što su srce, žučni mjehur, jetra, pluća ili od struktura koje se nalaze u blizini npr. iz vratne kralježnice. Obično se bol iz ramena pojačava pokretom. Prenesena bol je trajna, neovisna o aktivnosti, što znači da ju osjetite i u mirovanju.

Rame možete ozlijediti fizičkim radom, sportskom aktivnošću ili čak učestalim ponavljajućim pokretima. Vjerojatnost bolova u ramenu povećava se s dobi, posebno nakon 60. godine života, jer ramene strukture s vremenom degeneriraju. Često je bol u ramenu prolazna i možete ju liječiti kod kuće. Međutim, ponekad je potrebna fizikalna terapija, lijekovi ili operativni zahvat.

Uzroci boli u ramenu su brojni. Neki od najčešćih su:

• iz samog zgloba ramena: tendinitis, tendinopatija ili ruptura tetiva rotatorne manžete, sindrom sraza, osteoartritis, burzitis, iščašenje ili dislokacija ramena, prijelomi u ramenu, adhezivni kapsulitis (tzv. „smrznuto rame“), septički artritis, ozljeda hrskavice ramena, avaskularna nekroza;
• upalne reumatske bolesti: reumatoidni artritis, polimijalgija reumatika, septički artritis;
• bolesti okolnih struktura: ozljede brahijalnog pleksusa, cervikobrahijalni sindrom;
• bolesti drugih organa: srčani udar, upala žučnog mjehura, itd.

Osteoartritis je degenerativna bolest zglobova koja je karakterizirana uništavanjem i gubitkom zglobne hrskavice. Jedan je od najčešćih problema u svijetu i može zahvatiti sve zglobove našeg tijela iako se najčešće javlja na kukovima, koljenima, vratnoj i slabinskoj kralježnici te malim zglobovima šaka. Ako ste u 60-im godinama života velika je šansa da imate osteoartritis nekog zgloba, a ako ste u 80-im to je sigurno. Ipak, ne znači da morate imati otečen, ukočen ili bolan zglob, jer čak dvije trećine ljudi kojima se na radiogramu vide znaci osteoartritisa zgloba nemaju nikakve simptome.

Iako rizik za razvoj osteoartritisa raste sa životnom dobi, to ne znači da se ne može javiti i kod mlađih osoba, pogotovo ako su imali veće ozljede ramena.

Osteoartritis se češće javlja na akromioklavikularnom zglobu ramena, a rjeđe zahvaća glenohumeralni zglob. Kao i kod osteoartritisa drugih zglobova, najčešći simptom je bol. U početku je bol vezana za pokret i javlja se u aktivnosti, a kasnije se javlja u mirovanju i može čak ometati san. Drugi najčešći simptom je ograničenje opsega pokreta. Pokreti u ramenu mogu biti praćeni i zvučnim fenomenima poput škripanja ili pucketanja.

Za postavljanje dijagnoze liječnik će od vas uzeti anamnestičke podatke, pregledati rame, procijeniti opseg kretnji, mišićnu snagu i funkciju te zatražiti radiološku obradu (RTG). U najvećem broju slučajeva to je dovoljno za sigurno postavljanje dijagnoze. Ponekad će biti potrebno učiniti dodatnu obradu (laboratorijske pretrage, analiza zglobne tekućine ili magnetska rezonanca).

Glavni ciljevi liječenja su kontrola boli, poboljšanje pokretljivosti, sprečavanje napredovanja bolesti i poboljšanje kvalitete života. Potrebno je naglasiti kako je važan individualni pristup svakome bolesniku, odnosno prilagoditi liječenje sukladno faktorima rizika i simptomima bolesnika.

Liječenje osteoartritisa može biti konzervativno (bez operacije) ili kirurško. U početku se uvijek sastoji od konzervativnih mjera. Konzervativne mjere uključuju promjenu aktivnosti svakodnevnog života, na primjer nošenje odjeće koja se kopča ili ima patent, umjesto oblačenja preko glave, ili sušenje kose prirodnim putem umjesto držanja sušila za kosu rukom. Konzervativno liječenje uključuje i nefarmakološke metode liječenja te primjenu lijekova. U nefarmakološke metode ubrajamo edukaciju bolesnika, promjenu načina života, primjenu pomagala, fizikalnu terapiju, medicinske vježbe i radnu terapiju.